Autor: Robert Coalson, prevela: Ena Stevanović
Tijekom neslužbene sjednice kampa za mlade Seliger koji se održao 29. augusta, jedna djevojka je izrazila zabrinutost zbog „porasta nacionalizma“ u Kazahstanu.
Ona se zapitala je li Ukrajinski scenarij moguć i tamo ukoliko dugogodišnji kazahstanski predsjednik Nursultan Nazarbajev napusti ured i upitala je koja je strategija Kremljia za rješavanje te mogućnosti.
„Kakve su šanse pravne integracije Sjevernog Kazahstana i Rusije,“ upitala je.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je naglasio značaj Kazahstana kao saveznika Rusije i pohvalio Nazarbajeva kao mudrog vođu koji je posvećen dobrobiti svoje zemlje te dodao da je Nazarbaev možda najsposobniji od svih lidera postsovjetskih država. Međutim, jedan dio njegovog odgovora je podigao uzbunu u ovoj centralnoazijskoj državi.
Nazarbaev je "postigao potpuno jedinstvenu stvar", rekao je Putin. "On je stvorio državu na teritoriju na kojem nikada nije postojala nikakva država. Kazahstanci nikad do sada nisu imali svoju državu. On ju je stvorio. U tom smislu on je na post-sovjetskom prostoru apsolutno jedinstvena osoba."
Putin je zatim nastavio hvaliti „euroazijsku ideju" i tvrditi da ga Kazahstanci podržavaju u tome i da su uvidjeli prednosti „ostanka na velikoruskom prostoru".
To je bio posebno osjetljiv trenutak s obzirom da je Kazahstan ključni ruski saveznik i član carinske unije s Rusijom na čelu. Više od 20 posto stanovništva Kazahstana su etnički Rusi, koji čine većinu u mnogim sjevernim dijelovima zemlje.
Promatrač ruske vanjske politike Miriam Elder u članku objavljenom na BuzzFeed-u navodi da ova Putinova reakcija i druge izjave koje je ranije dao o Ukrajini imaju velike sličnosti sa nekim od argumenata koje je nobelovac Aleksandar Solženjicin naveo u svom eseju pod naslovom "Obnova Rusija" iz 1990.godine.
Sve više u modi
Komentirajući Solženjicinovu ideju Velike Rusije i njegov pravoslavni nacionalizam, Elder je napisala:
"Nekada su ga smatrali krajnje neprihvatljivim, ali danas je sve više u modi."
Iako je najpoznatiji po tome što je razotkrio Gulag i po svom nepokolebljivom antikomunizmu, Solženjicin je pozdravio Putinov uspon na vlast 1999.godine i pohvalio ga za to što je Rusima vratio njihov nacionalni ponos. Godine 2007., Putin je posjetio bolesnog Solženjicina kako bi mu dodijelio državnu nagradu za njegov humanitarni rad.
U djelu "Obnova Rusiji" objavljenom u danima raspada SSSR-a, Solženjicin kritizira politiku granica sovjetske vlade i zalaže se za "rusku uniju" koja obuhvaća Ukrajinu, Bjelorusiju, Rusiju i etnički ruske dijelove Kazahstana.
Solženjicin je uvjeren u jedinstvo bjeloruskog, ruskog i ukrajinskog naroda koji su povijesno odvojeni „invazijom Mongola i poljskom kolonizacijom“.
„Svi mi potičemo iz dragocijenog Kijeva gdje je nastala ruska država, kako se navodi u Nestorovoj hronici,“ piše Solženjicin i dodaje da su u Poljskoj i Litvaniji „Bijeli Rusi (Bjelorusi) i Mali Rusi (Ukrajinci) priznali da su Rusi i da su se borili protiv polonizacije i katoličanstva“.
Pripajanje tih zemalja Rusiji se u to vrijeme smatralo „ponovnim ujedinjenjem,“ rekao je on.
Solženjicin priznaje patnje Ukrajinaca za vrijeme SSSR-a, ali kaže da to nije razlog da se "Ukrajina odcijepi, osobito oni dijelove koji nisu dio stare Ukrajine kao što su Novorusija, Krim ili Donbas i područja oko Kaspijskog mora." Nagovještavajući današnju rusku retoriku, Solženjicin kaže da, ukoliko Ukrajina bude zahtijevala neovisnost, tim bi regijama trebalo biti dozvoljeno da se "samoorganiziraju".
Međutim, on jasno zagovara jedinstvo između Rusije i Ukrajine.
"Odvajanje Ukrajina danas bi značilo razdvajanje milijuna obitelji i naroda", piše Solženjicin. "Takva mješavina stanovništva, čitave regije s ruskom većinom; koliko je ljudi koji ne mogu izabrati između dva naroda, koliko je ljudi mješovite nacionalne pripadnosti, koliko je mješovitih brakova koji se do sada nisu smatrali mješovitim. U većini regija, ne postoji ni najmanji nagovještaj netrpeljivosti između Ukrajinaca i Rusa,“ piše on.
A sve to se, kako kaže, u potpunosti odnosi i na Bjelorusiju.
Solženjicin istovremeno kritizira sovjetsku ambiciju da nametne rusku dominaciju nad ne-ruskim narodima rekavši da će to „uništiti rusku nacionalnu bit“.
On je pozvao na hitno raskidanje veza sa tri Baltičke zemlje, Moldavijom i tri zemlje Sjevernog Kavkaza te sa svim centralnoazijskim državama izuzev Kazahstana. Rusija nema dovoljno snage da kontrolira čitavo carstvo, a pokušaji da to učini će samo „ubrzati naše uništenje,“ piše on.
Isto tako, on je poželio centralnoeuropskim državama bivšeg sovjetskog bloka svako dobro dodavši da si Rusija ne može priuštiti da ih obskrbljuje prirodnim resursima. „Radujemo se uspjesima država srednje Europe, neka žive i napreduju u slobodi,“ piše on i dodaje: „I neka plate sve u skladu sa cijenama na svjetskom tržištu."