Nakon što je prije dvije godine usvojen Okvirni zakon o visokom obrazovanju, u Bosni i Hercegovini se krenulo sa provedbom bolonjskog procesa.
Uprkos tome što bi tim zakonom oblast visokog obrazovanja, kao i svugdje u svijetu, trebala biti uređena isto na cijelom području te zemlje, u Bosni i Hercegovini to nije slučaj.
Bolonjski proces se provodi onako kako to odgovara kantonima, entitetima i Distriktu Brčko. To praktično znači da, primjerice, student koji završi ekonomski fakultet u Sarajevu, nema isto zvanje kao njegov kolega u Banjoj Luci ili Mostaru.
Bosna i Hercegovina je podijeljena država u svakoj oblasti, pa i kada je riječ o visokom obrazovanju. Tako se dešava da se bolonjski proces u visokoškolskim ustanovama potpuno različito primjenjuje ne samo među entitetima već i kantonima.
Primjera radi, u Republici Srpskoj na svima fakultetima je četverogodišnji studij. Tamošnji studenti po završetku fakulteta imaju zvanje diplomiranog građanina. Ukoliko žele da završe drugi ciklus školovanja po Bolonji, upisuju još godinu, koja nije obavezna.
Za razliku od njih, primjerice na sarajevskom Univerzitetu studij traje tri godine, a da bi dobili diplomu u struci, mladi moraju upisati još godinu dana, koja se plaća 2.500 eura.
Tako je Tuzlanka Mirela, nakon završenog trogodišnjeg studija ekonomije u Sarajevu, upisala još jednu godinu kako bi stekla zvanje diplomirane ekonomistice. Sa trogodišnjim studijem nije mogla aplicirati ni za posao u Tuzli, jer je tamo četverogodišnji studij ekonomije:
„Nakon završenog fakulteta morala sam promijeniti mjesto prebivališta u Sarajevu iz Tuzle da bih se mogla prijaviti na biro u Sarajevu jer ne postoji adekvatan zakon o visokom obrazovanju na osnovu kojeg bi se moj završeni fakultet smatrao visokom stručnom spremom u mom kantonu, Tuzlanskom.“
NEMA NAZAD
Haos koji vlada na visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini kada je o bolonjskom procesu riječ rezultat je, ocjenjuju stručnjaci, nakaradnog Okvirnog zakona o visokom obrazovanju. Njegova izrada trajala je punih sedam godina, a i kada je usvojen njime nije dozvoljeno da se oblast visokog obrazovanja tretira na nivou države, već na nivou entiteta, odnosno Distrikta Brčko.
Sa tim se slažu i u Ministarstvu civilnih poslova BiH, u kojem ističu da se Bosna i Hercegovina nalazi na dnu ljestvice u Evropi po realizaciji bolonjskog procesa. Zbog toga se postavlja pitanje: da li Ministarstvo može nešto promijeniti nakon što se pokazalo da je provedba procesa neuspješna? Odgovor daje pomoćnica ministra za obrazovanje Esma Hadžagić:
„Ne, mi sad u državnom ministarstvu ne možemo ulaziti u nadležnosti kantona, RS i Distrikta Brčko. A oni su apsolutno i potpuno nadležni za sve stupnjeve obrazovanja, pa tako i za visoko obrazovanje, unatoč činjenici da se visoko obrazovanje posmatra od strane EU i svih naprednih država u svijetu kao generator sveukupnog društvenog i ekonomskog progresa.“
Provedbom, odnosno različitom primjenom bolonjskog procesa nisu nezadovoljni samo u Ministarstvu, već i na fakultetima u Bosni i Hercegovini. Profesor mostarskog Sveučilišta Slavo Kukić kaže da je u toj oblasti nemoguće postići dogovor, ne samo kada je riječ o univerzitetima već i unutar jednog od njih.
