«Jednom se zauvijek mora stati u kraj praksi da se zbog odsutnosti zastupnika ili pukog hira, stvaraju komplikacije i odlažu donošenja važnih odluka», kazao je krajem sedmice u Sarajevu visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Miroslav Lajčak. Na osnovu svojih ovlasti, na temelju Dejtonskog sporazuma, Lajčak je donio uredbe kojima Skupština, kao vrhovni organ vlasti, postaje funkcionalnija. Da je to bilo neophodno, dovoljan je samo jedan podatak – u zadnjih godinu i po dana bosanskohercegovački parlamentarci usvojili su slovom i brojem tri zakona. Pogrešno protumačivši Lajčakove poteze za deblokadu rada organa vlasti kao uništavanje Republike Srpske, Milorad Dodik objavljuje da će povući svoje predstavnike iz državnih organa, te da neće više poštovati niti jednu odluku visokog predstavnika. Ništa novo, da mu se, u borbi protiv međunarodnih predstavnika nije priključio i srbijanski premijer Vojislav Koštunica.
Je li u pitanju novo zaoštravanje odnosa na Balkanu, je li moguća nova, veća kriza, zašto se ujedinjuje srpski front, te što je istina u tvrdnjama da iza svega stoji Rusija?
Srbijanski premijer Vojislav Koštunica nikada nije krio svoju otvorenost prema Republici Srpskoj. Uvijek mu je Banjaluka bila bliža od Sarajeva. Ali prvi put je ovako otvoreno poručio kako su mu borba za Kosovo i Republiku Srpsku na istom nivou, to jest da prednjače na spisku njegovih nacionalnih interesa. Kako javlja naš novinar Nebojša Bugarinović, u svom pokliču za očuvanje Republike Srpske, Koštunica je ostao poprilično usamljen. Izuzmu li se poslovično desna Radikalna stranka koja se nada da će Bijeljina i Banjaluka kad tad biti gradovi u Srbiji. Većina u Srbiji ipak kritizira poteze Miroslava Lajčaka:
Zvaničnici u Beogradu ne propuštaju priliku da istaknu da se potez Miroslava Lajčaka umnogome razlikuje od ponašanja njegovog prethodnika Kristijana Švarc-Šilinga, za koga se tvrdi da je nastupao promišljenije i sa mnogo više diplomatskog takta. Visoki funkcioner Demokratske stranke Srbije Zoran Šami:
«Kad bi to bio samo jednostrani potez jednog evropskog činovnika, to možda i ne bi bilo toliko veliko zlo, ali se bojim da iza tog poteza stoje neke snage koje ne misle dobro ni Srbiji, ni Bosni i Hercegovini, ni uopšte Balkanu i Evropi.»
Zvanični stav Beograda o poslednjim odlukama visokog predstavnika za Bosnu deli i dobar deo političkih analitičara u Srbiji. Jovo Bakić kaže da ga je inicijativa Miroslava Lajčaka iznenadila, jer ga je doživljavao kao vrlo racionalnog političara. On ističe da je visoki predstavnik imao pravo da, na osnovu bonskih ovlašćenja menja političare i zakone, ali da je reč o krajnje nepromišljenom i neproduktivnom potezu:
«Lajčak je ovim zapravo narušio poziciju Republike Srpske u okviru Bosne i Hercegovine. Danas se isto tako Republika Srpska može ukinuti. Problem je u tome što bi takva jedna odluka bila veoma opasna i pogubna za mir na Balkanu u narednim godinama i decenijama.»
Jovo Bakić strahuje da produkt novonastale krize može biti veliko nezadovoljstvo u srpskom narodu koji živi u Bosni, zbog otvaranja mogućnosti da u parlamentu i Savetu ministara bude preglasan:
«Danas rata ne može biti, ali problem je taj što će nezadovoljstvo biti jednako ogromno kao i pre petnaest godina. Ovo je igranje sa vatrom. i bojim se da od Bosne i Hercegovine, u perspektivi, dakle onda kada spoljnopolitičke okolnosti to budu dozvoljavale, neće ostati ni kamen na kamenu.»
