Damir Šagolj: ¨Haški Hilton¨
Tekst i fotografije: Damir Šagolj (Reuters), priredio Nedim Dervišbegović
(Šagolj je prošle sedmice posjetio pritvorsku jedinicu Ševeningen kao jedini novinar kojem je to Haški sud dozvolio)
Za ratne zločince iz bivše Jugoslavije putovanje završava u "Haškom Hiltonu".
U ovom odjelu pritvorske oko 40 onih koje je optužio Međunarodni krivični tribunala za bivšu Jugoslaviju žive u iznenađujućoj harmoniji i udobnosti dok očekuju suđenje ili izricanje kazne.
Dok ulazim u stomaku mi sve igra, jer sam kao Bosanac i fotograf i ja zatvorenik moje prošlosti
Ja sam prvi novinar kojem je ikada dozvoljeno da izvještava iznutra i dok ulazim u stomaku mi sve igra, jer sam kao Bosanac i fotograf i ja zatvorenik moje prošlosti.
Neki od ljudi koji su pritvoreni ovdje su optuženi za zločine protiv članova moje porodice. Preživjeli smo opsadu Sarajeva. Moji muslimanski rođaci -- moja baka, moji ujaci i drugi -- su protjerani iz njihovih domova od strane bosanskih Srba i završili su u Švedskoj. Hrvatski rođaci sa očeve strane su također protjerani -- od druge vojske na drugom području. Neki od mojih rođaka su ubijeni i kasnije pronađeni u masovnim grobnicama.
U bivšoj Jugoslaviji mišljenja o sudu, koji je uspostavljen sa jedinim zadatkom da procesuira zločine počinjene za vrijeme ratova od 1991. do 2000., odražavaju podjele u šizofrenom društvu.
Za nacionaliste, koji ove ljude smatraju heroima, ovo mjesto je tamnica ali za mnoge druge to je samo usputna tačka do onoga što se oni nadaju da će na kraju biti put do pakla.
Dan prije slučajno sam naletio na Karadžića u hodnicima zgrade tribunala. Bio je to kratak susret, naši pogledi su se ukrstili i onda mi je rekao "zdravo".
Tribunal je u julu uhapsio posljednjeg bjegunca i očekuje sa da će završiti sa radom 2014. godine, nakon što odluči o sudbini pritvorenika kao što su bivši vojni komandant bosanskih Srba Ratko Mladić, čiji je nadimak "bosanski kasapin", i njegov nekadašnji politički partner Radovan Karadžić.
Dan prije slučajno sam naletio na Karadžića u hodnicima zgrade tribunala. Bio je to kratak susret, naši pogledi su se ukrstili i onda mi je rekao "zdravo". Nisam ništa odgovorio, a fotografske aparate nisam ni pipnuo. Pomislio sam da i kada ima lisice na rukama policajci pored njega se doimaju kao patuljci. I onda je, ispraćen čuvarima, otišao do sudnice.
Nisam osjetio nikakvu rekaciju i to me je šokiralo iako je moj život bio u njegovim rukama početkom devedestih, kada je kontrolisao artiljeriju i snajpere oko Sarajeva.
Dobro ponašanje
Karadžić i njegove kolege imaju dobar tretman u pritvorskoj jedinici.
Dok pušim cigaretu na balkonu (iako sam nedavno prestao pušiti), čujem zvuk teniskog reketa na terenu koji se nalazi ispod i nakon toga neke riječi na različitim dijalektima mog jezika. Ne mogu prepoznati ko je na terenu ali sam čuo da je Ante Gotovina, hrvatski general optužen za ratne zločine protiv srpskih civila, neprokosnoveni šampion ovdje.
Ne mogu prepoznati ko je na teniskom terenu ali sam čuo da je Ante Gotovina, hrvatski general optužen za ratne zločine protiv srpskih civila, neprokosnoveni šampion ovdje
Preko puta su samice, sobe sa samo jednim dušekom na golom podu i svijetložutim zidovima. David Kennedy, šef pritvorske jedinice, kaže da se niko od pritvorenika iz bivše Jugoslavije ne ponaša tako loše da bi završio u samici.
Život ovdje je za većinu pritvorenika, u stvari, dobar: teretana, sobe za bavljenje umjetnošću, vanjski i unutrašnji tereni za tenis i košarku.
Tu je i kuhinja, tuševi i telefonske govornice između pritvorskih krila u kojima su ćelije pritvorenika. Mobilni telefoni su zabranjeni pa optuženici za ratne zločine moraju koristiti telefonske kartice (30 eura mjesečno, zahvaljujući UN-u) ako žele zvati kući. Pozivi se ne mogu primati i nema interneta, samo pisma.
U ćelijama, mogu gledati program iz svojih zemalja na televizorima sa ravnim ekranom dok se knjige i novine redovno isporučuju. U jednoj praznoj ćeliji na zidu je pornografski crtež, nečija homoseksualna fantazija.
U kuhinji vidim pitu koja je spremna za pečenje, špil karata i račun od 23 eura za kilo holandskog bifteka i neku drugu hranu za jednog pritvorenika. Ovdje se jede zatvorska hrana ali dozvoljenje su specijalne narudžbe, uključujući sedmičnu dostavu iz jedne balkanske prodavnice.
Karikature iranskog predsjednika Mahumda Ahmedinadžada i bivšeg libijskog vođe Muamera Gadafija su istrgnute iz novina i zalijepljene na kuhinjska vrata.
Organizuje se čak i zabave. Ovdje se slave rođendani i vjerski praznici, baš kao za vrijeme Titovog bratstva i jedinstva. Ljudi koji su se borili za vjeru ili naciju kada su bili na slobodi u devedesetim sada sjede za istim stolom i slave vjerske praznike onih drugih.
Kennedy: Skuhaće nešto za neki vjerski praznik, dobiće namirnice iz balkanske prodavnice, i cijelo krilo će zajedno sjesti i proslaviti koji god praznik to bio
"Skuhaće nešto za neki vjerski praznik, dobiće namirnice iz balkanske prodavnice, i cijelo krilo će zajedno sjesti i proslaviti koji god praznik to bio," kaže Kennedy.
Čak i kada se takmiče na fudbalskom terenu, ne prave timove po etničkim linijama i Kennedy kaže da se nije desio niti jedan incident vjerske ili nacionalne prirode za sve ove godine.
Može li se iz ovoga izvući lekcija?
"Oni se dobro slažu je se nalaze u istoj situaciji," kaže Kennedy i dodaje:
"Suočavaju se sa istim ograničenjima koja proizilaze iz pritvora, žive zajedno u istom prostoru, u istim krilima, nema odvajanja po osnovu etničkog porijekla i u takvim okolnostima najbolje je i najlakše proći kroz sve ako se slažeš sa svojim komšijom."
* Damir Šagolj je glavni fotograf Reutersa za jugoistočnu Aziju. Pokrivao je balkanske ratove i velike svjetske konflikte i događaje u zadnjih 15-ak godina.
