Gost RSE je predsjednik nevladine organizacije Građanska Alijansa, Boris Raonić. Komentarisao je dešavanja na crnogorskoj političkoj sceni, ali i ono što je obilježilo ovu nedjelju - željezničku nesreću kod Mojkovca.
Raonić: On ne samo da nije potencirao svoju odgovornost, već se odrekao svoje lične odgovornosti. Ovo nije prva saobraćajna, niti prva željeznička nesreća u Crnoj Gori i ovo nije stvar koju prvi put vidimo. Ponovo nam se dešavaju iste stvari.
I u slučaju ratnih zločina nema nikakvih odgovornosti i paralela je slična. I tu su se ljudski životi gubili, mada je priča šira. I u jednoj i u drugoj stvari imamo isti razvoj situacije, a to je da ljudi sa najnižeg ranga hijerahije odgovaraju, a oni koji treba da odgovaraju, su van bilo kakve odgovornosti.
Onda dolazimo do onoga što je osnovna prednost demokratskog poretka, a to je odgovornost za izgovorenu javnu riječ, i pred sopstvenom savješću, za učešće u vlasti. Očigledno je da to u Crnoj Gori ne postoji. Ne možemo se sjetiti ozbiljnijeg primjera u Crnoj Gori da je neko, zbog učešća u vlasti i svojih djelovanja sa pozicije vlasti, napustio tu isti vlast pod pritiskom svoje savjesti i pod pritiskom javnog mnijenja. To je nešto što mora da zabrine jer ovo je osnovni preduslov demokratskog poretka i demokratske političke kulture u zemlji. Na ovakvim primjerima govorimo i pokazujemo Evropi gdje smo u odnosu na nju i koliko treba tek da napredujemo kao društvo.
Raonić: Nedostatak odgovornosti je apsolutni i najveći preduslov koji treba da se desi, da bi se u Crnoj Gori moglo krenuti u bilo kojem smislu naprijed. Prije toga moramo apostrofirati još jedan nedostatak u Crnoj Gori, a to je nedostatak javnog mnijenja, kao još jednog elementa demokratskog društva.
Da postoji javno mnijenje u Crnoj Gori, ne bi smo morali da razgovaramo na ovu temu, niti bi bilo kakva javna rasprava, kada su u pitanju i ministri i direktori javnih preduzeća, bila potrebna, već bi se odmah očekivalo, pod pritiskom javnog mnijenja, da se te ostavke dešavaju. U Crnoj Gori se nije desilo da je neki javni funkcioner podnio ostavku. To veoma slikovito pokazuje na kakvom stepenu razvoja je naše društvo. Par pojedinaca, koji se ponekada oglašavaju na ovakve teme, djeluju egzotično i nemaju dovoljno uticaja na kompletno društvo u Crnoj Gori, da se odgovornost u Crnoj Gori desi.
Raonić: Kada su se objavili rezultati izbora rekao sam da će pregovori oko formiranja vlasti biti komplikovani na prvi pogled jer učesnici predizbornih pregovaranja u Nikšiću prvenstveno razmišljaju o očuvanju svojih postojećih pozicija za izborne liste koje slijede. To, ne samo da su predsjednički izbori, već i lokalni izbori za godinu dana u Podgorici i u nekim većim opštinama. Ukoliko oni sada izgube tu jaku poziciju, onda će njihova kompletna izborna utakmica u narednom periodu biti mnogo komplikovanija od one koja je sada.
Suština ove priče je da oni sada možda i zamajavaju malo više javnost sa željom da sačuvaju svoje pozicije, ali sa druge strane i neki konkretnim činovima koji oni prave. Takođe tu postoji mnogo drugih elemenata, kao što su neiskustvo i nepovjerenje. Znamo da tu postoji veoma mnogo ličnih netrpeljivosti. Zbog toga je ova situacija previše komplikovana.
Bitno je da se ta priča vodi na osnovu principa. Do sada smo u Crnoj Gori uglavnom imali polemike i pregovore kada je u pitanju formirane vlasti i raspodjela fotelja. Možda sada prvi put vidimo kakao to izgleda kada se pregovori između budućih koalicionih partnera vode na osnovu principa koji treba da ih vode u vlast. Dobra stvar je da se vode razgovori o principima. Ukoliko se oni dogovore, onda će kasnije i njihova komunikacija biti mnogo lakša. Ukoliko se dogovore oko Nikšića, opet će to biti dobar signal kada su u pitanju neki budući eventualni izbori ili signal građanima kako treba da se ponašaju prema svima njima u nekom narednom periodu.
