Prema podacima Direkcije za ekonomsko planiranje BiH o kretanju makroekonomskih pokazatelja za prvih sedam mjeseci, broj nezaposlenih je 542.000, a plate u julu bile su manje nego na početku godine. Za jesen se najavljuju nova poskupljenja namirnica i komunalija, a životni standard građana sve je lošiji.
Roditelji su na velikim mukama. Za jednog đaka, samo za školsku opremu, treba oko 150 eura. A mnogo je roditelja koji to ne mogu svojoj djeci priuštiti. U sličnoj situaciji je i Sanela Hrustić iz Tuzle. Kao nezaposlena samohrana majka ne može sinu Safetu kupiti ni ono najosnovnije - hranu. Preživljavaju od jednog obroka iz narodne kuhinje. Sedmogodišnji Safet često ostane gladan.
„Kad naveče kreneš na spavanje – gladan. Volio bih da imam hrane, da imam drva... da imam dobru kuću... Najviše volim svoju mamu. Kad ona plače, teško mi je. Volio bih da joj mogu pomoći. I da završim školu“, priča on.
Safet voli školu i bez obzira na neimaštinu, odličan je đak, kaže njegova majka Sanela.
„Lijepo uči, pa eto. Samo ima ove tri sveske i eto, ta pernica, jedna olovka i tašna. Ništa više. Ova garderoba što je na njemu – to ide u školu. Još jednu ima – kad dođe da se presvuče, i te patike, tu, poderane, bijele. Duša me boli za njim. Djeca jedu, on gleda. Djeca sva obučena, uzeli sebi knjige, pokazuju knjige. On meni viče: 'Mama, hoćeš i ti meni uzeti?'. Ja njemu: 'Sine, ja nemam odakle tebi uzeti knjige',“ kaže Sanela.
Pa i oni koji rade, već godinama plaću odvajaju samo za hranu i režije. Berka Bibić radi u prosvjeti i školuje troje djece. Kaže da zbog ovakvih cijena, građani samo životare.
„Iz godine u godinu rastu cijene, a plata, ili ostaje ista – ali – 'fala bogu kad je neko uopšte ima. Pa kada kažem da je ova suša sada izazvala poskupljenje – nešto nisam sigurna da li je baš suša, ali nam uglavnom ta suša dobro dođe kao neko opravdanje za krize“, kaže Berka.
Cijene na pijacama su i dalje visoke, a i sami prodavači smatraju da je voće i povrće za ovo doba godine preskupo.
„Za današnji standard, za današnju platu radnika i za penzionera, ovi proizvodi su skupi. Jesu skupi. A suša ove godine poremetila čitav život seljaku. Čitav život. Gdje god je u strani, sve je suho sad. Voće svo spada. Od voća nema ništa“.
„Nisu nimalo visoke – kakva je godina. Ali, eto, narodu koji nema, sa tristo maraka penzije, sve je skupo. A onome ko proizvodi, još je jeftinije.“
Proizvodnja krize
Bh. poljoprivrednici ne pamte težu godinu. Omer Čelebić iz Visokog još uvijek nije zbrojio štetu, nakon oštre zime i vrelog ljeta.
„Imamo velike štete na svim sadnicama, na prinosima. Recimo, jagoda je skoro sva uništena, krompir je totalna šteta, tu nemamo ništa. Papriku održavamo vodom, koliko-toliko, ali sad čitava ta proizvodnja košta bruku para“, kazao je on.
Upravo zbog vremenskih nepogoda, građani mogu očekivati i više cijene poljoprivrenih proizvoda na pijacama, kaže direktor zamljoradničke zadruge Bios Nermin Kadrić.
„Kad posmatramo poljoprivrednike koji proizvode na otvorenom polju, možemo slobodno reći da je preko pedeset posto umanjen prinos, što smanjenim prinosom, što uništenjem i oštećenjem već izraslih plodova. Kad posmatramo globalno tržište, naravno da je to dovelo do drastičnog poskupljenja tih roba na tržištu. Generalno, ove godine nemamo dovoljne količine roba, povrća prvenstveno, i zbog toga je neminovan rast cijena“, navodi Kadrić.
