Interes za arhitekturu Gruzije iz sovjetskog doba raste, čak iako neke od najspektakularnijih znamenitosti u glavnom gradu Tbilisiju doslovno nestaju preko noći.

Ovo su neke od desetina jedinstvenih građevina iz sovjetskog doba u glavnom gradu Gruzije, Tbilisiju, koje bilježe nagli porast interesa stranih turista.

Lokalni Gruzijci takve zgrade često smatraju estetski bezvrijednima i podsjećanjem na ruševnu komunističku prošlost zemlje.

Ali Australijanac Maurice Wolf, koji vodi turističku kompaniju koja prikazuje brutalističku arhitekturu Tbilisija, kaže da je od 2019. godine došlo do naglog porasta interesa uglavnom zapadnih Evropljana za "betonskim čudovištima" u Tbilisiju.

Prije nego što je Gruzija zatvorila svoje granice početkom 2020. godine zbog pandemije korona virusa, Wolf i njegova francuska partnerica Helene Veilleux naplaćivali su 35 eura po osobi za svakodnevne obilaske brutalističke arhitekture Tbilisija. Jedna stranica njihove web stranice posvećene arhitekturi Tbilisija iz sovjetske ere zabilježila je gotovo 250.000 pregleda. Par trenutno organizuje ture svake nedjelje jer se turizam polako vraća u Gruziju.

To zanimanje dovelo je do kopiranja lokalnih kompanija koje nude slične "brutalne ture", po cijeni od oko 170 dolara po danu.

Brutalizam je težak stil arhitekture koji naglašava gole materijale - često debeli beton od kojeg je konstrukcija napravljena.

No, uprkos potencijalu da zgrade postanu karta grada, nedostatak interesa lokalnog stanovništva i vlasti čini velik dio politički zagađene arhitekture ranjive na propadanje i hirove privatnih vlasnika. Zgrade poput ove parkirne garaže nisu zaštićene gruzijskim zakonima o naslijeđu.

Počevši od 2018. godine, ovaj upečatljivi reljef koji je gledao na jedan od glavnih autoputeva Tbilisija počeo je da se izdvaja, vjerovatno za staro željezo. Mali dijelovi umjetničkog djela ukradeni su preko noći tokom nekoliko mjeseci.

Danas od reljefa više ništa nije ostalo.

Wolf kaže da je sovjetska estetika "Sovjetskog Betmena" značila da je malo mještana brinulo o njegovom uništenju. "Ljudi su bili i suviše su siromašni da bi im bilo stalo do nečega što smatraju ružnim podsjećanjem na prošlost", kaže on.

Turistički vodič vjeruje da postoji nedostatak svijesti uopšte o potencijalnoj vrijednosti umjetnosti iz sovjetskog doba, na koju se mnogi trude gledati nezavisno o njenim vezama s omraženim političkim sistemom.

Međutim, jedan aspekt brutalističkog arhitektonskog stila znači da će i bez pravne zaštite mnoge strukture biti prisutne neko vrijeme.

Gusta, betonski teška gradnja brutalističkih zgrada znači da bi rušenje u mnogim slučajevima koštalo previše kao i teško razumjevanje smisla investitorima.

Priredila Elvisa Tatlić