Raonić: Kada je u pitanju formiranje Vlade i svih onih tijela u kojima je gospodin Đukanović bio čelnik, nikada tu nije bilo iznenađenja. Čak i onda kada je Đukanović bio predsjednik države, onda su njegovi savjetnici za razne resore bili toliko uticajne ličnosti, da su oni bili ti koji su donosili odluke. Tako je bilo i onda kada je Đukanović bio u kratkom periodu u predsjedništvu stranke. Tako da i sada očekujem da ljudi, koji budu članovi njegovog kabineta, budu ljudi sa veoma velikim političkim autoritetom. To je nešto što može biti mač sa dvije oštrice.
To su ljudi koji će mnogo lakše završavati probleme koji su nagomilani. Govorimo o Vladi kontinuiteta. To je jedna te ista Vlada i jedna te ista vlast. Sa druge strane to ne može biti dobro za razvoj demokratske političke kulture jer očigledno će ovoga puta jake političke figure oslabiti institucije jer upravo jake institucije zavise od politika koje su donešene na nacionalnom nivou, a ne na osnovu volje i političkih odluka pojedinaca u tim institucijama. Đukanović će sigurno okupiti u svom timu ljude sa jakim političkim autoritetom. To je veoma izvjesno.
Raonić: Ne samo da je Đukanović imao tvrde stavove, kada je u pitanju određeni dio civilnog sektora, već je toliko postalo zabrinjavajuće da je uslov za započinjanje pregovora između Crne Gore i EU bila i bolja saradnja sa civilnim sektorom. To se desilo odlaskom Đukanovića i dolaskom Lukšića. Lukšić je makar formalno napravio taj prvi korak saradnje sa civilnim sektorom, ali on nije uradio ono što je trebalo da se ta saradnja institucionizira. Odnosno, da ne zavisi sve od volje nekoga ko ima mnogo više kredibiliteta u odnosu na Đukanovića. Sve je ostalo na volji pojedinaca koji su bili u njegovom kabinetu, njega lično i drugih ministara.
Mora doći do promjene strukture unutar same Vlade. Đukanović je veoma autoritarna ličnost, koja nije spremna da sasluša kritičke stavove i da shvati civilni sektor kao neki saobraćajni znak pored puta, koji ukazuje na neke kritične pozicije nekog putovanja na koje je društvo krenulo. On je neka čvrsta politička figura koja je vođena interesima svoje partije i njega lično. To je opet veliki rizik.
Đukanović ima odličnu taktiku i nekoliko je puta spasio svoju partiju jer se u ključnim trenucima prekombinovao i otišao na drugi politički kolosjek. Već četiri ili pet put on mijenja ideologiju svoje partije. Došao je na vlast kao antibirokrata, 1992. je bio na talasu nacionalizma, 1997. je pokušao biti neki reformator. Ukoliko sada uspije da bude Evropejac, onda će ta saradnja sa civilnim sektorom biti normalna. Ukoliko zadrži postojeći kurs, kakav je do sada imao, onda će doći ponovo do tenzije između nevladinog sektora i Vlade, što ne bi bilo dobro ni za koga u samoj državi.
RSE: Sedmicu je obilježila teška željeznička nesreća koja se dogodila u tunelu između Mojkovca i Bijelog Polja. Iako su uslijedila hapšenja i pokretanje istrage, odnosno utvrđivanje krivične odgovornosti, ona moralna i politička, odnosno hijerarhijska, kao da u Crnoj Gori ne postoji. Sam ministar saobraćaja nije našao za shodno da se lično oglasi i obrati javnosti, dok je direktor Željezničke infrastrukture, u medijskim nastupima, potencirao sve, samo ne sopstvenu odgovornost. Kakvi su Vaši utisci?
Raonić: On ne samo da nije potencirao svoju odgovornost, već se odrekao svoje lične odgovornosti. Ovo nije prva saobraćajna, niti prva željeznička nesreća u Crnoj Gori i ovo nije stvar koju prvi put vidimo. Ponovo nam se dešavaju iste stvari.
