Muzička akademija u Sarajevu obilježila je 60 godina postojanja. Tim povodom gost je Ivan Čavlović, dekan najstarije umjetničke visoko-školske ustanove u BiH.
RSE: Šest je decenija prošlo od kada je osnovana naša prva umjetnička obrazovna ustanova ovoga stepena. Prava je prilika za pogled unazad i podsjećanje na ljude koji su je utemeljili.
Čavlović: Nastava nije počela 20. maja, nego negdje u novembru. Tada je upisano oko 19 studenata, koji su naša prva generacija. Prvi profesori su bili, u ono vrijeme 50-ih godina, jugoslavenske veličine. Osnivač Akademije je akademik Cvjetko Rihtman. On je osnovao Operu, podigao Sarajevsku filharmoniju, osnovao Srednju muzičku školu, Muzičku akademiju, Institut za folklor. Uz njega je bio i Mladen Pozajić, vrlo važan sarajevski kompozitor i dirigent. Bio je i Božidar Trudić, prvi profesor kompozicije. Došao je iz Beograda. Među njima je bio i Miroslav Špiler, također profesor kompozicije. Na poziv jugoslavenskih vlasti - idemo graditi Bosnu - on se javio da ide graditi muzički život u BiH. Došao je sa svojom suprugom Brunom, čuvenom profesoricom solo pjevanja, koja je odgojila generacije, a među njima i Ljiljanu Molnar Talajić. Jedna mala grupa, njih šest-sedam su to matično jezgro.
Onda su počeli naši studenti da završavaju, pa je dekanom postao Zdravko Verunica, zatim Zijo Kučukalić, koji je diplomirao u Zagrebu, koji je došao ovdje predavati. Tako se to polako odmotavalo negdje do 80-ih godina, kada je bio vrhunac Muzičke akademije u kadrovskom i kvalitativnom razvoju. Naši studenti su tada osvajali nagrade. Organizirali smo susrete muzičkih akademija dva puta. Studenti su pokazivali izuzetne rezultate. Onda je naišao rat i sve porušio. Od nas 70 zaposlenih, 1995. godine ostalo nas je 19, od toga tri radnika – portir, hausmajstor i čistačica. Od te 1995. do danas, polako idemo i dostigli smo treće zlatno doba.
RSE: Osim obrazovanja, bavite se i naukom. Posljednjih godina impresionirate koncertnim aktivnostima.
Čavlović: Umjetnost je nedjeljiva od pedagogije. Morate pokazati u javnosti šta radite u zatvorenom prostoru, od nekih pet kvadratnih metara, sa jednim studentom klavira ili viline. To je umjetnički nivo. Mi smo u prošlosti imali oko 6.000 koncerata. Neki dan smo imali izvedbu "Fantastične simfonije" Ektora Berlioza, koji je vrhunac naše orkestarske svirke. Naš studentski simfonijski orkestar, zajedno sa redovnim nastavnicima i gostujući nastavnicima iz Beograda, Zagreba i Novog Sada, imali su prije neki dan zajednički koncert. Oni su svi pristali da budu ovdje četiri dana i da pripremaju simfoniju.
Bavimo se i muzičkom naukom. Imamo teorijske odsjeke. To su Odsjek za muzikologiju i etnomuzikologiju i Odsjek za muzičku teoriju i pedagogiju. Nema puno akademija u Evropi koje imaju ovakvu strukturu, kao što imamo mi od samih početaka. Izdajemo časopis „Muzika“, koji smo počeli raditi 1998. godine, koji je referentan i koji je u međunarodnoj bazi. Tu je i međunarodni simpozij koji održavamo svake druge godinejer nemamo dovoljno novca da to organizujemo svake godine. To je simpozij „Muzika u društvu“.
