Priredio: Carl Schreck, prevela: Biljana Jovićević
Boris Nemcov (55) - oštar kritičar ruskog predsjedika Vladimira Putina i bivši prvi potpredsjednik ruske vlade, nekada smatran najizvjesnijim nasljednikom bivšeg predsjednika Borisa Jeljcina - ubijen je u Moskvi.
Na Nemcova je pucano na ulici u blizini Kremlja, iz automobila koji je prošao pored njega, saopštilo je rusko Ministarstvo unutrašnjih poslova.
Dinamičan, nonšalantan i neusiljen političar koji je govorio gotovo besprijekorni engleski jezik, Nemcov je bio vatreni zagovornik liberalnih ekonomskih reformi, a na nacionalnom nivou ugled je stekao kao popularni guverner regiona Nižnji Novogoroda 1990-tih.
Jednom nazvan "zlatnim dječakom" ruske politike u medijima, Nemcova je kasnije Jeljcin imenovao za prvog potpredsjednika ruske vlade, što je bio potez koji su mnogi tumačili tako da je ruski lider pripremao za svog nasljednika u Kremlju.
Nakon što je Jeljcin predao vlast Putinu, koji je izabran za predsjednika 2000., Nemcov je postao glasan kritičar novog ruskog lidera kada je Kremlj počeo da pritiska kritički nastrojene medije i lansirao kampanju protiv bogatih oligarha iz ere Jeljcina koji su odbili da budu na liniji novog ruskog lidera.
Nemcov je bio i poslanik u donjem domu ruskog parlamenta, državnoj Dumi, tokom prvog predsjednikčog mandata Putina. Izgubio je poslaničku funkciju na parlamentarnim izborima 2003. godine, koje je Jedinstvena Rusija, inače snažno naklonjena Kremlju, dobila sa ogromnom većinom.
U godinama koje su uslijedile, on je predvodio mnoštvo liberalnih pokreta i partija i bio autor brojnih izvještaja koji su optuživali Putina za masovnu korupciju.
Nemcov je 2013. objavio izvještaj u kojem se brojni državni zvaničnici i biznismeni optužuju da su ukrali oko 30 milijardi dolara iz fondova namijenjenih za finasiranje Zimskih olimpijskih igara u Sočiju 2014., inače njegovom rodnom gradu, popularnom odmaralištu na obali Crnog mora.
"Očigledno je da Putinovi prijatelji vode pripreme za Olimpijske igre", rekao je za RSE Nemcov tada.
"Očigledno je da je on nevoljan da svoje sopstvene prijatelje strpa u zatvor. U svakom slučaju na ovo se ne može gledati pasivno, budući da skala njihovih nelegalnih aktivnosti samo raste. Pronevjera kojoj svjedočimo nije samo neka vrsta dječje igre, već stvarna prijetnja ruskoj nacionalnoj sigurnosti", tvrdio je Nemcov.
Meteorski uspjeh
Boris Jefimovič Nemcov (Борис Ефимович Немцóв) rođen je u Sočiju 9. oktobra 1959. Završio je fiziku i doktorirao 1985. na Univerzitetu Volga u gradu Gorki, sada poznatom pod imenom Nižnji Novogorod, udaljenom oko 400 kilometara istočno od Moksve.
U gradu Gorki, Nemcov je započeo sa prvim političkim aktivizmom u kampanji protiv izgradnje nuklearnih elektrana u tom regionu. U intervjuu za "Eho Moskve" 2013. rekao je da mu je inspiracija bila njegova majka, pedijatrica, koja je brinula o bezbjednosti nuklearne energije.
"Mama je započela da sakuplja potpise za peticiju, a ja sam bio zabrinut da bi je mogli uhapsiti i strpati u zatvor. Stoga sam, naravno, stajao pored nje da budem siguran da je niko neće dirati", ispričao je sjećajući se početaka aktivizma Nemcov.
Godine 1990., kada je bio tek u tridesetim godinama, Nemcov se izborio za poziciju u Vrhovnom Sovjetu Ruske republike da bi potom prešao u Vrhovni Sovjet SSSR-a.
Kada je grupa tvrdolinijaša u Komunističkoj partiji i KGB-u pokušala da izvede puč protiv tadašnjeg sovjetskog lidera Mihaila Gorbačova u avgustu 1991., Nemcov je zajedno sa Jeljcinom krenuo na zgradu ruskog parlamenta i stajao pored tenka na mjestu gdje je Jeljcin održao svoj čuveni govor pred demonstrantima na ulici.
"Shvatao sam tada da su to vrlo važni dani za moju zemlju i zaista bila je to smrt komunizma. Shvatali smo to veoma dobro, ali smo bili romantičari", prisjećao se Boris Nemcov tog vremena u intervjuu za RSE 2011. godine.