I u slučaju ratnih zločina nema nikakvih odgovornosti i paralela je slična. I tu su se ljudski životi gubili, mada je priča šira. I u jednoj i u drugoj stvari imamo isti razvoj situacije, a to je da ljudi sa najnižeg ranga hijerahije odgovaraju, a oni koji treba da odgovaraju, su van bilo kakve odgovornosti.
Onda dolazimo do onoga što je osnovna prednost demokratskog poretka, a to je odgovornost za izgovorenu javnu riječ, i pred sopstvenom savješću, za učešće u vlasti. Očigledno je da to u Crnoj Gori ne postoji. Ne možemo se sjetiti ozbiljnijeg primjera u Crnoj Gori da je neko, zbog učešća u vlasti i svojih djelovanja sa pozicije vlasti, napustio tu isti vlast pod pritiskom svoje savjesti i pod pritiskom javnog mnijenja. To je nešto što mora da zabrine jer ovo je osnovni preduslov demokratskog poretka i demokratske političke kulture u zemlji. Na ovakvim primjerima govorimo i pokazujemo Evropi gdje smo u odnosu na nju i koliko treba tek da napredujemo kao društvo.
RSE: Hoćete da kažete da je nedostatak odgovornosti ključni problem u Crnoj Gori, a koji se na žalost manifestuje i na ovako drastičnim primjerima kao što je željeznička nesreća?
Raonić: Nedostatak odgovornosti je apsolutni i najveći preduslov koji treba da se desi, da bi se u Crnoj Gori moglo krenuti u bilo kojem smislu naprijed. Prije toga moramo apostrofirati još jedan nedostatak u Crnoj Gori, a to je nedostatak javnog mnijenja, kao još jednog elementa demokratskog društva.
Da postoji javno mnijenje u Crnoj Gori, ne bi smo morali da razgovaramo na ovu temu, niti bi bilo kakva javna rasprava, kada su u pitanju i ministri i direktori javnih preduzeća, bila potrebna, već bi se odmah očekivalo, pod pritiskom javnog mnijenja, da se te ostavke dešavaju. U Crnoj Gori se nije desilo da je neki javni funkcioner podnio ostavku. To veoma slikovito pokazuje na kakvom stepenu razvoja je naše društvo. Par pojedinaca, koji se ponekada oglašavaju na ovakve teme, djeluju egzotično i nemaju dovoljno uticaja na kompletno društvo u Crnoj Gori, da se odgovornost u Crnoj Gori desi.
RSE: Politička javnost ove sedmice bila je zaokupljena postizbornim zapletima u Nikšiću. Pozitivna Crna Gora istrajava na svojim političkim principima poštovanja državnih simbola, kao uslovom bez kojih se ne može formirati nova lokalna vlast, dok u Demokratskom frontu istrajavaju u ignorisanju himne. Kakav krajnji ishod tu vidite i koliko on može da utiče na uvećanje ili umanjenje šansi opozicije na proljećnim predsjedničkim izborima?
Raonić: Kada su se objavili rezultati izbora rekao sam da će pregovori oko formiranja vlasti biti komplikovani na prvi pogled jer učesnici predizbornih pregovaranja u Nikšiću prvenstveno razmišljaju o očuvanju svojih postojećih pozicija za izborne liste koje slijede. To, ne samo da su predsjednički izbori, već i lokalni izbori za godinu dana u Podgorici i u nekim većim opštinama. Ukoliko oni sada izgube tu jaku poziciju, onda će njihova kompletna izborna utakmica u narednom periodu biti mnogo komplikovanija od one koja je sada.
Suština ove priče je da oni sada možda i zamajavaju malo više javnost sa željom da sačuvaju svoje pozicije, ali sa druge strane i neki konkretnim činovima koji oni prave. Takođe tu postoji mnogo drugih elemenata, kao što su neiskustvo i nepovjerenje. Znamo da tu postoji veoma mnogo ličnih netrpeljivosti. Zbog toga je ova situacija previše komplikovana.
Bitno je da se ta priča vodi na osnovu principa. Do sada smo u Crnoj Gori uglavnom imali polemike i pregovore kada je u pitanju formirane vlasti i raspodjela fotelja. Možda sada prvi put vidimo kakao to izgleda kada se pregovori između budućih koalicionih partnera vode na osnovu principa koji treba da ih vode u vlast. Dobra stvar je da se vode razgovori o principima. Ukoliko se oni dogovore, onda će kasnije i njihova komunikacija biti mnogo lakša. Ukoliko se dogovore oko Nikšića, opet će to biti dobar signal kada su u pitanju neki budući eventualni izbori ili signal građanima kako treba da se ponašaju prema svima njima u nekom narednom periodu.
