(Fotogalerija: The Treasures of Socialism)
„The Treasures of Socialism“, naziv je izložbe slika koja je u srijedu navečer otvorena u Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu.
Na izložbi je predstavljeno 100 djela od kojih je 80 portreta iz umjetničke zbirke Historijskog muzeja BiH a koji datiraju iz perioda od 1941. do 1953. godine. Među njima su izloženi i akvareli, crteži te grafike.
Sva djela su rađena u stilu socijalističkog realizma. Karakteristike ovog razdoblja su realistična prikazivanja figura uglavnom narodnih heroja, pojačana društvena kontrola, te veća samoinicijativa umjetnika u izgradnji socijalističkog društva.
„Kad smo došli u depo Historijskog muzeja BiH bili smo fascinirani činjenicom da smo našli preko 100 portreta narodnih heroja. Većina tih radova rađena je između 1951. i 1953. godine. Nakon toga smo se upustili u istraživački rad i došli do podatka da je ondašnje Ministarstvo obrazovanja pokrenulo inicijativu da se dokumentuju bh. heroji. Intencija izložbe je bila da se iz muzeja takva djela namjenski prebace u umjetnički prostor da bi se, na neki način, napravila njihova reevaluacija“, kaže jedan od kustosa Asja Mandić.
Riječ je o djelima umjetnika kao što su Vojo Dimitrijević, Ismet Mujezinović, Mario Mikulić, Hakija Kulenović, Rizah Štetić ali i radovima manje poznatih umjetnika.
Uz Asju Mandić, kustosi izložbe su Michael Fehr sa „Institute for Art in Context“ sa Univerziteta umjetnosti u Berlinu, te dva člana slovenačke slikarske grupe „IRWIN“ Borut Vogelnik i Miran Mohar.
Kustosi su napravili selekciju radova dok se osam studenata i mladih diplomiranih historičara umjetnosti (Mirela Ademović, Aida Pekmez, Andrea Baotić, Selma Boškailo, Nađa Berberović, Senada Isanović, Ena Mulaomerović i Haris Dervišević) kasnije uključilo u istraživački dio projekta.
Mandić: Izložba nije ideološki obojena
Istražujući u Arhivu BiH došli su do podatka da je od 1948. do 1953. postojala odluka vlade Republike da se formiraju kolekcije kako bi se ovjekovječila Narodnooslobodilačka borba. Samo je u tom periodu napravljeno oko 2.500 umjetničkih djela.
„Slavila se idejnost, naklonost komunističkoj partiji, oslanjalo se na akademsku realističku tradiciju u slikarstvu i isključivo figuralno predstavljanje. U tom periodu ne možete naći niti motive mrtve prirode. Bilo je propisano kako jedno umjetničko djelo treba izgledati, a umjetnici su bili plaćeni da naslikaju izvjesni broj narodnih heroja“, istakla je Mandić.
Za razliku od ondašnjeg društvenog sistema koji je bio društveno komandovan, ideološki obojen; gdje su državne institucije davale uputstva šta i na koji nači slikati, i posmatrajući ga sa današnje pozicije, situacija se uveliko promijenila.
Asja Mandić, tokom izložbe "Treasures of Socialism" u Umjetničkoj galerija BiH na kojoj su predstavljeni odabrani radovi iz umetničke zbirke Istorijskog muzeja BiH, 06. april 2011.
„Smatram da danas uopće nema odnosa države i vlasti prema umjetničkom stvaralaštvu. Čak ne postoji ni svijest o tome da je umjetnost značajna čak i za određene društveno-političke promjene. Ono što se povezuje sa umjetničkim stvaralaštvom je i umjetničko tržište i institucije umjetnosti. U BiH institucije umjetnosti ne funkcioniraju, nemamo kritičara niti časopisa gdje bi mogla izlaziti likovna kritika. BiH nema tržište umjetninama što je posljedica čitave ekonomske situacije. Jednostavno, ne postoji infrastruktura. Bosna i Hercegovina je jedna među rijetkim zemljama koja neće učestvovati na Venecijanskom bijenalu. Sad sve navedeno uporedite sa socijalizmom u kojem su umjetnici za svoj rad dobivali novac iz fondova", naglašava Mandić.Izložba, koja će biti otvorena do 23. aprila, neće biti putujućeg karaktera. Razlog – inicijatori i organizatori izložbe nisu dobili podršku lokalnih vlasti.
„Kad imate ovakvu izložbu, interpretacija i reakcija je uvijek otvorena. Ne možemo ni pretpostaviti kako će biti nečije emotivno ili estetsko iskustvo u odnosu na umjetničko djelo. Ne smatram da bi ovo trebalo izazvati neke negativne reakcije jer izložba nije ideološki obojena, dakle mi ne dajemo takvu interpretaciju već otvaramo jedan prostor za razmišljanje o ovom periodu i tretmanu ovakve umjetnosti u historiji umjetnosti kao i u kustoskoj praksi“, naglasila je Mandić.