U Sarajevu je oko 60 predstavnika nevladinih organizacija iz regije na trodnevnoj konferenciji raspravljalo o civilnom društvu Zapadnog Balkana i BiH. Urađen je Manifest civilnog društva koji će ponuditi analizu trenutačnog stanja i promovirati konkretne ideje.
Zemlje zapadnog Balkana trenutačno se suočavaju sa krizom demokracije, politička sfera je dominantnija u odnosu na civilnu. Zbog toga je potrebno ojačati potencijale organizacija civilnog društa, osobito u vremenu kada se zemlje nalaze u bitnim procesima poput europskih integracija.
Darijan Bilić, aktivista Udruženja „Akcija građana“ ističe da je po tom pitanju situacija najgora u Bosni i Hercegovini.
''Mi u BiH nemamo preduslove. Imamo civilno društvo u nastajanju koje pod pritiskom donatora ide gore-dole. A da budete vladin NVO to je još gora opcija, a imate sigurno oko 60 posto organizacija koje su nevladina vladina organizacija", ocjenjuje Bilić.
Uloga civlnog društva je izuzetno važana u ovom periodu kada se neke zemlje nalaze u fazi otpočinjanja pregovora ka pristupanju EU. Loš imidž organizacija civilnog društva u regiji potrebno je promijeniti.
Jelena Milić
''Ovo je jedan izuzetno važan period i za BiH i za Srbiju, a to je otvaranje procesa pregovora i otvaranje određenih poglavlja. EU ima najveću moć i mehanizme transformacije društva. Da bi bio poštovan balans između istinskih potreba ovih društava i očekivanja EU, tu je uloga civilnog društva zaista bitna, ali ne da budu fasada ili fikusi u tom procesu nego da znaju da artikulišu svoje stavove i da ih prezentuju'', kaže Jelena Milić, direktorica Centra za euroatlanske studije iz Beograda.
U moru nevladinih organizacija koliko ih ima u Crnoj Gori, samo mali dio njih je aktivan u procesima transfromacije društva. Civilni sektor ima veliku odgovornost u procesima koji će doprinjeti demokratizaciji ove regije, kaže Dritan Abazović, predstavnik nevladine organizacije iz Crne Gore „Forum 2010“:
''Mali broj aktivnih organizacija sve više dobija na značaju. Oni postaju vrlo bitna komponenta razvoja crnogorskog društva, čak smo nedavno imali i velike proteste koji su se desili na inicijativu civilnog društva i mislim da u ovom momentu jedina prava konstruktivna opozicija aktuelnoj vlasti u CG koje je nepromjenjiva evo 22 godine jeste civilni sektor koji ne učestvuje na izborima, ali je itekako bitan činilac koji podstilče na dobre i konstruktivne ideje'', smatra Abazović.
Nepovjerenje javnosti
U desetogodišnjem procesu pristupanja Hrvatske Europskoj uniji organizacije civilnog društva nisu imale bitan utjecaj, niti je tadašanja vlada to dopuštala. U zadnjih dvije godine ta se situacija poboljšala kroz udruživanje nevladinih organizacija u 'Paltformu 112'.
Na tom principu trebali bi se udružiti i organizacije civilnog društva u regiji, naglašava Vedran Horvat, predstavnik organizacija Heinrich Boll Foundation iz Hrvatske:
''Sigurno je potreban jedan zajednički jezik u regiji, neka instanca sa koje se zahtijevaju promjene koje bi trebale djelovati na vlade svih zemalja u regionu.''
''Sigurno je potreban jedan zajednički jezik u regiji, neka instanca sa koje se zahtijevaju promjene koje bi trebale djelovati na vlade svih zemalja u regionu.''
U Makedoniji organizacije civilnog društva suočene su sa nepovjerenjem javnosti u njihov rad. Također, mali broj tih organizacija aktivno je uključen u sve društvene procese u zemlji.
''Najveći problem sa kojim se suočavaju je taj da zapravo ne postoji povjerenje javnosti u njihove aktivnosti, ne smatraju ih učinkovitima, ne smatraju da proizilaze iz javnosti, iz njihovih potreba jer se bave manje popularnim aktivnostima, socijalno isključenim kategorijama'', kaže Dejan Georgijevski iz organizacije „One World See“ iz Makedonije.
Organizacije civilnog društva iz regije napravile su i zajednički Manifest sa ciljem promoviranja konkretnih ideja za političke, društvene i socijalne promjene u regiji.
Manifest će obrađivati pet tematskih cijelina, ističe Vedran Džihić, stručni suradnik SAIS Centra za transatlantske odnose pri Johns Hopkins univerzitetu iz Washingtona.
''To su participacija mladih i pitanje obrazovanja, potrebne reforme u kontekstu evropskih integracija, zatim protivnici otvorenog društva korupcija, nepotizam i klijentelizam kao boljka sa kojom se nose sva društva. Takođe ekonomski održivi razvoj znači pitanje kako se van dominantno kapitalističkog modela u kojem se sad nalazimo mogu iznaći alternative i načini da se ostvari ekološki održivi razvoj, te generalno pitanje uključivanja građana i kako da javnim aktivizmom mogu promijeniti političku i društvenu zbilju u regiji'', pojašnjava Džihić.
Civilni sektor u zemljama regije i dalje će pomagati Europska unija kroz IPA fondove. Sve se to čini kako bi ovaj sektor bio ne samo korektor nego i partner vlastima u donošenju odluka za budućnost zemlje.
