Rehabilitacijom dinastije Petrović ispravljena je jedna velika istorijska nepravda, kaže Aleksandar Čilikov, istoričar umjetnosti.
Čilikov: Spadam u građane Crne Gore koji se nacionalno izražavaju kao Crnogorci. Isto tako, spadam u ljude koji duboko vjeruju da postoji kraljevski državni istorijski specifikum neke crnogorske umjetničke kulture i kulture uopšte. Isto tako smatram da država Crna Gora ima pravo da svoj jezik nazove crnogorskim jezikom.
Moja uvjerenja nisu u bilo kojem pogledu vezana za nacionalni šovinizam, nego su ona bazirana na mom izuzetno dobrom poznavanju istorije Duklje, Zete i Crne Gore. Ono što se desilo sa ovim Zakonom o statusu dinastije Petrović Njegoš, smatram da je najveći politički događaj u novijoj istoriji Crne Gore. Ne samo da je to primarno rehabilitacija ove dinastije, odnosno da su joj data ona prava koja joj apsolutno pripadaju, nego to smtaram i ličnom rehabilitacijom sopstvenih uvjerenja o Crnoj Gori, a mislim da tako misle i svi Crnogorci koji dijele moja uvjerenja koja sam rekao na početku ovog iskaza.
To je fantastična stvar, a pogotovo mi je drago što se to desilo uz saglasnost samog princa Nikole Petrovića Njegoša. Mislim da je ispravljena jedna velika istorijska nepravda. Mislim da je ovim činom na izvjestan način stavljena i tačka na rasprave o 1918. godini - da li je to bilo pravno legalno ili nije bilo. Crna Gora je u tom smislu podijeljena. Isto tako poštujem oponente ovih mišljenja, ali mislim da bi, bilo koje argumentovane rasprave, koje nisu zasnovane na istorijskim činjenicama ili na elementima međunarodnog prava, u toj priči izgubili. Želim srećan i pravi dolazak princa Nikole Petrovića Njegoša u Crnu Goru. Dolazio je on i ranije, ali uvijek je bio u nekom potpuno nedefinisanim statusom.
Veze sa evropskim dvorovima
Princ Nikola Petrović, avgust 2010.
Čilikov: Svakako da će budući angažman Fondacije, ali i drugih akcija koje će planirati i realizovati princ Nikola Petrović Njegoš, sa timom saradnika oko sebe, imati izuzetan značaj za Crnu Goru, pogotovo na internacionalnom planu. Pretpostavljam da će tu biti mnogo akcija, koje će možda prerasti i u domen politike, što meni uopšte ne bi bilo čudno. To ne bi značilo politički angažman Nikole Petrovića, kao nekoga ko je preuzeo vlast u Crnoj Gori, nego nešto što bi doprinelo boljoj poziciji Crne Gore na međunarodnoj sceni. Od toga mnogo očekujem.
Princa Nikolu poznajem od onog momenta kada je došao u Crnu Goru jer sam učestovao, zajedno sa njim i nekim drugim ljudima, u osnivanju Cetinjskog bijenala. Očekujem od njega mnogo akcija. Strašno je važno što je sada definisana finansijska situacija i što više Nikola Petrović nije beskućnik u Crnoj Gori, koga treba da primi ovaj ili onaj državni organ ili ovaj ili onaj pojedinac. On će imati mjesto za boravak i rad. Očekujem vrlo kapitalne i vrlo značajne projekte za Crnu Goru. Crna Gora će vjerovatno od toga imati izuzetno velike koristi.
Čilikov: Najviše očekujem od obnove Cetinjskog bijenala ili od nekih drugih projekata koji su vezani za umjetničku kulturu. Da sam vlast, a nisam, niti bih želio da budem, koristio bih itekako poziciju princa Nikole Petrovića Njegoša i veze dinastije Petrović Njegoš sa evropskim dvorovima. Slao bih ga u određene diplomatske misije i davao mu određene projekte koji su vezani za diplomatiju. To ulazi u sferu politike i to se radi uz saglasnost državnih organa i uz saglasnost samog princa Nikole Petrovića. Mislim da bi on na tom planu bio dragocjen.
Čilikov: Očigledno da su uposlene neke strane koje mi ne znamo ili nismo dovoljno upoznati. Možda u političkim strukturama ne postoji jedinstveno mišljenje o tome?! Mislim da je ključ u nezavisnoj Crnoj Gori. U momentu kada je Crna Gora postala nezavisna, mislim da je bilo izvjesno samo pitanje vremena kada će se Zakon o statusu dinastije Petrović Njegoš izglasati. Nezavisna Crna Gora, bez princa Nikole Petrovića, kao pravog potomka slavne dinastije, za mene bi bila nezamisliva.
RSE: Princ Nikola, praunuk kralja Nikole, sa svojom porodicom došao je u Crnu Goru, nakon što je Skupština usvojila Zakon o istorijskoj i moralnoj rehabilitaciji dinastije Petrović, koja je aktom takozvane Podgoričke skupštine 1918. godine zbačena sa prestola. Potomci Petrovića time su zvanično počeli da uživaju dinastička prava i status. Vraćen im je dio imovine, a imaće mogućnost da Crnu Goru predstavljaju u nepolitičkim protokolarnim poslovima. Kako na to sve gledate? Koliko je to civilizacijski čin, a u čemu vidite njegov simbolički i suštinski značaj za Crnu Goru?
