Kada su se Darmon Richter i troje prijatelja u ljeto 2018. uputili u zatvorenu divljinu oko Černobila, uzeli su dva bitna predmeta: kartu sovjetske ere na kojoj su navedeni svi spomenici na tom području iz Drugog svjetskog rata i motornu pilu.

Richter, britanski fotograf i pisac, objasnio je za RFE / RL da „mnogi putevi na toj mapi više nisu bili tamo, jer su godinama bili blokirani ili erodirani. Bilo je jedno selo u koje su srušena stabla potpuno zatvorila put. "

Nakon paljenja motorne pile, grupa je uspjela prokrčiti stazu do davno napuštenog naselja. U blizini sela, Richter je uspio fotografisati jedan od mnoštva spomenika iz Drugog svjetskog rata koji su ostali u Ukrajini i bjeloruskoj zoni isključenja zagađenim zračenjem. Avanturist je u proteklih osam godina imao za cilj da fotografira i istražuje dirljive spomenike. Pristao je podijeliti nekoliko svojih fotografija sa RFE / RL.

Richter kaže da u mnogim područjima zone isključenja ukrajinske vlasti omogućavaju bivšim stanovnicima da posjećuju izgubljena sela jednom godišnje.

„Tokom vikenda nakon Uskrsa, ovi se ljudi vraćaju u svoje bivše domove da posjete svoje spomenike, crkve i grobove najmilijih. Tako da oni često koriste ovu priliku da održavaju grobove i spomen obilježja, ostavljajući tamo i plastično cvijeće. "

Britanac opisuje "neobičan, ali nekako lijep prizor za vožnju kroz potpuno zapušteno selo, sve kuće su u procesu propadanja, a zatim u njegovom središtu pronalaze ratni spomenik sa pokošenom travom i šarenim cvijećem razasutim pod nogama."

Richter kaže da je nekoliko spomenika na istorijskoj karti koju je koristio nestalo sa njihovih postolja. Mnoga područja zone isključenja teško su opljačkana nakon nuklearne eksplozije 1986. godine, a neki od ratnih spomenika u regiji napravljeni su od vrijednih metala.

Identitet pilota očito je kasnije otkriven. Novija ploča na tom mjestu dodaje: "Mlađi poručnik Safar Abutalybogly Kurbanov: 1923.-1943."

Pasha Osidach služila je kao kurir za grupe partizana tokom nacističke okupacije područja oko Černobila. Pasha je navodno vitalne komunikacije sakrila u pletenice svoje duge kose. 1943. godine nacističke snage su je otkrile s takvim porukama i mučile prije nego što su je navodno sahranile živu, u 21 godini.

Nisu svi spomenici u zoni isključenja dobro održavani, ponekad iz očiglednih razloga.

Danas je ovo mjesto i dalje jedno od najradioaktivnijih mjesta na Zemlji.

2005. godine ukrajinska pjesnikinja Lina Kostenko napisala je o ovom kipu: „U Tovstyy Lisu je mladić između dva stabla. Kad je bio požar, gorjelo je i drveće, a spomenik se toliko zagrijao da su mu se prsa otvorila ... kao u ratu ... Pronašli smo staru limenku, napunili je vodom, iščupali malo bijelog cvijeća i ostavili ih vojniku. "

Richter je za RFE / RL rekao da su njegove ekspedicije radi pronalaska takvih spomen obilježja moćan podsjetnik na slojeve istorije u šumama oko Černobila. „Ova regija izgubila je više ljudi u ratu nego u černobilskoj katastrofi - mislim da mnogi autsajderi zaboravljaju na istorijske nedaće ovog mjesta. Čuju Černobil, a sve što zamišljaju je katastrofa 1986. Ali druženje s tim spomenicima bilo je otrežnjujući podsjetnik koliko su te zajednice već prošle prije toga.

Dok je Richter fotografirao ovo spomen obilježje, dvije starije žene koje su se vratile u selo nakon evakuacije 1986. godine čule su Richterov automobil i otišle u istragu. Fotograf kaže „primijetili su moje zanimanje za spomenik i odmah su počele dijeliti svoja lična sjećanja na događaje koje je spomenik opisao. Obje su bile mlade djevojke kad su nacisti okupirali njihovo selo. "

Većini mjesta na Richterovim slikama može se pristupiti u obilasku s vodičem, ali postoji jednostavan razlog zašto je tako malo web lokacija poput ovih dokumentirano.

"Černobil je veličine države i većina turista koji tamo dođu provedu samo jedan ili dva dana", kaže fotograf. „Pa naravno da posjete velike, kultne lokacije - elektranu, rashladne tornjeve .... U međuvremenu, svuda uokolo postoji desetine sela raširenih na ogromnom području koje rijetko ko može posjetiti. Nije da ne možete ići kod njih, ali turističke kompanije uglavnom pretpostavljaju da ta mjesta neće biti zanimljiva strancima, a stranci neće tražiti da posjete neko mjesto ako ne znaju da postoji! "

Richter kaže da se nada za projekat da bi "stavljanjem lica na imena ovih izgubljenih sela moglo pomoći i podstaći ljude da razmišljaju o regiji Černobil kao o nečemu većem nego o mjestu gdje je 1986. godine eksplodirala elektrana."

Napisao Amos Chapple na osnovu izvještaja Darmona Richtera

Priredila Elvisa Tatlić