Prema podacima Eurostata, evropskog satističkog zavoda, životni standard građana Bosne i Hercegovine najlošiji je u regionu. No, građanima nisu potrebni statistički podaci kako bi uvidjeli da se iz godine u godinu sve lošije živi, ali i da bh. vlasti ništa ne čine da to promjene. Prema mišljenju analitičara Žarka Papića, zbog ovakog odnosa vlasti, bh. građani se ne mogu nadati boljem sutra.
„Veoma je važno razumjeti da sad djeluju neki dodatni faktori za pogoršavanje situacije, ali oni nisu najvažniji. Govorim o suši, govorim o činjenici da će se trgovina, izvoz, uvoz, posebno poljoprivrednih proizvoda kad Hrvatska uđe u Evropsku uniju, suočiti s novim problemima. Osnovni razlozi su odsustvo bilo kakve antikrizne, ozbiljne ekonomske politike i strategije u Bosni i Hercegovini. Osnovni razlozi su potpuno nekompetentno i nezainteresovano političko liderstvo koje je u dvije godine pokazalo nevjerovatnu efikasnost u proizvodnji krize i političkog haosa. Dakle, u situaciji koja objektivno vodi pogoršavanju, vi nemate nijedan potez koji bi pokušao to da ublaži, spriječi ili promijeni trend“, ističe Papić.
*****
Neki portali i novine u BiH dovode u sumnju akciju pomoći koja je pokrenuta za Safeta i Sanelu nakon reportaže Radija Slobodna Evropa. Novinarka RSE je provjerila sve činjenice, redakcija nema razloga da sumnja u autentičnost reportaže Maje Nikolić i smatramo da su okolnosti u kojima živi mali Safet opisane u skladu sa stvarnošću. Ta stvarnost se nije promijenila, bez obzira što su mediji prošle godine pisali o ovom slučaju. Zahvaljujemo svima koji su u bilo kom obliku olakšali život ovoj majci i njenom sinu. Diskusiju o položaju ove porodice smatramo zaključenom.
Roditelji su na velikim mukama. Za jednog đaka, samo za školsku opremu, treba oko 150 eura. A mnogo je roditelja koji to ne mogu svojoj djeci priuštiti. U sličnoj situaciji je i Sanela Hrustić iz Tuzle. Kao nezaposlena samohrana majka ne može sinu Safetu kupiti ni ono najosnovnije - hranu. Preživljavaju od jednog obroka iz narodne kuhinje. Sedmogodišnji Safet često ostane gladan.
„Kad naveče kreneš na spavanje – gladan. Volio bih da imam hrane, da imam drva... da imam dobru kuću... Najviše volim svoju mamu. Kad ona plače, teško mi je. Volio bih da joj mogu pomoći. I da završim školu“, priča on.
Safet voli školu i bez obzira na neimaštinu, odličan je đak, kaže njegova majka Sanela.
„Lijepo uči, pa eto. Samo ima ove tri sveske i eto, ta pernica, jedna olovka i tašna. Ništa više. Ova garderoba što je na njemu – to ide u školu. Još jednu ima – kad dođe da se presvuče, i te patike, tu, poderane, bijele. Duša me boli za njim. Djeca jedu, on gleda. Djeca sva obučena, uzeli sebi knjige, pokazuju knjige. On meni viče: 'Mama, hoćeš i ti meni uzeti?'. Ja njemu: 'Sine, ja nemam odakle tebi uzeti knjige',“ kaže Sanela.
Pa i oni koji rade, već godinama plaću odvajaju samo za hranu i režije. Berka Bibić radi u prosvjeti i školuje troje djece. Kaže da zbog ovakvih cijena, građani samo životare.
