Autori: Nikola Krastev i Charles Recknagel (Prevod: Ena Stevanović)
Očekuje se da će Palestina na 66. sjednici UN-a koja se održava ove sedmice tražiti da bude priznata kao nezavisna članica. Hoće li uspjeti u tome?
Već godinama palestinske diplomate vrše tihi pritisak na pojedinačne države s ciljem da priznaju Palestinu kao nezavisnu državu.
Pritisci su urodili plodom. Do sad je više od 120 zemalja priznalo Palestinu.
Ali očekuje se da će ove sedmice na 66. zasijedanju UN-a u New Yorku Palestinci zatražiti do sad najveće priznanje. Nadaju se da će podršku za državnost zamijeniti priznanjem UN-a i punopravnim članstvom u ovom političkom tijelu.
Ovaj prijedlog će zasigurno pokrenuti veliku debatu i izvjesno je da će izazvati veliki razdor među članicama i to iz razloga što je vrlo vjerovatno da će Palestina dobiti dvotrećinsku većinu koju treba, što znači podršku 129 od ukupno 193 zemalja članica. Očekuju snažnu, vrlo moguće i jednoglasnu podršku zemalja Afrike, Azije, Latinske Amerike i naravno arapskih zemalja.
Ukoliko ih podrži Generalna skupština UN-a , zahtjev za punopravno članstvo mora odobriti i Vijeće sigurnosti.
Ali uprkos svemu tome Sjedinjene Države su već najavile da će staviti veto na tu odluku i podržati Izrael, svog dugogodišnjeg saveznika. Izrael odbacuje ideju palestinske državnosti tvrdeći da se ona suprotstavlja Sporazumu iz Osla koji je potpisan 1993. godine prema kojem samouprava mora biti odobrena od strane Izraela.
Kako se približava sjednica UN-a, obje strane - i države koje će glasati „za“ i one koje će glasati „protiv“ rade sve što znaju kako bi dobile podršku. Najveće mete su Evropa i ostale zapadne demokratske zemlje koje moraju odlučiti da li je podrška Washingtonu, svom najvećem savezniku vrijedna štete koja će biti nanesena Bliskom Istoku.
Zapadne sile su vrlo važne za Palestinu jer, iako ne mogu promijeniti veto SAD-a, mogu palestinskom cilju dati snagu koju niko ne može ignorirati.
„Ključno pitanje je: hoće li dobiti podršku velikih demokratskih država? To je pitanje. Sjedinjene Države, Kanada, Novi Zeland, Australija i Evropska unija...to je doista pitanje. Ako pobijede zbog broja glasova, ali ne dobiju podršku najprestižnijih demokratskih država, to će onda za njih biti jedna vrsta poraza,“ rekao je Elliot Abrams, stručnjak u Vijeću za međunarodne odnose koji je imao visoke političke pozicije za vrijeme mandata predsjednika Ronalda Reagana i Georga W. Busha.
Do sad najveći blok zapadnih zemalja - Evropska unija - nije dala znak kojim putem će se stvari razvijati. Catherine Ashton, šefica za vanjska pitanja pri Evropskoj uniji je prilikom posjete Palestini i Izraelu u junu vrlo pažljivo uspjela izbjeći odgovor na pitanje hoće li Unija podržati ili se suprotstaviti potezu Palestine.
Rashid Khalidi, profesor arapskih studija na Univerzitetu Kolumbija to objašnjava ovako:
„Izgleda da Francuska želi predložiti neku vrstu rezolucije, ali ne zna se koliko daleko su spremni ići u protivljenju SAD-u. Mislim da bi Rusija mogla podržati, Kina bi mogla podržati, ne znam za Britaniju.“
Vitaly Churkin, ambasador Rusije u UN-u je izjavio da će Rusija podržati bilo kakvu vrstu zvaničnog priznanja UN-a koju Palestina odluči zatražiti.
Vijeće sigurnosti može pauzirati proces
Nekoliko evropskih diplomata je potajno izjavilo da se ključne zemlje Evropske unije nadaju da će izbjeći odluku tako što će UN-u predložiti vlastiti nacrt rezolucije. To bi značilo da se traži međunarodna podrška za neke od parametara koje bi Palestinci željeli vidjeti u palestinsko-izraelskom mirovnom procesu.
