Ova godina će biti rekordna izborna godina širom svijeta, jer se procjenjuje da na nacionalnim izborima glasa oko 4 milijarde ljudi u više od 50 zemalja.
Među onima koji glasaju biće birači u Sjedinjenim Državama, nekoliko zemalja G20 poput Indije, Indonezije, Meksika i Južne Afrike, kao i glasači Evropske unije za Evropski parlament.
I uprkos činjenici da će rekordan broj ljudi ostvariti svoja demokratska prava širom svijeta, vodit će se beskrajne rasprave o stanju demokratije, uz očekivani nastavak uspona populista, novopečenih političara i antisistemskih stranaka usred sve većeg okruženja dezinformacijama.
U tom smislu, finski predsjednički izbori - jedni od izbora koji se održavaju ove godine - mogli bi biti nešto izvanredno.
Doduše, izbori 28. januara u Finskoj daleko su od najvažnijih za većinu ljudi u svijetu u 2024. godini. I može se, naravno, raspravljati jesu li kandidati za ovo glasanje najkarizmatičniji, najpopularniji ili najprikladniji. Ali ne mogu se dovoditi u pitanje njihove kvalifikacije – barem gledajući njihove biografije.
Među pet vodećih kandidata imate bivšeg premijera, ministre inostranih poslova i finansija, sadašnje i bivše evropske komesare, šefa centralne banke i predsjednika parlamenta. Ako ste obraćali pažnju na finsku ili čak evropsku politiku u posljednjih desetak godina, velike su šanse da ste naišli na imena kao što su Alexander Stubb, Pekka Haavisto, Olli Rehn, Jutta Urpilainen ili Jussi Halla-aho.
To je zapravo pravi izbor za posao koji nije čak ni najmoćniji u nordijskoj zemlji, a pravo političko odlučivanje je na vladi i premijeru.
Ipak, predsjednik je glavnokomandujući, koji predstavlja državu na samitima NATO-a, sa prilično širokim ovlaštenjima imenovanja i on ili ona mogu oblikovati vanjsku politiku u saradnji sa vladom. Sve u svemu, ta osoba bi trebala biti nešto slično "ocu/majci nacije". I imaće štošta da ispuni. Sadašnji predsjednik Sauli Niinisto, čija će se dva šestogodišnja mandata sada završiti, zaslužan je za uvođenje zemlje u NATO prošle godine i on je, prema riječima diplomata s kojima sam razgovarao, veoma poštovan od strane inostranih lidera kao što su Vladimir Putin, Joe Biden i Recep Tayyip Erdogan.
Pa ko će pobijediti?
Vjerovatno je da niko neće dobiti 50 posto glasova, tako da će se dva najbolja kandidata ponovo suočiti dvije sedmice kasnije. Prema anketama, taj par će vjerovatno biti kandidat stranke Nacionalne koalicije desnog centra, Alexander Stubb i Pekka Haavisto, koji se kandiduje kao nezavisni, ali je dugo bio povezan sa Zelenima. Očekuje se da će obojica dobiti između 20 i 25 posto glasova u prvom krugu.
U drugom krugu, Stubb bi ga vjerovatno savladao čak i ako će biti tijesno.
Ako je ikada postojao "miljenik Bruxellesa" to bi bio Stubb. Kad god se spekuliše o vodećim institucionalnim poslovima u glavnom gradu EU, njegovo ime automatski iskoči. Zapravo, ako ne postane finski predsjednik ove zime, mogao bi vrlo lako postati sljedeći finski kandidat za evropskog komesara najesen.
Zapravo, u Bruxellesu je započeo svoju karijeru i četiri godine bio član Evropskog parlamenta. Zatim je obnašao sve vrste poslova u finskoj vladi – ministar Evrope i trgovine, ministar vanjskih poslova, premijer, ministar financija – prije nego što je postao potpredsjednik Evropske investicijske banke (EIB) i nedavno direktor i profesor na Evropskom univerzitetskom institutu.
