U Bradini kod Konjica u srijedu su zapaljene svijeće za 88 stradalih srpskih civila na području ove opštine tokom 1992. U Sudu Bosne i Hercegovine ne postoji niti jedna pravosnažna presuda za ovaj zločin, a u ovo mjesto se, od prijeratnih oko 800 građana, nije niko vratio.
"Dolazim ovim što ih nema. To nam je još jedino ostalo. Ja sam to sve ispred kuće morala gledati, stričeve, rođake, prve komšije. Sve su to moji bili", navodi Nada Vujičić.
Nakon što je zarobljen u Bradini, Momir Mrkajić je završio u logoru Čelebić.
"Ne znam šta bih rekao, šta nismo preživjeli. To je strašno bilo. Ja sam godinu dana bio u zloglasnoj Devetki u Čelebiću. To se već zna šta je ta Devetka bila – tuča, prebijanje, maltretiranje", navodi Mrkajić.
U Sudu Bosne i Hercegovine ne postoji nijedna pravosnažna presuda koja bi se direktno ticala zločina koji je počinjen nad civilima srpske nacionalnosti u Bradini.
Prema riječima urednice Balkanske istraživačke mreže (BIRN), Erne Mačkić, postoje optužnice koje obuhvataju, između ostalog, odvođenje osoba iz Bradine u logor Čelebići.
"Ono što se konkretno stavljalo Miralemu Maciću na teret jeste zločin koji je počinjen na Bradini, koji je on, prema optužnici, počinio kao pripadnik rezervnog sastava stanice javne bezbjednosti, međutim, Miralem Macić je prije okončanja postupka preminuo, tako da ne postoji pravosnažna presuda kada je u pitanju Sud Bosne i Hercegovine", ističe Mačkić.
Predsjednik Udruženja Srba povratnika "Neretva-Konjic", Dragan Subotić, vjeruje da će pravda stići svakoga.
Danas u Bradini nema povratka, a pored svoje srušene kuće stoji Nada Vujičić.
"Bila je kuća, srušena. Sada je sve zaraslo, spaljeno", riječi su Nade Vujičić.
Prije rata u Bradini je živjelo 800 stanovnika srpske nacionalnosti.
"Ono što boli nas koji smo stradali, među kojima sam i ja, naravno, jeste činjenica da se ne procesuiraju ratni zločini, a imena su poznata", kaže Marko Draganić, predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske.
