Brčanski teatarski festival ne kalkuliše

Protekla sedmica u Brčkom bila je obilježena velikom regionalnom teatarskom manifestacijom. U okviru XXVIII po redu pozorišnih susreta, pred tamošnjom publikom, pojavilo se osam ansambala iz tri susjedne zemlje i to sa predstavama koje su obilježile prethodnu teatarsku sezonu.

Jakov Amidžić, direktor susreta, za RSE govori o specifičnostima brčanske smotre.

RSE: U pozorišnim krugovima postala je navika da Brčko, kada je repertoar u pitanju, ne može omanuti. Da li je tako bilo i ovaj put?

Amidžić: Deset godina poslije rata i 18 godina prije rata smo u stalnim promjenama i stalnom napredovanju. Brčanski festival evoluirao je u jedan od najpriznatijih i najpopularnijih festivala, kako za umjetnike, tako i za publiku.
Ove godine je selektor imao jako težak zadatak. Predstave, koje mogu doći u Brčko, su predstave čiji je tekst pisan na jednom od jezika naroda BiH. Učestvovalo je sarajevsko Narodno pozorište, Kabare Tuzla u koprodukciji sa Virovitičkim i Užičkim pozorištem i Narodno pozorište RS iz Banja Luke. Iz regiona su bila kazališta iz Hrvatske - Gavela i HNK Osijek – i iz Beograda - Jugoslovensko dramsko pozorište i Atelje 212. Imali smo priliku da vidimo sve ono što je ove godine hit, kako u predstavama, tako i kod teatarskih uposlenika.

RSE: Da li se to radi o dva festivala u isto vrijeme i na istom mjestu – jedan regionalni i jedan bosansko-hercegovački?

Amidžić: To je specifikum brčanskog festivala, što je zadržao nastojanje da ovo i dalje ostane festival bosansko-hercegovačkih teatara i pozorišta. Postoje posebne nagrade za bosansko-hercegovačka pozorišta, a za ukupnu nagradu Grand Prix učestvuju svi oni koji su došli na festival. Odvojene su samo nagrade. Ovo je jedan festival koji je prije tri godine regionaliziran i koji grabi
naprijed. Ovogodišnje reakcije publike i teatarskih uposlenika su da je ovo najbolje ikada urađen festival u Brčkom.

RSE: Vi, ako ne uvijek, onda u najboljem broju slučajeva, odoljevate pritiscima, što interesnih grupa, što umjetničkih sujeta. Ove godine je bilo primjedbi na selektorski ukus, ali one nisu usvojene. To rezultira obavezom svih da dođu u Brčko.

Amidžić: Teatarski svijet je jako osjetljiv i sujetan. To su stalne pojave kod svih festivala, ne samo u Brčkom. Ovdje se pojavljuje drugi problem Brčkog, što postoje pokušaji da se sa pozicije velikih, intervenira, u smislu da se mali mijenjaju. Brčko to nije do sada prihvatilo, niti će ikada prihvatiti. Pokazalo se da smo apsolutno bili u pravu što smo prihvatili selekciju profesora doktora Darka Lukića. Ljudi, koji su iz teatra i koji se bave time decenijama, kažu da je ovo vrhunac teatarske ponude iz prošle i ove godine.

Nudimo veliko srce i pošten pristup

RSE: Možda je upravo u tome razlika između Brčkog i ostalih festivala. Kod vas nema kalkulacija i trgovine?

Amidžić: Mi nemamo šta ponuditi u trgovini. Mi nemamo svoju predstavu, niti imamo svog redatelja koga hoćemo da promoviramo na način da dovedemo predstavu iz Beograda ili Zagreba, a onda naš redatelj ode tamo i režira. To je začarani krug koji ponekada zna dovesti do totalnog urušavanja struke. Kod nas toga nema. Očigledno je da mi imamo ponuditi samo jedno veliko srce, gostoprimstvo, pošten pristup i krasnu publiku. Za uzvrat ne tržimo ništa, osim dobrih predstava.

RSE: Ta samostalnost dolazi od finansijske neovisnosti vašeg projekta, zbog činjenice da koliko-toliko možete pokriti svoje zamisli.

Amidžić: Festival je u vlasništvu Vlade Brčko distrikta. Imamo apsolutnu potporu gradonačelnika, Vlade, Skupštine i to nikada nije bilo upitno. Ono što obećamo, to i ostvarimo. Nemamo iza sebe repova, ne proizvodimo dugove. Zato smo i popularni, zato svi hoće da dođu u Brčko.

RSE: U Brčkom postoje tri konstitutivna naroda, postoji pet-šest političkih partija, koje su na ovaj ili onaj način uključene u vlast, a ipak svi festival doživljavaju kao svoj.

Amidžić: Ipak tu postoji jedna velika doza odgovornosti nas koji vodimo festival, da ne uđemo u problematična rješenja, čime bi izazvali kontra stav. Imali smo prošle godine jako veliko nezadovoljstvo selekcijom od strane publike. Ove godine je moto festivala - Najbolje za publiku. Već smo se bili dobro otklonili od publike jer mišljenje publike, uposlenika i kritika ponekada baš i ne idu skupa.

RSE: Kakav je odziv publike?

Amidžić: Najveći nam je problem publika jer mi ne možemo zadovoljiti veliki interes publike. Uvijek ima 50-100 ljudi koji stoje na predstavama. Dok ne napravimo novu dvoranu mora tako biti.

RSE: Kako to da jedan toliki grad, jedna posebna administrativna jedinica u državi, nema, ne samo vlastitu dvoranu, nego ni ansambl?

Amidžić: Mi bi mogli krenuti već sljedeće godine sa našim malim, ali profesionalnim, dobro organiziranim ansamblom, ali ima jedan mali problem - čekamo da se usvoji Zakon o javnim ustanovama u Brčko distriktu. Formirati teatar a onda ga ostaviti na grantu, bi bilo neozbiljno. Grant se reže kao prvi kada dođe do krize. Nikome nije cilj da stvori jednu ozbiljnu teatarsku kuću, a onda da je zatvori za dvije-tri godine jer je došlo do krize. Zato pokušavamo da ovaj teatar, koji hoćemo da osnujemo, osnujemo na način da bude izravno vezan za proračun. Time bi mogli ozbiljno da radimo i stvaramo.

RSE: Sudeći prema podršci koju festival ima od strane zvaničnika Distrikta Brčko, očigledno da ne bi trebalo da bude problema na toj relaciji, ni prilikom stvaranja vašeg pozorišta.

Amidžić: To nikada nije ni postavljeno kao problem. Ovdje se samo čeka Zakon o javnim ustanovama i mi odmah krećemo u taj posao jer smo okupili mlade ljude. Imamo redatelje, glumce, dramaturge. Imamo i nešto strarijih, koji su se dugo godina bavili scenografijom i kostimografijom. Odmah bi mogli krenuti u prvi projekt ali pokušavamo da to stavimo na zdrave noge, nadajući se da će to tako i ostati.