Izrada seminarskih, diplomskih, magistarskih radova i doktorskih dizertacija studentima može zadavati veće muke od bilo kakvih ispita. Nekada je u pitanju lijenost, nekad nedostatak vremena, ali činjenica je da je naručivanje gotovih akademskih radova postao trend.
Do gotovog rada je sasvim lako doći, dogovori se odvijaju najčešće preko društvenih mreža, a usluge za domaće studente očito nisu skupe, odnosno, isplativije su od vremena koje bi studenti potrošili na samostalno istraživanje.
Studentica Fakulteta zdravstvenih studija u Sarajevu koja je željela ostati anonimna, na četvrtoj godini studija, uz ispite koje je morala polagati, kaže nije imala dovoljno vremena za izradu diplomskog rada. Preko poznanice je saznala za mogućnost da za stotinu maraka dobije gotov i uređen rad.
"Našla sam onda na Facebooku osobe koje to rade i kontaktirala ih. Onda smo se vidjeli i dogovorili. Sve više studenata seminiarske radove radi na takav način, ali isto i diplomske i master radove", kaže anonimna sugovornica.
Usprkos dobrim preporukama kolega i pokušaja sa dva ponuđača, studentica na kraju nije bila zadovoljna finalnim radom koji je dobila. Morala ga je uraditi sama.
"Kod nje je bila cijena po stranici. Stranica je bila dvije marka i, naravno, što više materijala napravi, bilo je skuplje. Ona je to skidala s interneta, bilo je dosta nebitnih informacija, čak nekih stvari potpuno netočnih, totalno suprotnih. A i kod njega nisam bila zadovoljna, bilo je dosta površno napravljeno. Ali morala sam platiti i jednom i drugom i na kraju sam sama napravila rad", iskreno će ona.
Nakon što je završio studij komunikologije, Amar Šodilo nije mogao mogao naći posao u struci. Došao je na ideju samostalnog poduzetništva, otvorio je stranicu na Facebooku na kojoj je oglasio da radi seminarske, diplomske, magistarske i druge radove.
On je vjerojatno na ovim prostorima najpoznatiji kad je riječ o izradi akademskih radova.
"Razlog zbog kojeg sam ja to počeo raditi je bio taj što je jako, jako teško bez štele naći posao u struci, tako da je bilo bila parola 'snađi se'. Ne bježim ja sad od nekog drugog posla, kao što je konobarisanje, nego sam 'smotan' za te neke vrste poslova", ističe Šodilo.
Nijedno područje na koje se rad odnosi nije mu teško pokriti. Kako kaže, dovoljno se prije samog početka rada uključiti u materiju i pročitati nešto stručne literature.
"Treća je godina kako radim radove. Uradio sam ih preko hiljadu. Do sada nisam imao nikakvih problema s izradom tih radova. Prije nego što počnem raditi bilo koju temu, jako dobro se uputim u nju, pročitam dosta stručne literature - doduše, dosta stručne literuture sam dosad i pročitao o nekim temama, tako da nije teško da se uključim u izradu bilo kojeg rada", navodi Amar Šodilo.
Sudeći po ocjenama koje studenti dobiju za njegove radove, Šodilo smatra da studenti mogu biti zadovoljni njegovim uslugama.
"Minimalna ocjena koja se dobije kada ja radim radove je devet. Ocjene variraju - devet, deset, devet, deset, kako kod koga. Nađe se tu pokoja i osmica. Ispod osmice dosad stvarno nije bilo nikakvih ocjena", tvrdi Šodilo.
Cijene se formiraju prema standardu i mogućnostima studenata.
"Cijene idu od 20 maraka, to je najjeftiniji rad, do 6.000 maraka, a to je doktorska disertacija", kaže on.
Budući da se bavi ovim poslom, Šodilo kaže da ne može objektivno komentirati koliko je takav način studiranja etičan, ali ga opravdava zbog stanja u kojem se nalazi domaći obrazovni sustav.
"Profesori ne provjeravaju takve stvari. Sa druge strane, sistem je jako loše urađen, nema praktične nastave, sve sama teorija, profesori nisu toliko stručni, nisu se prilagodili savremenom načinu predavanja, svako provodi svoju 'bolonju' kako hoće - i kad se sve to sabere i oduzme, dobijemo situaciju takvu kakva jeste", konstatira Amar Šodilo.
Prema zakonima o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, studenti bi trebali biti etični i trebali bi poštivati pravila studiranja koja je propisala visokoškolska ustanova.
Pravilnici fakulteta preciznije određuju obaveze studenata, kao i sankcije za prekršaje, koje su različite od fakulteta do fakulteta.
Sa slučajevima preuzimanja tuđih radova dobro su upoznati i profesori.
"Naravno, to nije nikakva tajna. Čak možete pronaći oglase i u novinama i na internetu, sa cjenovnikom koliko je diplomski, koliko je magistarski, koliko je čak i doktorska disertacija", kaže Vedada Baraković, profesorica sa Filozofskog fakulteta u Tuzli.
"Iz ličnog iskustva mogu kazati da je bilo pokušaja i smatram da odgovornost koliko je na studentima koji to pokušavaju, toliko je veća na mentorima koji ne provjeravaju da li je nešto prekopirano ili je korišteno na nezakonit način", pojašnjava Baraković.
Sankcije mogu biti različite, a bez obzira na kaznu, studenti najveću štetu čine sebi.
"Ja sam sa Javnog univerziteta u Tuzli. U našim pravilima to je decidno definisano i studenti snose određene sankcije za to - do isključenja, odnosno onemogućavanja daljeg studiranja. I, naravno, pokretanja daljih zakonskih mjera koje se tiču pravosudnih organa, a ne fakulteta. Mislim da su i sami studenti svjesni koliko je to štetno za sticanje znanjam koje će im koristiti u životu, ali taj trenutni poriv da se na brzinu nešto uradi i dobije nezasluženo počeo je, nažalost, preovladavati kod njih", ocijenjuje Vedada Baraković.
Ova priča ide u prilog činjenici da se Bosna i Hercegovina nalazi na samom dnu ljestvice zemalja kada je riječ o kvaliteti obrazovanja.