RSE: Još je zagonetka ko će biti kandidat DPS na predsjedničkim izborima, tim prije što definitivno ne znamo da li aktuelni predsjednik države Vujanović ima pravo na još jedan mandat? No, trenutno je u fokusu pitanje - sa kakvim kadrovskim rješenjima svog kabineta će izaći mandatar Đukanović? Obzirom na krupne izazove koje stoje pred Vladu, očekujete li tu neka iznenađenja koja bi sugerisala spremnost na značajnije reforme?
Raonić: Kada je u pitanju formiranje Vlade i svih onih tijela u kojima je gospodin Đukanović bio čelnik, nikada tu nije bilo iznenađenja. Čak i onda kada je Đukanović bio predsjednik države, onda su njegovi savjetnici za razne resore bili toliko uticajne ličnosti, da su oni bili ti koji su donosili odluke. Tako je bilo i onda kada je Đukanović bio u kratkom periodu u predsjedništvu stranke. Tako da i sada očekujem da ljudi, koji budu članovi njegovog kabineta, budu ljudi sa veoma velikim političkim autoritetom. To je nešto što može biti mač sa dvije oštrice.
To su ljudi koji će mnogo lakše završavati probleme koji su nagomilani. Govorimo o Vladi kontinuiteta. To je jedna te ista Vlada i jedna te ista vlast. Sa druge strane to ne može biti dobro za razvoj demokratske političke kulture jer očigledno će ovoga puta jake političke figure oslabiti institucije jer upravo jake institucije zavise od politika koje su donešene na nacionalnom nivou, a ne na osnovu volje i političkih odluka pojedinaca u tim institucijama. Đukanović će sigurno okupiti u svom timu ljude sa jakim političkim autoritetom. To je veoma izvjesno.
RSE: Pretpostavljam da će za Vas posebno biti interesantno kakav će kurs Đukanović zauzeti prema NVO sektoru, na čiji račun je u ranijem periodu često imao primjedbe i kritika koje su čak išle do toga da dio vas proglasi državnim neprijateljima. Je li vjerovatnija promjena retorike i ublažavanje stavova ili će se Đukanović vratiti krutom i nepovjerljivom odnosu prema Nevladinim organizacijama, a što nije bilo karakteristika odlazećeg premijera Igora Lukšića?
Raonić: Ne samo da je Đukanović imao tvrde stavove, kada je u pitanju određeni dio civilnog sektora, već je toliko postalo zabrinjavajuće da je uslov za započinjanje pregovora između Crne Gore i EU bila i bolja saradnja sa civilnim sektorom. To se desilo odlaskom Đukanovića i dolaskom Lukšića. Lukšić je makar formalno napravio taj prvi korak saradnje sa civilnim sektorom, ali on nije uradio ono što je trebalo da se ta saradnja institucionizira. Odnosno, da ne zavisi sve od volje nekoga ko ima mnogo više kredibiliteta u odnosu na Đukanovića. Sve je ostalo na volji pojedinaca koji su bili u njegovom kabinetu, njega lično i drugih ministara.
Mora doći do promjene strukture unutar same Vlade. Đukanović je veoma autoritarna ličnost, koja nije spremna da sasluša kritičke stavove i da shvati civilni sektor kao neki saobraćajni znak pored puta, koji ukazuje na neke kritične pozicije nekog putovanja na koje je društvo krenulo. On je neka čvrsta politička figura koja je vođena interesima svoje partije i njega lično. To je opet veliki rizik.
Đukanović ima odličnu taktiku i nekoliko je puta spasio svoju partiju jer se u ključnim trenucima prekombinovao i otišao na drugi politički kolosjek. Već četiri ili pet put on mijenja ideologiju svoje partije. Došao je na vlast kao antibirokrata, 1992. je bio na talasu nacionalizma, 1997. je pokušao biti neki reformator. Ukoliko sada uspije da bude Evropejac, onda će ta saradnja sa civilnim sektorom biti normalna. Ukoliko zadrži postojeći kurs, kakav je do sada imao, onda će doći ponovo do tenzije između nevladinog sektora i Vlade, što ne bi bilo dobro ni za koga u samoj državi.