Nekoliko mjeseci nakon nuspješnog pokušaja puča, Jeljcin je Nemcova imenovao za guvernera Nižnji Novogoroda, a na tu je funkciju potom još jednom reizabran.
Tokom guvernerskog perioda, Nemcov je sarađivao sa drugim političarima da bi uveo privatizaciju i tržišne reforme sa ciljem da se taj industrijski region ekonomski preporodi.
No, već 1994. godine Jeljcin ga je gledao kao nekoga ko bi jednog dana mogao voditi zemlju.
"Toliko se razvio i napredovao da već možete tipovati na njega kao predsjednika", ocijenio je tada Boris Jeljcin, o Borisu Nemcovu tokom posjete Nižnji Novogorodu te 1994.
Meteorski uspjeh Nemcova je nastavljen pa ga je kao 37-godišnjaka, Jeljcin imenovao kao prvog potpredsjednika vlade 1997.
O tom se vremenu on sam šalio govoreći da je njegovo imenovanje tada bilo kao "postaviti me ispred streljačkog voda", jer je i tada pokazivao tendenciju da se ne povlači u bitkama koje je vodio.
Tokom televizijske debate dvije godine prije toga, ekstremni nacionalista Vladimir Žirinovski ga je u živom programu gađao čašom gustog soka, a Nemcom mu je odmah uzvratio istom mjerom.
Nemocov rad u Federalnoj vladi pokazao se kao ograničen i kratkog vijeka, budući da se Rusija krenula ka ambisu avgusta 1998.
U aprilu iste godine on je postavljen na mjesto zamjenika premjera zbog čega je podnio ostavku koju je Jeljcin prihvatio.
Ozbiljna realnost
Godinu dana kasnije Nemcov je postao koosnivač Unije pravih snaga (SPS), političke partije formirane 1999. skupa sa drugim članovima Jeljcinovog nekadašnjeg tima. Stranka je bila neraskidivo povezana sa privatizacijom i reformama iz 1990-tih, koje su mnogi Rusi krivili za teške periode neprekidnih ekonomskih kriza u cijeloj deceniji.
Nemcov je izabran za poslanika državne Dume kao član SPS partije. Bio je i predsjednik donjeg doma ruskog parlamenta.
Četiri godine kasnije, njegova stranka nije uspjela da se izbori da uđe u Dumu, u kojoj je tada potpunu dominaciju preuzela Jedinstvena Rusija, Vladimira Putina, nakon čega je Nemcov postao opozicioni političar van sistema.
Od tada je Nemcov postao vođa opzicionih demonstracija protiv Putina i njegove vlade i više je puta hapšen tokom brojnih policijskih racija na demonstracijama u prošloj dekadi.
Grupe i mediji privržene Kremlju često su Nemcova opisivali kao marionetu zapadanih vlada koje žele da vrate zemlju u ekonomski i socijalni haos iz 1990-ih.
Boris Nemcov se 2009. kandidovao za gradonačelnika njegovog rodnog Sočija, ali ga je premoćno pobijedio kandidat Kremlja u izborima za koje su opozicioni aktivisti tvrdili da su obilovali prevarama i manipulacijima.
Na jednoj tački kampanje, jedan mu je napadač prosuo amonijak u lice. Sam Boris je kasnije rekao da vjeruje da su napad izveli aktivisti Kremlja zbog njegovih oštrih kritika u vezi sa planovima za zimsku Olimpijadu u Sočiju.
Kada je Boris Jeljcin imenovao bivšeg KGB zavničnika, Vladimira Putina za premijera (1999.), Nemcov ga je u početku pohvalio kao "veoma prihvatljivu figuru" za ruske liberale i "sposobnu, iskusnu i inteligentnu osobu".
On je za "Eho Moskve" 2013. izjavio da Putina nikada nije podržavao, budući da mu je njegova majka uvijek govorila da "nikad ne vjeruje" KGB ljudima.
Nemcov je rakao da ga je prvih četiri godine mandata ruskog predsjednika - uključujući hapšenje naftnog tajkuna Mihaila Hodorskovskog i odgovor na teroristički napad na školu u Beslanu - trajno okrenulo protiv Putina.
Govoreći za RSE u intervjuu 2011. godine Nemcov je priznao da su on, Jeljcin i njegov bivši predsjednički tim "naivno" vjerovali da će kraj komunizma značiti "divan život za nekoliko mjeseci".
"Vjerovali smo da smo upravo odbacili komunizam i da smo veoma srećni", rekao je.
"Ali, nažalost, realnost izgleda mnogo ozbiljnija i mnogo komplikovanija nego što smo tada vjerovali", priznao je Boris Nemcov 2011. godine.