Sastanak Vijeća sigurnosti - ilustracija
Pomenuti parametri uključuju i određene stvari koje Izrael trenutno ne želi prihvatiti, kao što su bilo kakve promjene granica kakve su bile prije 1967. odnosno prije šestodnevnog arapsko-izraelskog rata te dijeljenje Jeruzalema kao glavnog grada. Njemačka, Velika Britanija i Francuska su početkom godine potvrdile ove pregovaračke parametre kako bi obnovile zaustavljene mirovne pregovore između Palestine i Izraela. Američki predsjednik Barack Obama je također izjavio da buduća palestinska država mora biti zasnovana na granicama iz 1967. te je podržao zahtjev Izraela za sigurnošću.
Veliko je pitanje hoće li Palestina žrtvovati svoj cilj za priznavanje državnosti kako bi započela mirovne pregovore. Međutim, evropske zemlje se i dalje nadaju da će nekim prijedlogom ublažiti gotovo sigurnu lavinu bijesa pa čak i nasilja.
Ali možda postoji i drugi način na koji će se završiti priča o zahtjevu Palestine za punopravnim članstvom u UN-u.
Jedna mogućnost je da će, ukoliko Generalna skupština odobri palestinski zahtjev, Vijeće sigurnosti usporiti stvari da dobije na vremenu.
„Usput rečeno, Vijeće sigurnosti može pauzirati proces. Drugim riječima, čak i ako palestinska delegacija preda zahtjev za članstvo koji prvo mora ići u Vijeće sigurnosti, oni to mogu odgoditi. Oni mogu zahtijevati da nekoliko sedmica ili duže ispitaju zahtjev. Dakle ne znači da će Vijeće sigurnosti odmah reagirati“, kaže analitičar Khaldidi.
Ovakav kraj bi za Palestinu značio samo privremeno odgađanje pri čemu bi se sve strane trudile da dobiju dodatnu podršku prije konačne bitke koja će se desiti u narednih nekoliko mjeseci.
Još jedna od mogućnosti je da će Palestina, ukoliko bude zaustavljena od strane Vijeća sigurnosti, zatražiti od Generalne skupštine da bude priznata kao država, ali ne i kao članica UN-a. Ovakav zahtjev, za koji je dovoljna samo većina glasova u Generalnoj skupštini i koji ne zahtjeva podršku Vijeća sigurnosti bi Palestini dao položaj države koja nije članica UN-a, ali je u poziciji posmatrača, što je više od pozicije koju trenutno imaju.
Pozicija posmatrača je pozicija koju trenutno ima Vatikan u UN-u. Palestinske diplomate tvrde da bi im to dalo pravo da potpisuju određene međunarodne sporazume, uključujući i pridruživanje Međunarodnom sudu za zločine (ICC) kako bi mogli optužiti Izrael za navodne ratne zločine.
Zahtjev Palestine za priznanjem državnosti u UN-u se zasniva granicama West Bank i Pojasa Gaze iz 1967. sa Istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom. Izrael je upozorio da bi to moglo rezultirati „oštrim i ozbiljnim posljedicama“ za Palestinu, ali nisu precizirali korake koje bi pri tome poduzeli.
Mirjana Rakela
Palestinci su odlučni u namjeri da na glavnoj skupštini UN tokom ovoga tjedna zatraže priznavanje svoje države.
U međunarodnim odnosima to je i dalje tema diplomatskih sporenja. S jedne strane veliki broj zemalja već je priznalo Palestinu kao samostalnu državu.
Izrael i Palestina, dvije države jedna pored druge, koje žive u miru, cilj je kojemu se teži radi konačnog rješenja bliskoistočnog pitanja.
Martti Ahtisaari i Javier Solana u zajedničkom tekstu koji objavljuje International Herlad Tribune pišu kako Evropa konačno ima šansu odigrati važnu ulogu na međunarodnoj sceni.
Bivši finski predsjednik i dobitnik Nobelova nagrade za mir, Ahtisaari, i nekadašnji prvi čovjek NATO saveza i povjerenik za vanjske poslove EU, Solana, također ističu da bi evropsko "za" zapravo moglo biti i u interesu Washingtona koji bi time osnažio svoju poziciju u odnosu prema Izraelu.
U Wall Streetu Journalu, se analiziraju razlozi zbog koji Palestincima ne bi trebalo dati zeleno svijetlo u Glavnoj skupštini UN, te se podsjeća da ni Kurdi nemaju svoju državu, kao ni Baski u Španjolskoj ili Ujguri i Tibetanci u Kini.
Možda je vrijeme da se prekine sa razmišljanjem o palestinskoj državi sve dok se s palestinske strane nastavljaju napadi na Izreal, umjesto nužne kulture političkog dijaloga, stoji u komentaru Wall Street Journala.
Kompletan tekst možete pročitati OVDE.
Očekuje se da će Palestina na 66. sjednici UN-a koja se održava ove sedmice tražiti da bude priznata kao nezavisna članica. Hoće li uspjeti u tome?