RSE: Nekada smo imali SVEM, a danas je nemoguće pobrojati sve muzičke senzacije koje nudite Sarajlijama. Radi se o izuzetnom vitalitetu ove ustanove. Računam da je tu u pitanju veliko povjerenje prema mlađim stvaraocima, otvorenost prema svježim idejama.
Čavlović: Imam sjajnu ekipu oko sebe, grupa od desetak ljudi, koji imaju viziju. Mi smo ušli u bolonjski sistem obrazovanja i ravnopravni smo član Asocijacije evropskih konzervatorija. Neki naši ljudi su dijelovi komisija. Uveli smo doktorat iz umjetnosti, kao druga akademija na Balkanu u EX YU. Moja vizija je podići nivo umjetničke muzike na najviši mogući stepen. To je jako teško. To zahtijeva i tri generacije ljudi, pogotovo u današnjem dobu, kada su spale sve vrijednosti, pa i muzičke.
Radimo u samo 1.037 kvadratnim metara. Mi smo 60 godina u istom prostoru. Nemamo ni jednu jedinu mogućnost za bilo kakvo proširenje. Moramo da radimo i van naših prostora. Mi hoćemo da osnujemo Odsjek za džez i pop muziku, da osnujemo orkestar za muzičke projekte i mjuzikle, za klasični balet i tako dalje. Mi to više definitivno ne možemo uraditi jer nemamo prostor. Imamo oko 300 studenata, nas zaposlenih je oko 70 i mi više ne možemo ni da se krećemo. To je 3,5 kvadratna metra po studentu, bez zaposlenih, a evropski standardi su 20 kvadratnim metara za studenta muzike.
RSE: Ima li izgleda da dobijete još koji kvadrat po studentu, normalne kabinete, dvorane, vježbaone, koncertne prostore?
Čavlović: Univerzitet je napravio projekt Kampusa i predviđen je prostor za Muzičku akademiju. Tamo imamo predviđenih 10.500 kvadratnih metara, zajedno sa koncertom dvoranom, koja bi bila i gradska koncertna dvorana, i ima predviđenih oko 3.500 kvadratnih metara. To je dosta skup projekt koji, sa dvoranom, košta 39 miliona maraka. Sama Akademija košta 29. Skupo je jer projekt ima sve akustičke performanse koje Muzička akademija i koncertna dvorana moraju imati. Tramvaj je s jedne, a autobus sa druge strane. Na početku svake godine iskazujem potrebe Muzičke akademije. Prostor je na prvom mjestu, a na drugom je kadar. Sa ovim budžetom ne možemo raditi ništa. Sve radimo na horuk sistem. Još uvijek nisam dobio odgovor ni od jednog ministra.
RSE: Bojim se da ih ne morate ni očekivati jer mene je iznenadilo kako se niko od tih ljudi nije udostojio ni proviriti na vašu svečanost u Akademiji prije neki dan.
Čavlović: Organizovali smo svečanu sjednicu i koncert i uputili pozivnice svim relevantnim političarima. Došao je rektor, zamjenica ministra jednog ministarstva, koje je važno, a sa onog ministarstva, koje je još važnije, nije došao niko.
Ovdje govorimo o društvenom sluhu, koji zaista ne postoji. Neki ljudi nam daju moralnu podršku. Neki ljudi kažu da nama to ne treba, šta će nam to. Kada je ukidana Koncertna poslovnica u Sarajevu i pretvarana u Sarajevo Art, onda je na nekom forumu rečeno da nama ne trebaju trube i violine. Sada će ukinuti i to, pa će sastaviti Colegium Artisticum i Sarajevo Art u jednu instituciju, radi štednje. Ne razumiju šta je Koncertna poslovnica. Koncertna poslovnica, u svakom gradu koji hoće biti metropola, što Sarajevo hoće, mora postojati. Mora postojati Muzički informativni centar.
Izdavat ćemo monografiju i napisao sam tekst tim povodom, koji sam završio riječima - Budimo optimisti, mijenjajmo budućnost.
