Stižemo lagano do jedne melankolične godišnjice. Dana 5. aprila 1992.godine, ubijene su Suada Dilberović i Olga Sučić. One su učestvovale u mirovnom okupljanju u Sarajevu, kada su srpski snajperisti otvorili vatru na građane. Te dvije žene bile su prve među više od 100.000 ljudi ubijenih tokom nekoliko sljedećih godina. Bosanski rat je započeo.
To je ujedno i jedna poučna obljetnica. Velik dio onoga što karakterizira rat u Bosni, uključujući strašna barbarstva, sada se ponavlja u Siriji. Još jednom smo svjedoci sektaške klanice. Ponovno smo suočeni s pokretima naroda, vjera, sekti, plemena i klanova. Još jednom se susrećemo s upozorenjima koja se vezuju za topografiju, ovaj put nas plaše sirijskom pustinjom, planinama, gradovima u Siriji. Ponovno nam tvrde da bi naoružavanje sirijske opozicije moglo samo pogoršati ubijanja.
Svi ti argumenti igrali su i u vrijeme rata u BiH.
Knjiga "Duhovi Balkana" objavljena je 1993. godine. Bila je to dobra knjiga, koju je pročitao i Bill Clinton, tadašnji američki predsjednik. Autor Robert Kaplan ogolio je, sloj po sloj, sve nacionalnosti i vjeroispovijesti. Predstavio je Balkanski poluotok napučen etničkim grupama koje samo žive za uništavanje. Opisao je to kao vjerski koloplet rimokatolika, pravoslavaca, muslimana i Jevreja koji žive u “skladnoj nepodnošljivosti”. Kaplan je napravio portret tajanstvenog, egzotičnog mjesta krvne osvete i nerazumljive politike. Poruka te knjige nije ostavljala dilemu - ne ulazi na Balkan.
I ...Clinton je to učinio. Mislio sam tada da je bio u pravu. I sam sam posjetio regiju. Bilo je to zastrašujuće mjesto bijesne mržnje i težak teren - planinski i šumovit. Jedno posječeno drvo na tim putevima moglo je zaustaviti cijelu pukovniju. Vrijeme - hladno i snježno na višim nadmorskim visinama, a toplo i maglovito u dolinama - idealni uvjeti za ometanje bombardovanja. Mislio sam da Bosna nije mjesto za američku i NATO intervenciju. Bio sam u krivu. Clinton je na kraju promijenio politiku, NATO je udario i ... Uspjelo je, ubijanje je okončano.
Homs
Danas, "Prijatelji Sirije" polako dolaze do zaključka da se ipak nešto više mora učiniti kako bi pomogli pobunjenike. Ta, u suštini, promašena koalicija koja je stvorena samo zato što Kina I Rusija onemogućavaju bilo kakvu akciju UN-a, smislila je kako će sirisjku opoziciju opskrbiti - sredstvima za komunikaciju!!!
Taj mali korak - ispravno je usmjeren, ali, u ovom trenutku oružje pobunjenicima neće biti isporučeno. Ovo “miljenje” prema intervenciji omogućava sirijskim vlastima da u posljednjem momentu ipak ponude obustavu vatre. Isti metodi primjenjivani su u BiH: obećaj puno, učini malo.
Sirijski ustanak je sada, stvarno, građanski rat. Više od 9.000 ljudi je ubijeno, većinom civila. Za predsjednika Bašara al-Asada, nema povratka. On nikada neće pristati na bilo koji plan u kojem mora predati vlast, jer bi to značilo njegovu smrt. Ulozi su sve veći i veći, broj ubijenih biće sve veći.
Prijatelji Sirije su uzrujani. Na nedjeljnom sastanku u Istanbulu američka državna sekretarka Hillary Clinton je napomenula da Asada treba procjenjivati prema onome što radi, a ne što obećava. Tačno tako, ali, ...ono što Asad radi jeste da ubija svoje sugrađane, Sirijce. Ono što rade drugi je - NIŠTA.
Hillary Clinton je zadnja osoba na svijetu koja treba podsjećati na lekcije iz BiH. Ona je bila u Bijeloj kući kada se njezin muž “preobratio” i odobrio zračne udare koji su okončali rat. Kako baš ona sada može slušati iste argumente protiv naoružavanja sirijske opozicije, protiv bombardiranja Bašarove vojske. Ona, takođe, sluša upozorenja istih stručnjaka koji joj govore o Šiitima, Sunitima, Alavitima, i kako niko zapravo ne zna ko stvarno vodi opoziciju.
To je nered. Ali uvijek je nered. Na Sjedinjenim državama je da uspostave red. Svojevrsna je umjetnost baviti se tim stvarima, ali State department zna kako se to radi. BiH je pokazala i kako u ratovima postoji neizbježna progresija. Sirijski rat postajaće sve gori. Mnogo će više ljudi biti ubijeno, a onda će SAD morati pokazati Turskoj i Saudijskoj Arabiji kako se nered posprema.
Most na kojem su ubijene Suada Dilberović i Olga Sučić, nazvan je njihovim imenima. I sigurno će na dvadesetu godišnjicu ubistva biti održana svečanost. Prijatelji Sirije trebali bi prisustvovati tom događaju. Imali bi štošta tamo naučiti.
