Bjeloruski dobrovoljci u redovima Ukrajine

Piše: Aleksandar Palikot

Ubrzo nakon što je Rusija napala Ukrajinu prošlog februara, bjeloruski dobrovoljac na ukrajinskoj strani, Džanis Prokharau i njegovi saborci našli su se u poluuništenoj zgradi u blizini Buče, grada u kijevskoj regiji koji je sada poznat po zločinima.

Preživjeli kažu da su zločine počinile moskovske snage. Bjeloruski dobrovoljci bili su okruženi napredovanjem ruskih trupa čekajući da ih ukrajinski vojnici evakuišu, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Spasilačka misija nikada nije stigla, šačici vojnika ostala je mogućnost da se bore do kraja. Uprkos poginulim i ranjenim, uspjeli su izdržati višesatni sukob i prijeteću paljbu prije nego što je pao mrak, što im je omogućilo povlačenje.

Gotovo godinu dana kasnije, sada kao komandant puka Kastus Kalinouski, najveće jedinice bjeloruskih dobrovoljaca u Ukrajini, Prokharau koji ima 27 godina i nosi kodno ime Kit, obučava nove regrute.

"Bez vještina koje pokušavam da im prenesem, ne bih stajao ovde", rekao je on za RSE tokom vježbi početkom februara. Žestoke borbe u Kijevskoj oblasti navele su ga da shvati, kako je rekao, da će put do pobjede nad Rusijom biti dug.

'Jedan za Putina, jedan za Lukašenka'

Većina od manje od 20 muškaraca koji su marširali kroz snježna polja i brda do terena za obuku, koji se nalazi sat vremena vožnje južno od Kijeva, bili su sretni što su konačno stigli tamo.

Neki su u Ukrajinu stigli samo par dana ranije, drugi prije nekoliko sedmica, ali su svi prešli dug put. Prije nego što su napustili svoju rodnu Bjelorusiju ili zemlje u kojima žive, prošli su online provjeru koju sprovodi bjeloruska antivladina hakerska grupa Sajber partizani (Cyber Partizans), a zatim su prošli verifikaciju licem u lice u Bjeloruskoj kući u Varšavi, grupi za podršku dijaspori.

Prokharau kaže da se mnogi ljudi žele pridružiti njegovoj jedinici: previše da bi ih primili, ali nedovoljno onih sa solidnim vojnim iskustvom. Istovremeno, prijetnja infiltracijom agenata režima Aleksandra Lukašenka je realna, rekao je on, obrazažući zbog čega je proces regrutovanja dugotrajan.

Pridošlice, mladići sportske građe s tetovažama po cijelom tijelu, bradati činovnici i sredovječni radnici grubih ruku, predstavljaju različite generacije, profesije i porijeklo. Ono što ih spaja je nada da će, pomažući Ukrajini da se odbrani od Rusije, ubrzati pad Lukašenka.

"Jedan je za Putina, a drugi za Lukašenka", rekao je Ruslan, krupan čovjek koji je nosio dva mitraljeza, tokom pauze od vježbe gađanja, izgovarajući sažet izraz ideologije puka.

Ruslan, koji nije želio da otkrije svoje prezime zbog sigurnosnih razloga, član je BYPOL-a, grupe bivših policajaca koji se sada protive bjeloruskoj državi. Tvrdi da "80 posto Bjelorusa mrzi Lukašenka" i da "većina njih podržava Ukrajinu u tekućem ratu".

Dakle, kako se režim drži na vlasti? "Samo zbog ovoga", rekao je, ponovo pokazujući na jedan od pištolja.

Protiv autokrate kod kuće

Bjelorusija je najbliži saveznik Putinove Rusije, a njihove veze su se dodatno učvrstile otkako je Lukašenko, na vlasti od 1994., proglasio pobjedu na izborima 2020. koji Zapad i bjeloruska opozicija smatraju namještenim. Zatim se nasilno obračunao protiv masovnih mirnih protesta nakon izbora.

Minsk nije poslao svoje trupe da se bore zajedno sa moskovskim snagama u Ukrajini, ali je Lukašenko dozvolio Rusiji da koristi oblast Bjelorusije, koja graniči s Ukrajinom na sjeveru, kao pripremnu za invaziju. Također je Rusiji omogućio puni pristup bjeloruskim vazdušnim bazama, učestvovao je u zajedničkim vojnim vježbama i liječio ranjene ruske vojnike na svojoj teritoriji.

Kao posljedica toga, mnogi Ukrajinci vide Bjeloruse kao pasivne, ako ne i aktivne saučesnike u ruskom ratu. Pripadnici puka, formiranog nakon ruske invazije i nazvanog po Kastusu Kalinouskom, jednom od vođa ustanka protiv Ruskog carstva 1863., pokušavaju dokazati da je ova percepcija pogrešna.

