Skandali posljednih sedmica sa političarima, javnim ličnostima i modnim kućama zbog 'blakfacea', ili ofarabanog 'crnog lica' radi imitiranja i ismijavanja crnaca, su podsjetnik da je ovaj simbol rasizma koji potiče još od vodviljskih predstava u 19. vijeku itekako živ kao i da je zaostavština rasizma i dalje prisutna u Sjedinjenim Državama, napisali su komentatori u medijima prethodnih dana.
Guverner savezne države Virdžnija Ralph Northam i njegov zamjenik su se našli na udaru javnosti zbog studentskih fotografija sa 'crnim licem', popularna pjevačica Katy Perry morala je povući iz prodaje cipele s motivom koji podsjeća na 'blackface', a modna kuća Gucci je iz prodaje povukla džemper koji također podsjeća na 'blackface'.
NYT: 'Blackface' je vrh ledenog brijega
Najpopularnije forma zabave u Americi 19. stoljeća, a koja se nastavila i u narednom, vodviljske predstave sa 'blackfaceom' su bile definisane karikaturalnim prikazom i animozitetom prema crnim Amerikancima, u kojima su oni, a posebno slobodni crni Amerikaci, prikazani kao predmet sprdnje, satirizirani zbog traženja jednakosti i poštovanja, a pored običnog ismijavanja, zadovoljstvo u 'blackfaceu' za bijele izvođače i njihovu publiku je ležalo u indirektnom iskustvu zamišljene ideje o 'divljoj', predindustrijskoj prirodi koju su bijelci pripisivali crnim Amerikancima, napisao je kolumnista New York Timesa Jamelle Bouie.
"'Blackface' je nedvosmislena forma rasističkog ismijavanja sa jasnim porijeklom u otrovnoj bijeloj supremacističkoj istoriji Sjedinjenih Država... Američko društvo je još uvijek strukturirano prema boji kože. Vaše zdravlje, bogatstvo -- vaša mogućnost da živite i djelujete slobodno -- još se zasniva većim dijelom na tome da li ste rođeni kao bijalc."
Ali bilo kakvo kolektivno suočavanje sa rasizmom koje dođe nakon ovog trenutka mora ići dalje od ličnog i uvredljivod do nejednakih dubina, piše Bouie:
"Moramo brinuti o rasističkim predodžbama, ali još više moramo brinuti o našem još uvijek podijeljenom društvu."
Guardian: 'Blackface' je čudni duh koji proganja Ameriku
Činjenica je da 'blackface' nikada nije napustilo Ameriku, samo je postalo manje javno i pojavljuje se tamo gdje se pojavljuju i drugi rasistički simboli, kao što su omča, lubenica i pretpostavka da je crno tijelo opasno i da mu se treba ukloniti kada se približava na ulici, i proganja nas kao kao neki groteskni duh, koji se ceri i smije, i nada se da ga neka vrsta bijele publike ga i dalje vidi, smije mu se ili čini joj da osjeća komotnije, piše Gabrielle Bellot u komentaru u Guardianu.
'Blackface' će se pojaviti na razne načine, između ostalih u obliku prenaglašnih kontura tetke Džemime, čini se neprekinutim nizom studenata koji su fotografisani sa njim, i karikaturalno prikazanih lutaka sa likom bivšeg predsjednika Baracka Obame koje su koristili konzervativci da na nih pucaju, linčuju ih ili da ih raznesu eksplozivom pred kamerama, piše Bellot:
"'Blackface' je raznovrsna, sveobuhvatna forma, neizbrisivo utkana u psihu ove zemlje, sa prizorima crvenih usana koji sugeriraju i eroticizam -- prizivajući, još postojeće, stereotiope iz kolonijalnog doba, o 'povećanoj' seksualnosti crnih tijela -- i krv, krv crnih tijela koja natapa američko tlo. Ta predstava se još uvijek odigrava na američkoj pozornici danas," piše autorica, i zaključuje:
"'Blackface' je utješna šala za Amerikance koji se, svjesno ili ne, boje drugih ljudi... Kritičar Elliasc Cannetti je u 'Masi i moći' napisao da nam smijeh dozvoljava da preduzmemo moć nad onima kojima se smijemo: možda zbog toga, čak i sada, 'blackface' i dalje postoji, grubi, okrutni pokušaj određenih Amerikanaca da zadrži osjećaj rasne superiornosti. 'Blackface' je duh koji možda nikada nećemo moći istjerati; ono je preduboko, bolno američko."