Prema njegovoj ocjeni, najteže je studentima koji završavaju studij po različitim principima, a na tržištu rada ne kotiraju kao završeni diplomirani studenti s istom razinom naobrazbe:
„Jer tko je to tko može tržištu rada objasniti da je isti onaj koji je završio ekonomski fakultet u trajanju od tri i onaj koji je završio u trajanju od četiri godine? Vi možete teoretizirati i raspravljati na razini znanstvenih polemika, ali objasnite to jednom direktoru da je to isto i da je svejedno koga će primiti. Naravno da to nije svejedno i naravno da na taj način se samo unosi zbrka u sustav obrazovanja koji je bio uređen i kojeg u tom dijelu i na taj način nije trebalo mijenjati.“
HAOTIČNO STANJE
Kukićevo mišljenje dijeli i rektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu Mitar Novaković. On kaže kako Bosnu i Hercegovinu treba tretirati kao jedinstven ekonomski prostor, ali sa ovako različitom primjenom bolonjskog procesa to će u budućnosti biti nemoguće:
„Kako ne bismo došli u situaciju da nam studenti za isti nivo obrazovanja imaju različite diplome.“
Rektor tuzlanskog Univerziteta Džemo Tufekčić:
„Mi smo imali nedavno izmjenu Zakona o visokom obrazovanja na nivou Kantona u Tuzli i imamo sad izuzetno negativne posljedice, pri čemu status pojedinih studenata ni mjesec dana nakon početka akademske godine nije poznat.“
Stanje u visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, direktor Omladinske informativne agencije Jan Zlatan Kulenović ocjenjuje haotičnim, posebno ako se u obzir uzme činjenica da visokoobrazovni kadrovi nedostaju zemlji u tranziciji kakva je Bosna i Hercegovina:
„Zaista je teško danas motivirati mlade u BiH da je univerzitet kvalitetan, da će im osigurati znanja i vještine koje će neko tražiti na tržištu rada i da će to biti dovoljna investicija, koja, kao što znamo, i košta, da će osigurati u brzom i kratkoročnom periodu određeno zaposlenje.“
U Bosni i Hercegovini tek četiri posto je visokoobrazovnih kadrova, a ukoliko se bude primjenjivao bolonjski proces kojeg će svako provoditi kako njemu bude odgovaralo, taj postotak će biti i manji, tvrde stručnjaci.
Istovremeno, upozoravaju da je trenutno 100.000 nezaposlenih mladih ljudi, od čega 25.000 visokoobrazovanih.
Uprkos tome što bi tim zakonom oblast visokog obrazovanja, kao i svugdje u svijetu, trebala biti uređena isto na cijelom području te zemlje, u Bosni i Hercegovini to nije slučaj.
Bolonjski proces se provodi onako kako to odgovara kantonima, entitetima i Distriktu Brčko. To praktično znači da, primjerice, student koji završi ekonomski fakultet u Sarajevu, nema isto zvanje kao njegov kolega u Banjoj Luci ili Mostaru.
Bosna i Hercegovina je podijeljena država u svakoj oblasti, pa i kada je riječ o visokom obrazovanju. Tako se dešava da se bolonjski proces u visokoškolskim ustanovama potpuno različito primjenjuje ne samo među entitetima već i kantonima.
Primjera radi, u Republici Srpskoj na svima fakultetima je četverogodišnji studij. Tamošnji studenti po završetku fakulteta imaju zvanje diplomiranog građanina. Ukoliko žele da završe drugi ciklus školovanja po Bolonji, upisuju još godinu, koja nije obavezna.
Za razliku od njih, primjerice na sarajevskom Univerzitetu studij traje tri godine, a da bi dobili diplomu u struci, mladi moraju upisati još godinu dana, koja se plaća 2.500 eura.
Tako je Tuzlanka Mirela, nakon završenog trogodišnjeg studija ekonomije u Sarajevu, upisala još jednu godinu kako bi stekla zvanje diplomirane ekonomistice. Sa trogodišnjim studijem nije mogla aplicirati ni za posao u Tuzli, jer je tamo četverogodišnji studij ekonomije:
„Nakon završenog fakulteta morala sam promijeniti mjesto prebivališta u Sarajevu iz Tuzle da bih se mogla prijaviti na biro u Sarajevu jer ne postoji adekvatan zakon o visokom obrazovanju na osnovu kojeg bi se moj završeni fakultet smatrao visokom stručnom spremom u mom kantonu, Tuzlanskom.“
NEMA NAZAD
Haos koji vlada na visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini kada je o bolonjskom procesu riječ rezultat je, ocjenjuju stručnjaci, nakaradnog Okvirnog zakona o visokom obrazovanju. Njegova izrada trajala je punih sedam godina, a i kada je usvojen njime nije dozvoljeno da se oblast visokog obrazovanja tretira na nivou države, već na nivou entiteta, odnosno Distrikta Brčko.