Tvrdnje sarajevskih zvaničnika da saopštenja koja je prethodnih dana odaslao Vojislav Koštunica predstavljaju direktno mešanje Beograde u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, ali i poruke predsednika Predsedništva Željka Komšića da bi premijer Srbije mogao dobiti «po ruci i po nosu» komentariše funkcioner DSS-a Zoran Šami:
«Mislim da je to jedan potpuno neprimeren rečnik. Svako može da iskaže šta misli, ali to uvek može uraditi na korektan način. Srbija se ne meša u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine. Srbija je, kao što znate, jedan od potpisnika Dejtonskog sporazuma i naravno da ima potpuno prirodan interes da ono što piše u tom Dejtonskom sporazumu bude sačuvano, u korist, ne samo srpskog naroda u BiH, dakle Republike Srpske, nego i u korist svih građana i svih naroda koji žive u Bosni i Hercegovini.»
Član Spoljnopolitičkog saveta Ministarstva inostranih poslova Srbije Dušan Lazić ne spori pravo Srbije da se interesuje za sprovođenje Dejtonskog sporazuma u Bosni, ali apeluje da se izbegavaju sve formulacije koje zaoštravaju situaciju ili zvuče ekstremno:
«Hteo bih da podvučem jednu potrebu delikatnih postupaka i izjava, kao i izbegavanje svega onoga što može na drugoj strani da se protumači kao nešto što predstavlja ili mešanje u unutrašnje stvari pojedine države ili kao izjava koja ne doprinosi stvaranju pozitivne klime za razvoj i bilateralnih i regionalnih odnosa i saradnje.»
U saopštenjima koja je odaslao Vojislav Koštunica, povlači se direktna paralela između mera Miroslava Lajčaka i predloga za status Kosova specijalnog izaslanika Ujedinjenih nacija Martija Ahtisarija. Jelena Milić iz Evropskog pokreta u Srbiji kaže da to nije slučajno:
«Već duže vreme imam utisak da nije u pitanju bitka oko Kosova, već da se ustvari sve vreme vodi bitka za Republiku Srpsku. Ne radi se samo o zaoštravanju odnosa sa novim visokim predstavnikom, što Dodik vrlo intenzivno radi, a sumnjam da to radi svojevoljno, već mislim da je u pitanju dugoročna strategija zaokruživanja velikosrpskog pitanja u nekoj zajednici sa Republikom Srpskom i cepanje Bosne.»
Jelena Milić, u osvrtu na Lajčakove mere, ipak podseća da Ured visokog predstavnika pre godinu i po dana nije na isti način pokazao zube zbog zastoja u reformama za koji nisu bili krivi Srbi:
«Bošnjaci su onemogućili da se amandmanima na tada postojeći ustav postigne kompromis i da se na taj način izađe iz jednog ćorsokaka u koji se došlo. Čini mi se da je tada međunarodna zajednica propustila da intenzivnije protisne bošnjačku stranu i Dodik to sada itekako koristi.»
Ono što zapaža analitičar Milan Nikolić jeste da premijer Srbije Vojislav Koštunica u svojim saopštenjima Republiku Srpsku tretira kao državu:
«Njegova tendencija jeste da još tvrđe postavi svoj stav vezan za opstanak Republike Srpske, a opet sve u strahu da će otići Kosovo i da će možda onda neko tamo ukinuti Republiku Srpsku. Onda srpski narod u cjelini, ne samo u Srbiji, biva veoma oštećen politikom velikih sila. A njegov najveći strah ovdje jeste da će on biti premijer vlade koja će izgubiti Kosovo. Ako bi se desilo da onda odmah iza toga nestane Republika Srpska, on će to doživeti kao jedan totalni poraz srpskog interesa i možda će se opredeliti da uđe u koaliciju sa Radikalima da bi se borio za povratak Kosova i eventualno rekonstrukciju Republike Srpske ili nešto slično.»
Oštrina u Koštuničinoj oceni da je cilj mera visokog predstavnika Miroslava Lajčaka u BiH i plana Martija Ahtisarija za Kosovo ukidanje Republike Srpske i proglašavanje jednostrane nezavisnosti Kosova i Metohije, iznenadila je i mnoge u Beogradu. Ipak, ne radi se ni o kakvoj nasilnoj simetriji, niti oživljavanju priča o nekakvoj «antisrpskoj zaveri», tvrdi premijerov stranački kolega Zoran Šami:
«Mislim da je veza očigledna. Ne zato što su Srbi opet u igri i na jednom i na drugom mestu. To je možda najmanji razlog. Mnogo važnije je to što je zapravo u igri dignitet Ujedinjenih nacija. Hoće da se napravi jedan presedan na Kosovu i Metohiji i time direktno prekrši i Povelja UN-a i Rezolucija 1244 i tako dalje. S druge strane, sada se to isto, samo na neki drugi način, dešava u Bosni i Hercegovini. Dakle, bojim se da su Ujedinjene nacije ta zajednička spona koja povezuje ta dva problema.»
