Fudbalski savez BiH izdao je saopštenje kako je 16. juna njegov Izvršni odbor osudio postupak nepoštovanja himne Izraela na stadionu "Bilino polje" i gaženja zastave Izraela na ulicama Zenice, kao i druge oblike neprihvatljivog ponašanja koji, kako se kaže, nisu svojstveni sportskim događajima i sportskim borilištima.
Teško je naći zamjerke ovom saopštenju, osim činjenice kako se ono pojavilo bezmalo pa pet dana od kad je na ulicama Zenice priređen onaj sramni performans. A ko zna da li bi i kad bi, da nije došla opasna prijetnja disciplinskim postupkom koji je UEFA pokrenula paralelno sa procesuiranjem morbidnog uskrsnuća svastike na splitskom Poljudu. Naši ljudi, valjda, pomislili kako će se evropski forumi uhvatiti ovoga slučaja i da će sve drugo pasti u zaborav.
Žalosna je, međutim, činjenica kako su i domaći mediji, u vrijeme dok su se evropski i regionalni ozbiljno raspisivali o zeničkom bluzu našega sporta, tek nevoljko natuknuli da je bilo i malih izliva negativnih emocija. Televizija se svojski potrudila da se štošta i prikrije, pa je ton direktnog prenosa, prilikom primitivnog iživljavanja nad izraelskom himnom, dobrano utišan, a rječita komentatorska pratnja tek je tercirala o veličanstvenoj atmosferi. Nikom-ništa što je tu veličanstvenu atmosferu veličalo pljuvanje nečijih nacionalnih simbola, salve zvižduka poduprte psovanjem, a bogme i izravnim izrazima kolektivne mržnje kroz uzvike “Ubij, ubij Židova”. Da inačice ne nabrajam. Recimo i to kako su nabrijani navodni patrioti na "Bilino Polje" pristigli poslije ritualnog egzercira preko izraelske zastave. Vjerujem da ima ljudi koji će, prije nego li i pomisle na prava značenja ove sumanute manifestacije vjerske, rasne i svekolike druge netrpeljivosti, potegnuti moguće alibije, ali to je njihovo privatno pravo. Javno manifestovanje, međutim, stvar je druge naravi.
Biću slobodan podsjetiti kako smo nedavna čitav svijet fascinirali patriotskim mimohodom po Beču, gdje je takođe potegnut ovaj arsenal mržnje uperen protiv Izraela. I ništa se nije desilo. Političari se, valjda, o svom jadu zabavili, fudbalski zvaničnici, sa svoje strane, opet ašikuju sa navijačima bez obzira kakvi oni bili, a mediji planduju u moralnoj hibernaciji.
Ukoliko nam UEFA na vrijeme ne pokaže barem žuti karton, možemo i ovdje očekivati onu poljudsku poruku. Tad će, kao što se to dešava i kod susjeda, odjednom svi dići glas. A da li će doći pameti, pitanje je sad.