Piše: Daisy Sindelar Prevod: Mirjana Rakela
Prošlo je gotovo mjesec dana od kada su azerbajdžanski borci za ljudska prava, Lejla Junus i njezin suprug, povjesničar Arif Junus, u zatvoru pod optužbom za pronevjeru i anti državne aktivnosti. Razgovarali smo s njihovom jedinicom Dinarom, o ljubavi njenih roditelja, i boli zbog razdvajanja.
Lejla i Arif Junus su se upoznali kao kao mladi studenti povijesti u kasnim 1970-im, na zabavi koju je organizirao jedan od njihovih profesora na na državnom sveučilištu u Bakuu.
Kako se primicao kraj zabave, Junus se ponudio da Lejlu otprati do metro stanice. Bilo je nešto u njoj što mu se jako svidjelo. Tjedan dana kasnije, pojavio se na vratima doma njene majke tražeći Lejlinu ruku.
Dinara Junusova kaže je njena baka bila zapanjena takvim prijedlogom.
"Obično u Azerbajdžanu, stariji dolaze pitati za ruku kćerke. No, moj tata je došao sam ", kaže 28 godišnja Dinara. " Moja baka je bila šokirana, ali ali uspjela reći : "To je njezin život“.
„Moja je majka oca primjetila i ranije, čak i prije zabave, pa pretpostavljam da se i on njoj svidjao“.
Par se nakon toga ubrzo vjenčao na maloj ceremoniji kojoj su prisustvovali samo bliski prijatelji. Devet godina kasnije, rodila se Dinara.
Arif je postao ugledni povjesničar. Lejla, istaknuta aktivistica za ljudska prava i gorljiva kritičarka vlasti. Oboje su strastveno dijelili uvjerenje o potrebi pomirenja između Azerbajdžana i susjedne Armenije.
Kao dijete, Dinara bi zaspala uz razgovor roditelja do kasnih noćnih sati . Raspravljali bi o povijesti ili Lejlinom radu kao voditeljice Instituta za mir i demokraciju, koji je osnovan 1995, kao organizacija za borbu protiv korupcije, nasilja nad ženama, i nezakonitih deložacija.
Ponekad bi gledali sovjetske filmove o Drugom svjetskom ratu, ili slušali kazete Vladimira Vjesockog i Bulata Okudžave. "Oboje vole pjevati, iako ne znaju", priča Dinara. Njih dvoje su rijetko bili odvojeni.
Sada, međutim, par doživljava prvo, pravo, odvajanje tokom 36-godišnjeg braka, i to kao zatvorenici koji se suočavaju s optužbama za prijevaru i izdaju.
No, njihovi pristaše smatraju da ih se kažnjava zbog dugogodišnjeg aktivizma i poticanja na mirovne pregovore izmedju Bakua i Erevena.
Lejla, 58, i Arif, 59, uhapšeni su 30. jula i optuženi za špijuniranje u korist armenskih tajnih službi i korištenje novca iz inozemne pomoći radi „regrutiranja azerbajdžanskih građana za špijunske djelatnosti“.
Human Rights Watch je odbacio optužbe kao "potpuno lažne."
Lejla Junus je isti dan prebačena u zatvor u Baku, a Arif je stavljen u kućni pritvor, ali je nakon nekoliko dana premješten u pritvor koji vodi azerbajdžansko Ministarstva sigurnosti, koje je na zlu glasu zbog mučenja.
Njihova hapšenja podudarila su se sa obračunom režima Ilhama Alijeva s opozicijom. Još najmanje dvojica aktivista, odvjetnik Intigam Alijev i aktivist Rasul Jafarov, su pritvoreni u posljednjih nekoliko tjedana. Treći, Ilgar Nasibov, teško je pretučen i ostavljen da umre u enklavi Nakscivan 21. uugusta.
Junusovi, Jafarov i Intigam Alijev su dodani nedavno objavjenom popisu od gotovo 100 političkih zatvorenika u Azerbajdžanu. Ironija je da je na samom popisu radio bračni par Junus.
Ilham Alijev, čija vlada trenutno predsjedava ministarskim komitetom Vijeća Europe, je zanijekao postojanje političkih zatvorenika . Kritičari kažu da Zapad zatvara oči prema nepoštivanju ljudskih prava Alijevog režima zbog velikog energetskog bogatstva te zemlje.
Zabrinutost raste, i zbog zdravstvenog stanja bračnog para Junus. Lejla boluje od dijabetesa što zahtijeva posebnu prehranu, a Arif ima srčanih problema. Bio je hospitaliziran nakon što mu je odbijen medicinski tretman kada je par uhapšen početkom ove godine u zračnoj luci u Bakuu i kada im je zabranjeno da napuste zemlju.
Za Dinaru, koja posljednjih pet godina živi u Nizozemskoj, gdje je dobila politički azil, vijest o hapšenju roditelja bila je šok. Kaže da je zadnji put razgovarala s ocem samo nekoliko sati prije nego što je odveden u pritvor 5. augusta.
"Bio je jako nervozan. Imao je problema sa srcem i tlakom, ali je pokušavao da mi kaže da je sve u redu ", govori Dinara . "Rekao mi je da ide spavati i da će me nazvati sljedeći dan. Idući dan sam u novinama vidjela da je odveden u pritvor“.
Odvjetnici bračnog para kažu da oni nemaju odgovarajuću medicinsku skrb, te da im je zabranjeno medjusobno komuniciranje. U otvorenom pismu svome suprugu Lejla piše o teškim uvjetima u zatvorskoj ćeliji, pritiscima nasilnih zatvorenica, ali dodaje: "najteže od svega je što ti nisi u blizini."
Njihovu sudbinu usporedjuje s Aleksandrom Solženjicinom i drugim sovjetskim disidenatima koji su uhapšeni zajedno sa svojim suprugama.
"Zajedno smo o tome čitali ... često smo razgovarali o tome kako se osjećaju supružnici koji su uhapšeni."
Dinara, kaže kako joj je teško čitati to pismo, pogotovo znajući će joj roditelji ostati mjesecima u zatvoru - a možda i godinama, ako budu osuđeni.
"Ona nikada nije bila daleko od njega", kaže Dinara. "Čak i kada bih se Skypom čula s tatom, mama je uvijek bila u pozadini i zvala ga , 'Arif, Arif, dođi, pomozi mi." Mama nije mogla ništa učiniti bez njega, nije mogla biti bez njega. A sada, zbog njegovog zdravlja, ona se boji da ga nikada neće ponovno vidjeti, da neće biti tu da bi mu rekla zbogom. "
Odrastajući, Dinara, kaže da je bila svjesna pritisaka s kojima se suočava njezina majka. "Moji mama i tata, nikadi mi nisu rekli kako trebam misliti. Ali sam slušala njihove razgovore, a kasnije sam počela prevoditi neke stvari za mamine slučajeve. Tada sam shvatila koliko cijela situacija može biti opasna ".
Dinara svjedoči da njeni roditelji nisu željeleli napustiti Azerbajdžan, ali nju su primorali da napusti zemju. Govorili su mi: "Mi smo u tome, ostajemo ovdje raditi za ljudska prava."
Usprkos svemu vodili su sretan obiteljski život, odlazili na ljetne odmore na more, šetali svog pudla, pa čak išli na povremene plesne lekcije.
"Kada bih mogla s njima razgovarati, rekla bi im da ih puno, puno, volim i da sam ponosna na njih", kaže Dinara. "Nadam se da ću ih zagrliti vrlo brzo. Sretna sam što imam tako divne roditelje. Uistinu nisam mogla imati bolju obitelj."