Već godinama palestinske diplomate vrše tihi pritisak na pojedinačne države s ciljem da priznaju Palestinu kao nezavisnu državu.
Pritisci su urodili plodom. Do sad je više od 120 zemalja priznalo Palestinu.
Ali očekuje se da će ove sedmice na 66. zasijedanju UN-a u New Yorku Palestinci zatražiti do sad najveće priznanje. Nadaju se da će podršku za državnost zamijeniti priznanjem UN-a i punopravnim članstvom u ovom političkom tijelu.
Ovaj prijedlog će zasigurno pokrenuti veliku debatu i izvjesno je da će izazvati veliki razdor među članicama i to iz razloga što je vrlo vjerovatno da će Palestina dobiti dvotrećinsku većinu koju treba, što znači podršku 129 od ukupno 193 zemalja članica. Očekuju snažnu, vrlo moguće i jednoglasnu podršku zemalja Afrike, Azije, Latinske Amerike i naravno arapskih zemalja.
Ukoliko ih podrži Generalna skupština UN-a , zahtjev za punopravno članstvo mora odobriti i Vijeće sigurnosti.
Ali uprkos svemu tome Sjedinjene Države su već najavile da će staviti veto na tu odluku i podržati Izrael, svog dugogodišnjeg saveznika. Izrael odbacuje ideju palestinske državnosti tvrdeći da se ona suprotstavlja Sporazumu iz Osla koji je potpisan 1993. godine prema kojem samouprava mora biti odobrena od strane Izraela.
Najveće mete su Evropa i ostale zapadne demokratske zemlje koje moraju odlučiti da li je podrška Washingtonu, svom najvećem savezniku vrijedna štete koja će biti nanesena Bliskom Istoku.
Kako se približava sjednica UN-a, obje strane - i države koje će glasati „za“ i one koje će glasati „protiv“ rade sve što znaju kako bi dobile podršku. Najveće mete su Evropa i ostale zapadne demokratske zemlje koje moraju odlučiti da li je podrška Washingtonu, svom najvećem savezniku vrijedna štete koja će biti nanesena Bliskom Istoku.
Zapadne sile su vrlo važne za Palestinu jer, iako ne mogu promijeniti veto SAD-a, mogu palestinskom cilju dati snagu koju niko ne može ignorirati.
„Ključno pitanje je: hoće li dobiti podršku velikih demokratskih država? To je pitanje. Sjedinjene Države, Kanada, Novi Zeland, Australija i Evropska unija...to je doista pitanje. Ako pobijede zbog broja glasova, ali ne dobiju podršku najprestižnijih demokratskih država, to će onda za njih biti jedna vrsta poraza,“ rekao je Elliot Abrams, stručnjak u Vijeću za međunarodne odnose koji je imao visoke političke pozicije za vrijeme mandata predsjednika Ronalda Reagana i Georga W. Busha.
Do sad najveći blok zapadnih zemalja - Evropska unija - nije dala znak kojim putem će se stvari razvijati. Catherine Ashton, šefica za vanjska pitanja pri Evropskoj uniji je prilikom posjete Palestini i Izraelu u junu vrlo pažljivo uspjela izbjeći odgovor na pitanje hoće li Unija podržati ili se suprotstaviti potezu Palestine.
Rashid Khalidi, profesor arapskih studija na Univerzitetu Kolumbija to objašnjava ovako:
„Izgleda da Francuska želi predložiti neku vrstu rezolucije, ali ne zna se koliko daleko su spremni ići u protivljenju SAD-u. Mislim da bi Rusija mogla podržati, Kina bi mogla podržati, ne znam za Britaniju.“
Vitaly Churkin, ambasador Rusije u UN-u je izjavio da će Rusija podržati bilo kakvu vrstu zvaničnog priznanja UN-a koju Palestina odluči zatražiti.
Vijeće sigurnosti može pauzirati proces
Nekoliko evropskih diplomata je potajno izjavilo da se ključne zemlje Evropske unije nadaju da će izbjeći odluku tako što će UN-u predložiti vlastiti nacrt rezolucije. To bi značilo da se traži međunarodna podrška za neke od parametara koje bi Palestinci željeli vidjeti u palestinsko-izraelskom mirovnom procesu.
Pomenuti parametri uključuju i određene stvari koje Izrael trenutno ne želi prihvatiti, kao što su bilo kakve promjene granica kakve su bile prije 1967. odnosno prije šestodnevnog arapsko-izraelskog rata te dijeljenje Jeruzalema kao glavnog grada. Njemačka, Velika Britanija i Francuska su početkom godine potvrdile ove pregovaračke parametre kako bi obnovile zaustavljene mirovne pregovore između Palestine i Izraela. Američki predsjednik Barack Obama je također izjavio da buduća palestinska država mora biti zasnovana na granicama iz 1967. te je podržao zahtjev Izraela za sigurnošću.