Jelena Milić iz Evropskog pokreta u Srbiji procenjuje da se ključ za smirivanje uzavrelih strasti u Bosni nalazi u Briselu:
«Lajčakove mere će visiti u vazduhu i neće imati efekta ako Evropska unija ne izađe sa konkretnim i vremenski definisanim uslovima za pridruživanje Bosne, Srbije i Kosova Evropskoj uniji.»
Banjaluka je zadovoljna podrškom iz Beograda, Sarajevo pak zabrinuto, strahujući od veće krize.
Profesor na sarajevskom Pravnom fakultetu Zdravko Grebo smatra da je na pomolu jedan prilično rizičan period u cijelom regionu:
«Ulazimo u jedan rizičan period, u koji bih uključio i Harisa Silajdžića. Haris Silajdžić, Milorad Dodik i Miroslav Lajčak, koji su zaigrali tu teško, odlučujuću igru za Bosnu i Hercegovinu, uz sekundiranje sada direktnog intrudera Vojislava Koštunice i šaptača Ive Sanadera, moraju misliti kako da spase vlastite političke karijere i vlastite živote.»
I predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić kaže da je očito da se namjerno stvara povod za jednu potpuno neprimjerenu reakciju:
«Izjava gospodina Koštunice i ranije date izjave zamjenika ministra vanjskih poslova Ruske Federacije izazivaju sumnju da bi se moglo raditi o scenariju destabilizacije prilika u Bosni i Hercegovini i šire. Jer, visoki predstavnik svojim odlukama nije prekršio Dejtonski mirovni sporazum, nije prekršio ustav, nije ni na koji način umanjio prava bilo kojeg naroda, pa ni srpskog, koji je ravnopravan i konstitutivan zajedno sa drugim narodima u BiH, čak i ravnopravniji jer ima svoj entitet.»
Ovakva politička situacija je vrlo komplikovana i predstavlja samo početak onoga što će se prvom polovinom decembra dešavati u cijelom regionu, prognozira Borislav Bojić iz Srpske demokratske stranke:
«Tada će u regionu sigurno biti donijeto još mnogo krupnih i ključnih odluka, koje su – htjeli mi to ili ne htjeli – usko povezane. Kakav će biti rasplet situacije, teško je sada u ovom trenutku predvidjeti. Ali da će situacija biti komplikovana, to je očito.»
Predsjednik Socijaldemokratske partije Zlatko Lagumdžija:
«Mislim da ćemo u naredna tri mjeseca imati jednu veliku krizu, i u Bosni i Hercegovini i u Srbiji. Koštunica je, ne znajući šta da radi s Kosovom, odlučio da kreira mnogo veću krizu nego što je Kosovo. Mislim da mu to neće poći za rukom. Na proljeće ćemo se samo sjećati kojekakvih neodgovornih politikanata koji su za sebe mislili da su državnici.»
Izjava Vojislava Koštunice da će pomoći u odbrani očuvanja Republike Srpske ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima dvije nezavisne države, navodi potpredsjednik Republike Srpske Adil Osmanović:
«Sve zavisi od toga kakva će biti odluka za Kosovo. Za očekivati je da će ona imati određenih reperkusija na Bosnu i Hercegovinu. Prije svega će biti određenih reakcija u manjem bosanskohercegovačkom entitetu. Međutim, ne vidim da bi to moglo dodatno destabilizirati situaciju u BiH. Neko vrijeme može doći do zategnutih političkih odnosa, međutim, svi oni koji žele da se ponašaju odgovorno na svojim pozicijama na koje su izabrani, kad je u pitanju Bosna i Hercegovina, trebaju znati da Kosovo zaista ne treba dovoditi u vezu sa Bosnom i Hercegovinom, niti sa Republikom Srpskom.
Profesor Zdravko Grebo smatra da će, ukoliko visoki predstavnik u BiH Miroslav Lajčak pokuša da ublaži i revidira svoje stavove, to značiti kraj njegove političke karijere:
«Ako Dodik bude gurao svoju jogunastost i kapric do kraja, bojim se da to nije samo kraj njegove političke karijere, nego i nešto puno gore. Za Koštunicu zaista ne znam, ali i u Srbiji predstoje izbori. Prema tome, ono što je gospodina Koštunica poručio svojom izjavom, koju zaista držim nepristojnom i neprimjerenom, jeste možda spašavanje vlastitog života, jer ta nacionalistička retorika, koja nikad nije umrla, nema drugu kartu da odigra nego na Republiku Srpsku.»
