Američki predsjednik i žena ubica iz BiH u Clintonovom romanu

Bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Bill Clinton koautor je, uz Jamesa Pattersona, triler romana "President is Missing" (Predsjednik je nestao) o fiktivnom liku, predsjedniku SAD-a Jonathanu Lincolnu Duncanu. Izmišljeni predsjednik suočava se, osim s velikim cyber napadom kodnog naziva Dark Ages (Mračno doba) koji bi SAD mogao dovesti do propasti, i sa ženom ubicom imena Bach, porijeklom iz Bosne.

Fikcijski roman plete priču o predsjedniku koji nestaje dok pokušava spriječiti apokaliptični cyber napad, piše New York Times.

Autori se, kako piše list, zaklinju da je ovo moguće: „Od tajne službe tražite da odstupi od svoje dužnosti“, kazao je bivši predsjednik Clinton tokom nedavnog intervjua, dok su on i koautor Patterson raspravljali o romanu „Predsjednik je nestao“, trileru na kojem su radili zajedno a koji bi trebao biti objavljen u junu. „To bi se moglo dogoditi. Ako ste odlučni, mogli biste to učiniti“, kazao je bivši predsjednik Clinton.

Guardian piše kako se Clinton udružio s Pattersonom kojeg Stephen King „s pravom naziva užasnim piscem“. Britanski list se u jednom tekstu bavi i stvarnim autorstvom romana „Predsjednik je nestao“. I autor Lane na početku teksta za New Yorker navodi da je „saradnja mutna trgovina“, a Guardian kroz analizu stilometrijom zaključuje da je Pattersonov stil dominantan kroz cijeli roman – s izuzetkom na kraju, gdje sve upućuje na Clintona.

U osvrtu Anthonyja Lanea za New Yorker stoji da se Bill Clinton, koji zna pisati, „spetljao“ s Jamesom Pattersonom – koji ne zna, ali čija su se djela prodala u više od tri stotine i sedamdeset pet miliona kopija, uglavnom sretnim i zadovoljim kupcima kojima je dobro pisanje samo usputna činjenica. Pakt Clintona i Pattersona završio je „nestalim predsjednikom“, za koji autor kaže da ga bez rezerve treba opisati kao triler.

„Ako Clinton, kao i svi slavoljubivi autori, teži da što više prodaje roman, odabrao je dobrog pomoćnika. Roman bi se trebao zvati 'Predsjednik zarađuje novac'“, piše New Yorker, referirajući se na koautora Pattersona.

Oni koji znaju o Clintonovim geopolitičkim mišljenjima i poslovima mogli bi biti u prednosti u nagađanju predsjedničkog puta kroz „špageti labirint“ Pattersonove priče. Najznačajnija mjesta za akciju su svakako: Izrael, Njemačka, Bosna i Hercegovina, Saudijska Arabija i Rusija.

Za očekivati je kad je riječ o cyber napadu, da roman govori i o ruskoj umiješanosti, te da bi fiktivni predsjednik Duncan mogao imati „krticu“ u svojim redovima.

„Predsjednik je nevjerovatno pošteni bipartijski junak, idealna kombinacija Johna McCaina i Billa Clintona. Kao i Clinton, Duncan je upoznao svoju suprugu na pravnom fakultetu i ima jednu odraslu kćer; za razliku od Clintona, njegova supruga je tragično preminula i on je bio zarobljenik u Iraku“, potcrtava Guardian u analizi romana.

Duncan se suočava s mogućim opozivom, djelomice zato što su njegovi protivnici „karijerističke lasice“, ali uglavnom zbog toga što je, prema objavljenim izvješćima, telefonski razgovarao s „najopasnijim i najplodonosnijim cyber teroristom na svijetu“ Sulimanom Cinodorukom, koji vodi organizaciju poznatu kao Sinovi džihada (Sons of Jihad). „On je Turčin, ali nije musliman“, kaže Duncan u romanu, prenosi New Yorker.

Autor se u tekstu za New Yorker također bavi i „drugim problemom“ u romanu – ženskim ubicom „u povoju“. „Još nismo svjesni njezinih ciljeva, ali ona nije obični ubica, jer je svaki aspekt njezina zanata protkan Johannom Sebastianom Bachom, uključujući i njezino oružje po izboru: 'Anna Magdalena je ljepota, mat-crna poluautomatska puška.'“

Ubica Bach progonjena je, kako piše Newsday, strahotama koje je ona kao i njena obitelj preživjela u „rukama bosanskih Srba“ tokom rata u BiH od 1992. do 1995. godine.

New Yorker se, baveći se likom ubice Bach, osvrće na činjenicu da će vjerovatno većina „neprijateljskih“ čitalaca tražiti elemente seksualnosti u romanu, ali „42. predsjednik SAD-a je dovoljno pametan da ne ponudi nikakav nagovještaj tjelesnosti“. Naravno, postoje mjesta koja možda navedu na to, ali onda ne odvedu nikuda, piše New Yorker citirajući dio knjige.

Dalje piše o „ubici s okusom Bacha“, koja ima ljubavnika, ali kako stoji u romanu „s njim spava ne više od tri puta sedmično kako bi maksimizirala njegovu potenciju“, što je podatak koji će „kao uzbudljiv vidjeti samo statističari“, piše New Yorker.

Roman, iako je predug i – osim prijetnje cyber terorizma – sastavljen je od dijelova zapleta i ima „zadovoljavajući“ preokret na kraju.

„Pitamo se onda - ko je napisao koji dio? Patterson je poznat po tome što je za mnoge svoje knjige davao zaplete i obrise, a potom delegirao stvarni tekst koautoru, no teško je zamisliti takav odnos majstor-asistent u ovom slučaju. Bill Clinton je bez sumnje pridonio svojim melankoličnim iskustvom s političkim inkvizicijama, progonima od zlih medija, njegovim razumijevanjem predsjedničkog tereta. Možda je i njegova plodna mašta stvorila nesebičnog, suosjećajnog, fantastično hrabrog, oštroumnog predsjednika u središtu knjige“, piše Newsday.

Stranice romana ispunjene su klasičnim pričama velikog komercijalnog trilera, od napetog odbrojavanja do holivudski prerušene proze koja ubrzava neizvjesnost. Ipak, autori se odupiru čistom eskapizmu: ovaj roman je preplavljen političkim izjavama, piše list Time.

Independent kritizira roman, navodeći kako je šteta što Clinton nije svoje „insajdersko znanje“ iskoristio na bolji i učinkovitiji način.

Zabrinjavajuće je i fascinantno, piše Guardian, vidjeti da književni kapitalizam dosegne ovaj nivo. „Koji je bolji način da se prodaje knjiga nego da se kombinira mogul fikcije s bivšim predsjednikom SAD-a?!“

Bilo kako bilo, Guardian zaključuje da će knjiga sigurno biti hit, kao i TV serija koju će producirati Showtime. USA Today piše da knjiga još nije na policama a već je planirana za TV ekrane.

Prema pisanju: New York Timesa, Guardiana, New Yorkera, Timea, Independenta, Newsdaya i USA Today.