„Iz godine u godinu rastu cijene, a plata, ili ostaje ista – ali – 'fala bogu kad je neko uopšte ima. Pa kada kažem da je ova suša sada izazvala poskupljenje – nešto nisam sigurna da li je baš suša, ali nam uglavnom ta suša dobro dođe kao neko opravdanje za krize“, kaže Berka.
Cijene na pijacama su i dalje visoke, a i sami prodavači smatraju da je voće i povrće za ovo doba godine preskupo.
„Za današnji standard, za današnju platu radnika i za penzionera, ovi proizvodi su skupi. Jesu skupi. A suša ove godine poremetila čitav život seljaku. Čitav život. Gdje god je u strani, sve je suho sad. Voće svo spada. Od voća nema ništa“.
„Nisu nimalo visoke – kakva je godina. Ali, eto, narodu koji nema, sa tristo maraka penzije, sve je skupo. A onome ko proizvodi, još je jeftinije.“
Proizvodnja krize
Bh. poljoprivrednici ne pamte težu godinu. Omer Čelebić iz Visokog još uvijek nije zbrojio štetu, nakon oštre zime i vrelog ljeta.
„Imamo velike štete na svim sadnicama, na prinosima. Recimo, jagoda je skoro sva uništena, krompir je totalna šteta, tu nemamo ništa. Papriku održavamo vodom, koliko-toliko, ali sad čitava ta proizvodnja košta bruku para“, kazao je on.
Upravo zbog vremenskih nepogoda, građani mogu očekivati i više cijene poljoprivrenih proizvoda na pijacama, kaže direktor zamljoradničke zadruge Bios Nermin Kadrić.
„Kad posmatramo poljoprivrednike koji proizvode na otvorenom polju, možemo slobodno reći da je preko pedeset posto umanjen prinos, što smanjenim prinosom, što uništenjem i oštećenjem već izraslih plodova. Kad posmatramo globalno tržište, naravno da je to dovelo do drastičnog poskupljenja tih roba na tržištu. Generalno, ove godine nemamo dovoljne količine roba, povrća prvenstveno, i zbog toga je neminovan rast cijena“, navodi Kadrić.
Prema podacima Eurostata, evropskog satističkog zavoda, životni standard građana Bosne i Hercegovine najlošiji je u regionu. No, građanima nisu potrebni statistički podaci kako bi uvidjeli da se iz godine u godinu sve lošije živi, ali i da bh. vlasti ništa ne čine da to promjene. Prema mišljenju analitičara Žarka Papića, zbog ovakog odnosa vlasti, bh. građani se ne mogu nadati boljem sutra.
„Veoma je važno razumjeti da sad djeluju neki dodatni faktori za pogoršavanje situacije, ali oni nisu najvažniji. Govorim o suši, govorim o činjenici da će se trgovina, izvoz, uvoz, posebno poljoprivrednih proizvoda kad Hrvatska uđe u Evropsku uniju, suočiti s novim problemima. Osnovni razlozi su odsustvo bilo kakve antikrizne, ozbiljne ekonomske politike i strategije u Bosni i Hercegovini. Osnovni razlozi su potpuno nekompetentno i nezainteresovano političko liderstvo koje je u dvije godine pokazalo nevjerovatnu efikasnost u proizvodnji krize i političkog haosa. Dakle, u situaciji koja objektivno vodi pogoršavanju, vi nemate nijedan potez koji bi pokušao to da ublaži, spriječi ili promijeni trend“, ističe Papić.
*****
Neki portali i novine u BiH dovode u sumnju akciju pomoći koja je pokrenuta za Safeta i Sanelu nakon reportaže Radija Slobodna Evropa. Novinarka RSE je provjerila sve činjenice, redakcija nema razloga da sumnja u autentičnost reportaže Maje Nikolić i smatramo da su okolnosti u kojima živi mali Safet opisane u skladu sa stvarnošću. Ta stvarnost se nije promijenila, bez obzira što su mediji prošle godine pisali o ovom slučaju. Zahvaljujemo svima koji su u bilo kom obliku olakšali život ovoj majci i njenom sinu. Diskusiju o položaju ove porodice smatramo zaključenom.