Političari iz Republike Srpske ne odustaju od teze da su upravo mjere visokog predstavnika izazvale krizu u Bosni i Hercegovini. Poslanik partije demokratskog progresa Branko Dokić:
«Ta kriza je već doživjela svoj maksimum i svi akteri u njoj, i oni koji su je izazvali i oni koji su reagovali na sve ovo, trebaju da nađu izlazno rješenje, da se nastavi raditi normalno, da se situacija normalizuje. Sigurno da kriza na ovom području, u ovo vrijeme, može da izazove i širu krizu, što, u svakom slučaju, nikome na ovim prostorima ne bi odgovaralo.»
Bosnia-Herzegovina -- Miroslav Laijcak, the international communitys high representative in Bosnia-Herzegovina, 02Jul2007Sudeći prema dosadašnjim potezima, slovački diplomat Miroslav Lajčak, odlučan je deblokirati Bosnu i Hercegovinu, kad to već neće njeni političari. Zanimalo nas je i kako se Koštuničino saopštenje doživljava u Uredu visokog predstavnika. Direktor komunikacija Frane Marojević:
«Premijer Koštunica nije dao nikakav argument na koji način su odluke visokog predstavnik protuustavne ili protiv bilo koga. Mi smo poslali objašnjenja odluka visokog predstavnika i u kabinet gospodina Koštunice, tako da je on s tim bio upoznat. Druga stvar, koja je jako važna, visoki predstavnik je odbacio bilo kakvu vještačku asocijaciju između Dejtonskog mirovnog sporazuma i Rezolucije 1244.»
Glavni urednik «German Timesa», bivši djelatnik Ujedinjenih nacija u BiH, Ruediger Rossig, ovako tumači Koštuničinu poruku da će zajedno braniti i Kosovo i Republiku Srpsku:
«Ovo je tipično bježanje od stvarnosti, od političkih i ekonomskih problema u Srbiji – bijeg u ideologiju. Koštunica je napravio isto ono što je radio i Milošević, umjesto da se pozabavi nezaposlenima i niskim penzijama ili platama, povukao se u nebulozno carstvo srpskog nacionalizma, gdje ništa neće dobiti, ali nema što ni izgubiti.»
Reakcije susjeda: od navijanja do zabrinutosti
Kako se u ovom momentu ponašaju susjedi Bosne i Hercegovine i Srbije? Hrvatska zabavljena predizbornom kampanjom, Crna Gora novim ustavom, ali je svaka na svoj način dala obol trenutnim dešavanjima u trouglu međunarodna zajednica u Sarajevu-Dodik u Banjaluci-Koštunica u Beogradu.
Dio opozicionih stranaka u Crnoj Gori u potpunosti podržava kvalifikacije srpskog premijera. Vlast pak kaže kako zaoštravanje komunikacije ne doprinosi stabilnosti u regiji, ali ne može ugroziti mir.
Srđan Janković:
Prema riječima portparola Srpske narodne stranke Dobrila Dedaića, Lajčakovo ponašanje je antisrpsko:
«Neki predstavnici međunarodne zajednice se ponašaju antisrpski. Prije svega mislim na gospodina Lajčaka. On je predstavnik isfrustrirane međunarodne zajednice koja konstantno radi protiv naših nacionalnih interesa. Mislim da taj dio međunarodne zajednice treba da se udalji sa prostora na kojem se odlučuje o zajedničkom životu ljudi na Balkanu. Srbi u Republici Srpskoj i Bošnjaci i Hrvati u Federaciji BiH mogu zajedno voditi unutrašnju politiku u Bosne i Hercegovine, i to politiku koja će biti u interesu sva tri konstitutivna naroda. Vjerujem da u tom pravcu djeluju i zvanični organi države Srbije. Mislim da nije nimalo slučajno što se problem u Republici Srpskoj instrumentalizuje u onom trenutku kada treba da se riješi kriza na Kosovu i Metohiji. Očigledno je da neko želi srpskom narodu da otme, ne samo Kosovo i Metohiju, nego i da ugasi onaj nivo suvereniteta koji ima Republika Srpska, a koji je predviđen i Dejtonskim mirovnim sporazumom.»
