Mladi u Bosni i Hercegovini uče tri različite, podijeljene po etničkoj matrici, sadržaje zbog čega se u Bosni i Hercegovini više od tridesetak godina proizvode tri hermetičke zatvorene svijesti. Mladi koji su odrasli u takvom sistemu ni ne pokušavaju promijeniti stvari, jer su postali laka meta za manipulaciju političkih elita, mišljenje je profesora Filozofskog fakulteta u Banjaluci Miodraga Živanovića. On je u razgovoru za Radio Slobodna Evropa rekao da se plaši da je već kasno za promjene jer iz BiH ne odlaze samo mladi, već i stariji koji žele mijenjati ovakvo stanje stvari.
RSE: Nacionalizam je kao i u svim porama društva prisutan i u obrazovnom sistemu. Ideologije utiču na obrazovanje tako da se obrazovanje koristi kako bi se mladima neprestano definisalo što je 'naše', a šta 'njihovo'. Kako sve to utiče na mlade, kako ih formira kao ličnosti?
Živanović: U Bosni i Hercegovini se možda više od tridesetak godina proizvode tri hermetičke zatvorene svijesti. Mi imamo društveno uređenje koje je zapravo plemensko, isključivo na etničkoj matrici. Mi ovdje ne postojimo kao ljudi, to je poznato sve, nego kao Bošnjaci, Srbi i Hrvati i dodato je i ono 'ostali', što je još pogubnije, ali u takvom sticanju stanja smo dobili najmanje tri sistema obrazovanja koje proizvode međusobne izdvojene, podjeljenje ili odjeljene svijesti i sadržaje znanja.
Ja moram reći da je to nešto što prethodi nacionalizmu. Postoje istraživanja koja pokazuju da su npr. stepeni znanja jednih, drugih ili trećih o onim drugima gotovo nikakvi. Jako malo ova djeca na bilo kojem nivou obrazovanja znaju o onome drugom. Ta autoizolicija, da je tako nazovem, događa se već decenijama, ja mislim da je na sceni čak i druga generacija takvih proizvoda, odnosno takve djece, sada više nisu ni djeca, nego odrasli ljudi koji imaju taj ogroman hendikep.
RSE: Tri istine su prisutne u tzv. nacionalnoj grupi predmeta. Studenti kojima predajete prošli su kroz takav sistem i osnovnog i srednjeg obrazovanja, a nisu bili ni rođeni tih ratnih devedesetih. Koliko to sve utiče na njihov razvoj kritičkog razmišljanja?
Živanović: Čini mi se da se proizvodilo i da se proizvodi još uvijek jedno stanje svijesti kod tih ljudi kojima je sve ovo skupa prirodna normalna situacija, oni to tako doživljavaju. Na žalost, naši mladi ljudi bivaju već ugrađeni, bolje rečeno i grublje, imaju instalirani taj svoj stil života koji je njima nešto normalno, a starijim generacijama to nije normalno i nije prirodno, oni bi nešto da mijenjaju. U takvom stanju stvari, to je pogodan teren ili poligon u kojem je lako politički manipulisati, u kojem je lako od tih ljudi praviti nešto što se zove zbirka statističkih podataka ili što se zove prazne ljušture i nešto što će proizvesti, a to vidimo već, očajanje i beznađe kao prosječno stanje društvene svijesti.
Prvo sistem obrazovanja, a onda ekonomija...
RSE: Ko je odgovoran da većina mladih raste i sazrijeva u okovima nacionalizma?
Živanović: Riječ je o ovim etnonacionalnim politikama i o nosiocima tih politika, to nije sporno. One su odgovorne, da bi uspjeli ostvariti ovakve ili onakve političke ciljeve ili interese, da bi uspjeli držati - a to je jedan od ciljeva ovakvih politika - kao taoce sve one što žive na ovim našim prostorima, oni priozvode i takvo obrazovanje. Mada ovo može zvučati dosta crno, da smo za promjene zakasnili.
Poznato je i o tome se često govori - o odlasku mladih ljudi, ali odlaze i stariji odavde i mi više nemamo s kim ne samo živjeti, nemamo koga ni voljeti, nemamo sa kim ni sanjati, da kažem malo metaforično, na taj ljudski način. Obrazovanje bi trebalo biti, barem tako mislim, u ovako ekonomski siromašnim društvima, možda jedini autentični resurs razvoja tih društava. Ako bismo trebali praviti refomu, ja ne volim tu riječ, nekakvu renesansu obrazovanja, mi bismo trebali jednostavno izaći iz tih međusobnih podjela, izaći iz tih svojih zatvorenih, ne samo kutaka, već zatvornih načina života i praviti neko novo obrazovanje.
RSE: Koliko je sada moguće napraviti takve promjene, jer političkim elitama u Bosni i Hercegovini upravo odgovara ovakvo stanje i postoji sumnja da će iko od njih napraviti reformu obrazovnog sistema, suštinsku, ne kozmetičku?
Živanović: Naša djeca uče ono što ne treba i sami ti udžbenici proizvode i generišu tu hermetički zatvorenu svijest. Ja sam često bio u grupama, timovima koji su radili na tome. Ako djeca npr. uče da je najveći srpski grad Čikago, da je jedini pravi post islamski post, a ne hrišćanski postovi ili neki drugi zato što hrišćani, kako piše doslovno u jednom od tih udžbenika, ipak nešto jedu tokom tih svojih vjerskih postova. Ako na trećoj strani, imamo također iz ovog hrvatskog dijela udžbenika jednu apsolutnu redukciju svih mogućih sadržaja, čak i govor mržnje prema onim drugim, ovdje vidimo da političari i politike vladaju strahom i neznanjem.
Evo upravo u savremenom dobu, treći milenij počeo je već odavno, da mi dobivamo hendikepirane učenike, hendikepirane studente, a onda vrlo lako upotrebljive, za ono što se može i pregrubo nazvati Hitlerjugend. Neće se oni na mene naljutiti, ja to njima kažem i na predavanjima. Ja govorim generalno, a problem i jeste što su to sada opšte činjenice. To više nije stanje u jednoj školi, na jednom univerzitetu, to je stanje društvene svijesti mladih, ali ne znam, to je meni krivo kao čovjeku, šta učiniti, kako?!
Ako bih kao običan čovjek pravio nekakav rang onoga šta bi trebalo činiti, ja bih tu promjenu sistema obrazovanja postavio kao prvi zadatak prije onoga što se zove ekonomija, zapošljavanja itd. To moramo učiniti i onda ćemo možda moći, ali to je dugačak put, pješački posao, ali ćemo tek onda moći odškrinuti vrata prema izgradnji jednog društva koje bi bilo primjereno čovjeku, a ne primjereno kompleksima različitih deformisanih svijesti.
Facebook Forum