Veliko je pitanje hoće li Palestina žrtvovati svoj cilj za priznavanje državnosti kako bi započela mirovne pregovore. Međutim, evropske zemlje se i dalje nadaju da će nekim prijedlogom ublažiti gotovo sigurnu lavinu bijesa pa čak i nasilja.
Ali možda postoji i drugi način na koji će se završiti priča o zahtjevu Palestine za punopravnim članstvom u UN-u.
Jedna mogućnost je da će, ukoliko Generalna skupština odobri palestinski zahtjev, Vijeće sigurnosti usporiti stvari da dobije na vremenu.
„Usput rečeno, Vijeće sigurnosti može pauzirati proces. Drugim riječima, čak i ako palestinska delegacija preda zahtjev za članstvo koji prvo mora ići u Vijeće sigurnosti, oni to mogu odgoditi. Oni mogu zahtijevati da nekoliko sedmica ili duže ispitaju zahtjev. Dakle ne znači da će Vijeće sigurnosti odmah reagirati“, kaže analitičar Khaldidi.
Ovakav kraj bi za Palestinu značio samo privremeno odgađanje pri čemu bi se sve strane trudile da dobiju dodatnu podršku prije konačne bitke koja će se desiti u narednih nekoliko mjeseci.
Još jedna od mogućnosti je da će Palestina, ukoliko bude zaustavljena od strane Vijeća sigurnosti, zatražiti od Generalne skupštine da bude priznata kao država, ali ne i kao članica UN-a. Ovakav zahtjev, za koji je dovoljna samo većina glasova u Generalnoj skupštini i koji ne zahtjeva podršku Vijeća sigurnosti bi Palestini dao položaj države koja nije članica UN-a, ali je u poziciji posmatrača, što je više od pozicije koju trenutno imaju.
Pozicija posmatrača je pozicija koju trenutno ima Vatikan u UN-u. Palestinske diplomate tvrde da bi im to dalo pravo da potpisuju određene međunarodne sporazume, uključujući i pridruživanje Međunarodnom sudu za zločine (ICC) kako bi mogli optužiti Izrael za navodne ratne zločine.
Zahtjev Palestine za priznanjem državnosti u UN-u se zasniva granicama West Bank i Pojasa Gaze iz 1967. sa Istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom. Izrael je upozorio da bi to moglo rezultirati „oštrim i ozbiljnim posljedicama“ za Palestinu, ali nisu precizirali korake koje bi pri tome poduzeli.
Solana i Ahtisaari: Prekinuti ramišljanje o palestinskoj državi
Solana i Ahtisaari: Prekinuti ramišljanje o palestinskoj državi
Mirjana Rakela
Palestinci su odlučni u namjeri da na glavnoj skupštini UN tokom ovoga tjedna zatraže priznavanje svoje države.
U međunarodnim odnosima to je i dalje tema diplomatskih sporenja. S jedne strane veliki broj zemalja već je priznalo Palestinu kao samostalnu državu.
Izrael i Palestina, dvije države jedna pored druge, koje žive u miru, cilj je kojemu se teži radi konačnog rješenja bliskoistočnog pitanja.
Martti Ahtisaari i Javier Solana u zajedničkom tekstu koji objavljuje International Herlad Tribune pišu kako Evropa konačno ima šansu odigrati važnu ulogu na međunarodnoj sceni.
Bivši finski predsjednik i dobitnik Nobelova nagrade za mir, Ahtisaari, i nekadašnji prvi čovjek NATO saveza i povjerenik za vanjske poslove EU, Solana, također ističu da bi evropsko "za" zapravo moglo biti i u interesu Washingtona koji bi time osnažio svoju poziciju u odnosu prema Izraelu.
U Wall Streetu Journalu, se analiziraju razlozi zbog koji Palestincima ne bi trebalo dati zeleno svijetlo u Glavnoj skupštini UN, te se podsjeća da ni Kurdi nemaju svoju državu, kao ni Baski u Španjolskoj ili Ujguri i Tibetanci u Kini.
Možda je vrijeme da se prekine sa razmišljanjem o palestinskoj državi sve dok se s palestinske strane nastavljaju napadi na Izreal, umjesto nužne kulture političkog dijaloga, stoji u komentaru Wall Street Journala.
Kompletan tekst možete pročitati OVDE.