Nazivajući opravdanim reakcije premijera Srbije Vojislava Koštunice i premijera Republike Srpske Milorada Dodika, portparol Narodne stranke Slaviša Guberinić kaže da će na odnose među državama Zapadnog Balkana uticati buduće rješavanje statusa Kosova i potencijalno ukidanje Republike Srpske:
«Narodna stranka posebno ukazuje vlastima u Republici Srpskoj da ne gube iz vida ulogu gospodina Lajčaka u crnogorskom referendumu. Mi ćemo narednih dana vlastima RS-a dostaviti Bijelu knjigu crnogorskog referenduma, ne bi li ih što bolje podsjetili na tu činjenicu. S obzirom da otimanje Kosova i ukidanje Republike Srpske nesumnjivo vodi ka uspostavljanju novih međunarodnopravnih odnosa, to će direktno uticati i na međusobne odnose država Zapadnog Balkana. Imajući u vidu blisku prošlost, ne možemo da ne konstatujemo da takva situacija nosi sa sobom i velike rizike, za šta odgovornost snosi isključivo onaj ko insistira na tome. Na kraju moramo reći da se ne možemo oteti utisku, niti pomiriti sa činjenicom da za srpski narod na Zapadnom Balkanu važe dvostruki standardi.»
Predstavnici zvanične Crne Gore kažu da Crna Gora želi da utiče na stabilnost na Balkanu, te da važnost stabilnosti na Balkanu nije podjednako shvaćena od strane svih koji mogu na nju da utiču. Portparol vladajuće Demokratske partije socijalista Rajko Kovačević:
«Takav ambijent je jedna od neophodnosti dinamiziranja ukupnih reformi društva svake države na ovom prostoru i preduslov njihovog bržeg uključivanja u evropske i evroatlantske tokove. Bez ambicije da arbitriram u nekim, još uvijek otvorenim regionalnim pitanjima, bojim se da važnost stabilnosti nije podjednako shvaćena i prihvaćena od strane svih onih koji mogu da pozitivno utiču na nju. Takođe ne smatramo da u ovom vremenu i nakon brojnih proživljenih negativnih iskustava, izjave nekih političkih zvaničnika mogu radikalno ugroziti stabilnost. Da li joj mogu doprinijeti i osnažiti je, to je drugo pitanje.»
Prijetnje su opasne i kada nemaju zube
Izjava srbijanskog premijera Koštunice o Kosovu i Republici Srpskoj doživjela je izuzetno malu medijsku pozornost u Hrvatskoj, koja je tačno mjesec dana do parlamentarnih izbora, a nije bilo ni nekih službenih reakcija. Komentari koje je prikupio Enis Zebić, slažu se da se radi o opasnoj prijetnji, koja dovodi u pitanje integritet Bosne i Hercegovine i potencijalno destabilizira regiju:
Predsjednica Hrvatske narodne stranke Vesna Pusić, kazala je za naš radio kako je Koštuničina izjava primjer nečega za što se nadala da je prošlost srpske politike:
«Ako se realizira nezavisnost Kosova, Koštunica ovdje, ne previše prikriveno, prijeti da će se ići u cijepanje Bosne i Hercegovine. Mislim da je to vrlo opasna prijetnja. Ne vodi računa niti o interesima Bosne i Hercegovine, ni Republike Srpske, a apsolutno je suprotna i interesima Srbije u ovom trenutku.»
Ako srbijanski premijer ovakvim prijetnjama ugrožava interes Srbije, u čijem interesu onda on nastupa?
«U interesu radikalne, nacionalističke desnice. Jer sa normalizacijom situacije u Srbiji, ta vrsta radikalnih političkih pozicija i zveckanja oružjem gubi na snazi, gubi na podršci u Srbiji.»
Koliko su te njegove riječi ozbiljna prijetnja stabilnosti u regiji, ili Srbija više nije u stanju ozbiljnije ugroziti stabilnost?
«Ja to ne bih podcjenjivala. Mislim da takve izjave jesu opasne, pogotovo u ovom fluidnom, prijelaznom razdoblju, dok još nije potpuno jasan institucionalni aranžman u regiji. To je opasan politički stav i svakako da potencijalno destabilizira regiju.»