Govori tečno i finski i švedski, dva službena jezika u Finskoj, i podjednako je pričljiv na engleskom, francuskom i njemačkom, uvijek je izgledao kao malo previše osunčan i Evropljanin u poređenju sa stereotipno stoičnim i ne tako rječitim Fincima.
Ali čak i drugi glavni kandidat, Pekka Haavisto, bio bi prilično "egzotičan" izbor za predsjednika.
Za početak, on bi bio prva otvoreno homoseksualna osoba na toj poziciji, nakon što je registrovao svoje partnerstvo sa Ekvadorcem još 2002. Poput Stubba, također je služio kao ministar vanjskih poslova s prilično impresivnom diplomatskom karijerom iza sebe.
Bio je posebni predstavnik EU-a na mirovnim pregovorima o Darfuru u Sudanu 2005. i izaslanik Unije za Etiopiju tokom nedavnog rata u Tigraju. Također je imao različite uloge u Ujedinjenim narodima u Afganistanu, Iraku i Zapadnom Balkanu u posljednja tri desetljeća, a ušao je u istoriju 1995. postavši prvi evropski ministar koji je predstavljao stranku zelenih kada je imenovan ministrom okoliša. Nakon što je završio kao drugoplasirani na prethodnim predsjednička izborima 2012. i 2018., nadat će se da će ovaj put biti treća sreća.
Pa što je s ostalim kandidatima?
Čini se da Jutta Urpilainen, sadašnja finska evropska povjerenica i bivša zamjenica premijera i ministrica financija ne dobiva više od pet posto glasova – potencijalno loš rezultat za osobu za koju se pretpostavljalo da će biti sljedeća velika stvar kada je postala prva čelnica moćne Socijaldemokratske stranke još 2008.
Olli Rehn, koji se natječe kao nezavisni, ali povezan s agrarnom strankom centra također će biti razočaran sa svojih predviđenih 10 posto glasova. Malo ko je bio toliko uključen u velike evropske odluke kao Rehn u ovom stoljeću. Između 2004. i 2010. bio je evropski povjerenik za proširenje, primio je Bugarsku i Rumuniju u klub, pripremio Hrvatsku za ulazak 2013. i možda bio visoko uključen u najkontroverzniju odluku od svih – otvaranje pristupnih pregovora s Turskom.
Ali bio je još više u središtu stvari tokom svog drugog mandata u Evropskoj komisiji od 2010. do 2014. jer je bio odgovoran za ekonomska i monetarna pitanja tokom najgorih godina krize u eurozoni.
On je, međutim, zadržao svoje akreditive kao siguran par fiskalnih ruku u svojoj domovini jer je tada postao finski ministar ekonomije i bio predsjednik njezine centralne banke od 2018.
Zatim, imamo možda najkontroverznijeg kandidata, Jussija Halla-ahoa iz populističke Finske stranke za kojeg se predviđalo da će završiti treći, ali je u posljednje vrijeme doživio kasni skok u anketama koji bi mogao zaprijetiti da zauzme prva dva mjesta.
Aktualni predsjednik parlamenta, koji je također bio član Evropskog parlamenta, proglašen je krivim i za ometanje vjerskog bogoslužja i za etničku agitaciju nakon što je kritikovao islam i imigraciju na svom popularnom blogu. I nema sumnje da je odveo Finsku stranku u radikalnijem smjeru otkako ju je preuzeo 2017.
No, za razliku od mnogih drugih populista na Zapadu, Halla-aho je više od pukog političkog agitatora. Finski diplomati s kojima sam razgovarao nazivaju ga "intelektualno oštrim kao britva" i "opasno inteligentnim". Za razliku od drugih na krajnjoj desnici političkog spektra, on je također naklonjen NATO-u, kritičan je prema Rusiji i nedavno je dobio ovacije u ukrajinskoj Vrhovnoj radi nakon što je cijeli svoj govor održao na gotovo savršenom ukrajinskom – naglašavajući svoj doktorat u slavenskoj lingvistici.
Ostali izbori ove godine sigurno će proizvesti više vijesti i članaka, ali gotovo nijedan neće ponuditi bolju postavu stvarnih političkih postignuća.
Facebook Forum