Predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik u Rusiji nije dobio podršku kakvu je očekivao, smatra nekadašnji diplomata Zlatko Dizdarević. U razgovoru za RSE Dizdarević komentariše i činjenicu da diplomatske odnose sa Rusijom gradi entitetski predsjednik, ali ne i državna vlast Bosne i Hercegovine.
RSE: Gospodine Dizdareviću, šta nam govori činjenica da državno rukovodstvo BiH apsolutno nema razvijene odnose sa Ruskom Federacijom, a da imamo predsjednika RS, koji za dvije godine dva puta ide u Rusiju i ima sastanke na najvišem nivou?
Dizdarević: Na neki način ste odgovorili kroz pitanje – govori o državi kao takvoj. U normalnoj državi takve se stvari ne mogu dešavati. Kad kažem "normalnoj" mislim na državu koja poštuje sebe, svoj ustav i svoje vlastite institucije. Dakle, to je nešto što se ne može desiti, a dešava se, ne samo u ovom slučaju, nego se dešavalo više puta i bezbroj puta, i sa našim odlascima van i sa dolascima visokih i visoko pozicioniranih funkcionera i državnika izvana kod nas, a da mi to praktično ne znamo, ili nećemo da znamo, ili podrazumijevamo – mi ne treba da znamo zato što je to drugi entitet, to onaj entitet podrazumijeva da može zato što nisu država. To je jedna stvar, govori o državi.
Druga stvar govori o ljudima koji predstavljaju vrh te države i koji očigledno smatraju da to nije nenormalno, a smatrajući da to nije nenormalno, pristaju na to da je država nenormalna. A zašto pristaju na to da je država nenormalna, to je onda sljedeće pitanje – pristaju zato što im to odgovara, svakom od njih pojedinačno.
RSE: Ova posjeta dogodila se nekoliko dana pred zakazani referendum u RS, prošla se dogodila nekoliko dana ili sedmica pred izbore. Koliko političari iz Republike Srpske, s jedne strane, a političari iz Federacije BiH, s druge strane, uvijek nekako pred izbore ili važne političke događaje u Bosni i Hercegovini, traže podršku izvana i koliko tu Rusija može igrati značajnu ulogu?
Dizdarević: Da se ne igramo djece: to što se kaže da je to dogovoreno ranije, da to nema veze s ovim ili s onim, to je sastavni dio jedne ukupne političke farse u komunikaciji koja postoji kod nas. To, zašto se mi navikavamo na to, to je drugo pitanje. Naravno da je sve učinjeno da posjeta bude tempirana ovako kako je tempirana, kao što je bila i onda, kao što su i posjete nekih funkcionera iz Federacije, odnosno iz države a porijeklom iz Federacije, u nekim drugim situacijama to isto radili u nekim drugim zemljama.
Prema tome, da to skinemo s dnevnog reda. To je priča za malu djecu. Druga stvar je – naravno, naši političari i naš politički vrh srodio se sa činjenicom u kojoj mi više nemamo unutrašnji državni suverenitet. Bosna i Hercegovina ga nema, Bosna i Hercegovina ima vanjsko-politički formalni suverenitet, granice, teritorij.
Suština problema Bosne i Hercegovine je što ne postoji unutrašnji jedinstven državni suverenitet, nego je taj suverenitet podijeljen na tri suvereniteta. To je nešto što niko neće da kaže glasno, ali to je nešto što je naša politička realnost. Prema tome, u toj vrsti suvereniteta, Republika Srpska podrazumijeva da se naslanja na Rusiju preko Srbije, hrvatski nepostojeći entitet formalno i ustavno, ali de facto podrazumijevajući, naslanja se na Hrvatsku, a treći dio, bošnjački, odjednom je pronašao i pronalazi svoj identitet u Turskoj, što je, opet, farsa druge vrste.
Lideri svakoga od tih identiteta traže svoje uporište vani i očekuju da će ga vani dobiti. Čitajući jutros u medijima Republike Srpske izvještaje o Dodikovoj posjeti Moskvi, čak mislim da se Putin mnogo korektnije odnosio prema činjenici te posjete, referenduma i svega ostaloga, nego Dodik. Mislim da on tamo nije dobio onako jasnu i onako glasnu poruku ili podršku koju je očekivao.
RSE: Neki analitičari u Rusiji, s druge strane, kažu da je u ovom trenutku i za Rusiju, koja je u nekoj vrsti izolacije, ova posjeta značajna, jer je način skretanja pažnje i nametanja svojih stavova u nekim krizama koje postoje na teritorijama koje su, rečeno uslovno, za njih bitne.
Dizdarević: Moje iskustvo, i novinarsko i diplomatsko, vodi ipak za jednu dobru nijansu u nekom drugom pravcu. Mislim da je ogromna iluzija vjerovati da je Rusiji u geostrateškom smislu bilo koje vrste Republika Srpska bitan činilac i da je Rusija u poziciji u kojoj treba da pokazuje svijetu svoje mišiće kroz Republiku Srpsku.
Naravno da Rusija tamo gdje ima potrebe traži odgovore za svoje situacije prema drugima, ali to je mantra koju uzgajaju male nacije nadajući se da su važne velikima. Ta politika u svijetu ne igra. Suviše je Rusija jaka i velika da bi se branila na međunarodnoj sceni, da tako kažem, pojednostavljeno i karikirano, kroz odnose sa Republikom Srpskom.
RSE: Na kraju ovog razgovora, da se vratimo ulozi države Bosne i Hercegovine kada je riječ o ovoj temi – koliko je bitna činjenica da nema nikog iz državne vlasti u tako značajnoj posjeti?
Dizdarević: Mislim da je, da ne kažem težu riječ, u najmanju ruku apsolutno neuobičajeno, čudno, rijetko sresti u bilo kakvoj sličnoj situaciji, da, recimo, u posjeti visoko pozicioniranog političara u Bosni i Hercegovini, što Dodik jeste, bez obzira na to šta ko o tom mislio, dakle, on ustavno jeste visoko pozicioniran političar u BiH, da ga u njegovoj posjeti predsjedniku Rusije prati šef predstavništva Republike Srpske u Moskvi, a ne ambasador države Bosne i Hercegovine u Moskvi. To je samo po sebi ilustracija, dozvolite da kažem, jadne unutrašnjopolitičke situacije i organizacije Bosne i Hercegovine.
Međutim, ono što je u svemu tome još gore, to je da su se političari u BiH u svim visokim strukturama, od Parlamenta do Predsjedništva, navikli na to da mi više nismo država. Jesu li oni svjesni toga ili nisu, ja to ne znam, ali oni su se navikli na to da smo mi podijeljeni na troje, da svaka ta linija od to troje ima svoju vertikalu na planeti i da se u odnosu na to oni ponašaju. To je ono što je za Bosnu i Hercegovinu neuporedivo dramatičnije od referenduma ovoga prekosutra ili sličnih drama koje doživljavamo.
Facebook Forum