Čilikov: Spadam u građane Crne Gore koji se nacionalno izražavaju kao Crnogorci. Isto tako, spadam u ljude koji duboko vjeruju da postoji kraljevski državni istorijski specifikum neke crnogorske umjetničke kulture i kulture uopšte. Isto tako smatram da država Crna Gora ima pravo da svoj jezik nazove crnogorskim jezikom.
Ono što se desilo sa ovim Zakonom o statusu dinastije Petrović Njegoš, smatram da je najveći politički događaj u novijoj istoriji Crne Gore.
To je fantastična stvar, a pogotovo mi je drago što se to desilo uz saglasnost samog princa Nikole Petrovića Njegoša. Mislim da je ispravljena jedna velika istorijska nepravda. Mislim da je ovim činom na izvjestan način stavljena i tačka na rasprave o 1918. godini - da li je to bilo pravno legalno ili nije bilo. Crna Gora je u tom smislu podijeljena. Isto tako poštujem oponente ovih mišljenja, ali mislim da bi, bilo koje argumentovane rasprave, koje nisu zasnovane na istorijskim činjenicama ili na elementima međunarodnog prava, u toj priči izgubili. Želim srećan i pravi dolazak princa Nikole Petrovića Njegoša u Crnu Goru. Dolazio je on i ranije, ali uvijek je bio u nekom potpuno nedefinisanim statusom.
Veze sa evropskim dvorovima
RSE: Princ Nikola je odluke crnogorske Skupštine od 12. jula doživio kao vraćanje dostojanstva dinastiji Petrović, njemu i njegovoj porodici. Fokus je i sam stavio na ono što je pred njim, a to su aktivnosti koje će obavljati kroz Fondaciju Petrovića, a koja će se finansirati iz državnog budžeta. Koliko će njegov angažman u Crnoj Gori i van nje biti dragocijen za njegovanje jednog novog imidža Crne Gore, čija je dinastija Petrović bila tijesno isprepletena i imala rodbinske i prijateljske veze i kontakte sa kraljevskim dvorovima ondašnje Evrope?
Princa Nikolu poznajem od onog momenta kada je došao u Crnu Goru jer sam učestovao, zajedno sa njim i nekim drugim ljudima, u osnivanju Cetinjskog bijenala. Očekujem od njega mnogo akcija. Strašno je važno što je sada definisana finansijska situacija i što više Nikola Petrović nije beskućnik u Crnoj Gori, koga treba da primi ovaj ili onaj državni organ ili ovaj ili onaj pojedinac. On će imati mjesto za boravak i rad. Očekujem vrlo kapitalne i vrlo značajne projekte za Crnu Goru. Crna Gora će vjerovatno od toga imati izuzetno velike koristi.
RSE: Princ je na osnovu ovlašćenja Vlade Crne Gore već počeo protokolarne poslove. U ime Crne Gore prisustvovao je sahranio Ota von Habzburka. U kom domenu mislite da će princ biti u prilici da doprinese međunarodnoj afirmaciji i jačanju ugleda Crne Gore? Vjerovatno će svi reći kako bi princ za početak trebao da nauči crnogorski jezik, ako to već nije učinio. Gdje vidite najviše prostora za njegov angažman, osim onog reprezentativnog i protokolarnog? Da li je to upravo oblast kulture i umjetnosti, eventualna obnova Cetinjskog bijenala, čiji je princ bio osnivač?
Čilikov: Najviše očekujem od obnove Cetinjskog bijenala ili od nekih drugih projekata koji su vezani za umjetničku kulturu. Da sam vlast, a nisam, niti bih želio da budem, koristio bih itekako poziciju princa Nikole Petrovića Njegoša i veze dinastije Petrović Njegoš sa evropskim dvorovima. Slao bih ga u određene diplomatske misije i davao mu određene projekte koji su vezani za diplomatiju. To ulazi u sferu politike i to se radi uz saglasnost državnih organa i uz saglasnost samog princa Nikole Petrovića. Mislim da bi on na tom planu bio dragocjen.
RSE: Da li to znači, da ste vi vlast, da bi ste se do sada drugačije ponijeli prema princu Nikoli? Kako objašnjavate to što je Crnoj Gori, i njenoj garnituri na vlasti, bilo potrebno toliko dugo da se nagodi sa onim što su bili istorijski zahtijevi i prava princa Nikole, pa i savremeni, ako uzmemo u obzir njegov zdušni doprinos projektu obnove crnogorske nezavisnosti? Upadljivo je to što je Vlada novog premijera Lukšića, za razliku od kabineta bivšeg premijera Đukanovića, vrlo brzo uspjela da nađe rješenje. Upravo zbog tog odugovlačenja u postizanju dogovora, princ Nikola nije prisustvovao obilježavanju 100-godišnjice proglašenja kraljevine Crne Gore.
Čilikov: Očigledno da su uposlene neke strane koje mi ne znamo ili nismo dovoljno upoznati. Možda u političkim strukturama ne postoji jedinstveno mišljenje o tome?! Mislim da je ključ u nezavisnoj Crnoj Gori. U momentu kada je Crna Gora postala nezavisna, mislim da je bilo izvjesno samo pitanje vremena kada će se Zakon o statusu dinastije Petrović Njegoš izglasati. Nezavisna Crna Gora, bez princa Nikole Petrovića, kao pravog potomka slavne dinastije, za mene bi bila nezamisliva.