Sa tim se slažu i u Ministarstvu civilnih poslova BiH, u kojem ističu da se Bosna i Hercegovina nalazi na dnu ljestvice u Evropi po realizaciji bolonjskog procesa. Zbog toga se postavlja pitanje: da li Ministarstvo može nešto promijeniti nakon što se pokazalo da je provedba procesa neuspješna? Odgovor daje pomoćnica ministra za obrazovanje Esma Hadžagić:
„Ne, mi sad u državnom ministarstvu ne možemo ulaziti u nadležnosti kantona, RS i Distrikta Brčko. A oni su apsolutno i potpuno nadležni za sve stupnjeve obrazovanja, pa tako i za visoko obrazovanje, unatoč činjenici da se visoko obrazovanje posmatra od strane EU i svih naprednih država u svijetu kao generator sveukupnog društvenog i ekonomskog progresa.“
Provedbom, odnosno različitom primjenom bolonjskog procesa nisu nezadovoljni samo u Ministarstvu, već i na fakultetima u Bosni i Hercegovini. Profesor mostarskog Sveučilišta Slavo Kukić kaže da je u toj oblasti nemoguće postići dogovor, ne samo kada je riječ o univerzitetima već i unutar jednog od njih.
Prema njegovoj ocjeni, najteže je studentima koji završavaju studij po različitim principima, a na tržištu rada ne kotiraju kao završeni diplomirani studenti s istom razinom naobrazbe:
„Jer tko je to tko može tržištu rada objasniti da je isti onaj koji je završio ekonomski fakultet u trajanju od tri i onaj koji je završio u trajanju od četiri godine? Vi možete teoretizirati i raspravljati na razini znanstvenih polemika, ali objasnite to jednom direktoru da je to isto i da je svejedno koga će primiti. Naravno da to nije svejedno i naravno da na taj način se samo unosi zbrka u sustav obrazovanja koji je bio uređen i kojeg u tom dijelu i na taj način nije trebalo mijenjati.“
HAOTIČNO STANJE
Kukićevo mišljenje dijeli i rektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu Mitar Novaković. On kaže kako Bosnu i Hercegovinu treba tretirati kao jedinstven ekonomski prostor, ali sa ovako različitom primjenom bolonjskog procesa to će u budućnosti biti nemoguće:
„Kako ne bismo došli u situaciju da nam studenti za isti nivo obrazovanja imaju različite diplome.“
Rektor tuzlanskog Univerziteta Džemo Tufekčić:
„Mi smo imali nedavno izmjenu Zakona o visokom obrazovanja na nivou Kantona u Tuzli i imamo sad izuzetno negativne posljedice, pri čemu status pojedinih studenata ni mjesec dana nakon početka akademske godine nije poznat.“
Stanje u visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, direktor Omladinske informativne agencije Jan Zlatan Kulenović ocjenjuje haotičnim, posebno ako se u obzir uzme činjenica da visokoobrazovni kadrovi nedostaju zemlji u tranziciji kakva je Bosna i Hercegovina:
„Zaista je teško danas motivirati mlade u BiH da je univerzitet kvalitetan, da će im osigurati znanja i vještine koje će neko tražiti na tržištu rada i da će to biti dovoljna investicija, koja, kao što znamo, i košta, da će osigurati u brzom i kratkoročnom periodu određeno zaposlenje.“
U Bosni i Hercegovini tek četiri posto je visokoobrazovnih kadrova, a ukoliko se bude primjenjivao bolonjski proces kojeg će svako provoditi kako njemu bude odgovaralo, taj postotak će biti i manji, tvrde stručnjaci.
Istovremeno, upozoravaju da je trenutno 100.000 nezaposlenih mladih ljudi, od čega 25.000 visokoobrazovanih.