Stabilnost regije je već danas bitno ugrožena i destabilizirana neriješenim statusom Kosova, a približavanje trenutka kada taj status treba konačno riješiti, situaciju će dodatno otežati, kaže socijaldemokratski ministar vanjskih poslova u sjeni Neven Mimica:
«Međutim, kada srbijanski premijer u kosovski status uključuje, po prvi put jasno i direktno, Republiku Srpsku, odnosno kada u osnovi dovodi u pitanje integritet Bosne i Hercegovine, to je zaista jedan dodatni negativni element, koji dodatno destabilizira stanje u regiji, bez obzira na stvarne mogućnosti realizacije takvog plana, takve, gotovo bih rekao i prijetnje.»
Sa približavanjem dana rješavanja kosovskog pitanja, u Srbiji, očito, raste nervoza, konstatira Mimica:
«Rastu i pokušaji političkih rješenja, koja, nažalost, očito ne idu u pravcu smirivanja situacije, u pravcu prihvaćanja činjenica koje će proizaći iz tog međunarodnog rješenja za Kosovo, nego očito da se pokušava ići i na dodatne pakete rješavanja koji znače veće probleme u regiji.»
Nema opasnosti od novog sukoba
Nema opasnosti od novog sukoba - OHR
Kako se u OHR-u odnose prema procjenama da bi trenutna napetost mogla prerasti u veliku regionalnu krizu. Frane Marojević:
«Nema nikakve potrebe za to, jer se ovdje trenutno radi o bespotrebnom dizanju političkih tenzija unutar Bosne i Hercegovine. Mi očekujemo da političari u BiH krenu ka nalaženju rješenja koja će pokrenuti ovu zemlju naprijed. Jer, bit je u tome da ove institucije o kojima je visoki predstavnik odnio odluku počnu što brže i što efikasnije raditi za dobrobit svih građana, a ne da se stvara jedna vještačka politička atmosfera.»
Otkada je krenula priča o rješenju kosovskog statusa, uvijek se iznova ponavlja priča o tome da Rusija neće dozvoliti, kako to Srbija kaže, odcjepljenje srpske pokrajine. Ruski predsjednik Putin uvijek iznova ponavlja da se podržavanje separatizma loš primjer, iz čega mnogi izvlače i tezu da Moskva u svim potezima stoji iza Beograda. Ruediger Rossig, međutim kaže:
«Ne, ja mislim da je Rusija u zadnjih 150 godina u jugoistočnoj Evropi odnosno Balkanu imala samo strategijske interese. Stara je to priča, o Crnogorcima kojih s Rusima ima 300 miliona, o Srbima koji pričaju kako Moskva stoji iza nje. Sva su dosadašnja iskustva pokazala da Moskva uvijek stoji iza same sebe i Beogradu bi bilo bolje da se ne oslanja na Moskvu. To je jedna interesantna igračka za Ruse – pomoću nje mogu držati Amerikance na uzdi, mogu Evropljanima dokazati da su svjetska sila, da imaju moć. A ruska politika se u suštini svodi na to da – u najboljem slučaju nastoje zadržati status quo, a u najgorem su destruktivni.»
U Uredu visokog predstavnika nisu htjeli komentirati Koštuničinu usporedbu Kosova i Republike Srpske, kazavši da Kosovo nije tema njihova mandata. Što se tiče Republike Srpske, na pitanje što će učiniti ukoliko Milorad Dodik ostvari sve svoje prijetnje, Frane Marojević odgovara:
«Visoki predstavnik ima svoj mandat i ima na raspolaganju bonske ovlasti koje su mu date. Uvijek je govorio da neće zazirati od bilo kakvih aktivnosti, da neće unaprijed najavljivati svoje poteze, niti će najavljivati to da ih neće koristiti. To jest – sve je moguće.»
U anketama koje su provedene posljednjih dana, nakon što su zategnuti odnosi na relaciji Ured visokog predstavnika-Banja Luka, mnogi se boje veće regionalne krize. Bivši djelatnik Ujedinjenih nacija u Sarajevu i glavni urednik «German Timesa» Ruediger Rossig kaže:
«Ne, i dalje mislim, unatoč ovome, da je na Balkanu nemoguće obnavljanje oružanih sukoba. Ali već sama činjenica da se tako malo stvari kreće nabolje, da je ekonomska propast zacementirana i da je siromaštvo svuda rašireno, to je već dovoljno grozno i to je možda ta velika kriza s kojom će zapadni Balkan morati živjeti narednih 20 do 30 godina.»