Jedan od njih, mladić koji nosi kodno ime Kos i koji je živio u Kijevu kada su ruski tenkovi počeli da se kotrljaju prema glavnom gradu Ukrajine 24. februara 2022. godine, rekao je za RSE da su ga priveli organi reda i odveli na ispitivanje zbog njegovog bjeloruskog pasoša dok je bio na putu da se pridruži teritorijalnoj odbrani.

Prepoznatog kao proukrajinski nastrojenog, policija ga je odvezla u vojnu kancelariju gdje je ubrzo dobio mitraljez. "Ne želim da se stidim što sam Bjelorus", rekao je prisjećajući se te situacije.

Nakon što su tog dana pred zoru pale prve rakete, Prokharau, koji živi u Kijevu, počeo je da telefonira, pokušavajući da otkrije ko bi mu od poznanika koji je povezan sa vojskom mogao omogućiti brzi pristup oružju. Odgovor je stigao od veterana pokreta Azov koji su formirali dobrovoljački odred teritorijalne odbrane u Kijevu u prvim satima napada.

Proharau pripada grupi Bjelorusa koji su se borili - u početku sa bataljonom Azov - u ratu koji je izbio u Donbasu 2014. godine, nakon što je Moskva zauzela Krim i podstakla separatizam u dijelovima Ukrajine. Veći dio godine od invazije, ova grupa je činila okosnicu puka Kastus Kalinouski i privukla je druge Bjeloruse spremne da uzmu oružje protiv Rusije.

U prvih nekoliko sedmica invazije, pripadnici puka su se borili u bitkama a u Kijevskoj oblasti, uključujući oslobađanje teško pogođenog grada Irpina; kasnije su učestvovali u neuspješnoj odbrani donbasskih gradova Sjevjerodonjecka i Lisičanska, koje sada drže ruske snage, kao i u drugim bitkama.

Djelujući pod okriljem ukrajinske vojne obavještajne službe, puk je službeni dio ukrajinskih oružanih snaga. Tačan broj njenih članova nije javno poznat dok Prokharauu kaže da je riječ o više od 300 ljudi. I kako se rat nastavlja, novi regruti stalno pristižu.

Bjeloruski servis RSE utvrdio je da je najmanje 18 Bjelorusa koji su se borili uz Ukrajinu poginulo u ratu od početka invazije u februaru, uključujući dva zamjenika komandanta puka Kastus Kalinouski.

Puk, koji bjeloruska opozicija sve više vidi kao potencijalnu političku snagu, ima značajno prisustvo na internetu. Kancelarija njenog medijskog tima u Kijevu liči na profesionalni produkcijski studio i, kako je Ruslan rekao nakon vježbi, "svima su poznati u Bjelorusiji osim onih koji su zatvorili uši i oči".

'Pravi put'

Međutim, dok je mogućnost da se pridruže borbi za mnoge primamljiva, stvarnost rata može biti sumorna, bolna i zastrašujuća, te ili smrtonosna ili kao putanja.

Bjeloruski borci dobrovoljci koji su krajem januara i početkom februara prebačeni iz krvlju okupane Donjecke regije u grad Bahmut na južni front i koji su nedavno razgovarali za RSE u gradu Zaporožju, to su iskusili iz prve ruke.
Vojnici su nedavno obavili dva "borbena zadatka", a svaki put je ranjeno nekoliko njihovih saboraca.

"Misao da su sve svježe mobilisane ruske trupe potpuno beskorisne je pogrešna", rekao je o borbama do kojih je došlo nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin najavio veliku mobilizaciju prošle jeseni, Fima, 57-godišnji bivši električar, član sindikata i lokalni zakonodavac koji je sada nišandžija na minobacaču. "U stvari, oni su bolje pripremljeni od mene."

Baha, 58-godišnji bivši operater krana, opozicioni aktivista i veteran sovjetskog rata u Afganistanu čiji je posao sada punjenje protutenkovskih projektila, rekao je da su bjeloruski vojnici i dalje veoma motivisani, ali da u jedinici nema dovoljno dobro obučenih oficira.

"Ovo je kao Afganistan, ali sada sam bradati partizan koji se suočava s ruskom vojskom koja sve sravnjuje sa zemljom", rekao je.

Fima, Baha i Zoltan, 32-godišnji bivši kuhar koji je sada nišandžija, svi su učestvovali u protestima zbog Lukašenkove tvrdnje da je dobio šesti mandat na izborima u Bjelorusiji u avgustu 2020.

Za mnoge u puku Kastusa Kalinouskog, brutalno gušenje protesta bila je posljednja kap, dokaz da su pokušaji nenasilne revolucije protiv Lukašenkovog režima uzaludni.

Štaviše, nivo represije tokom i nakon protesta, s više od 25.000 ljudi pritvorenih i stotinama podvrgnutih mučenju i drugom zlostavljanju, prema izvještaju Hjuman rajts voča (Human Rights Watch) iz 2021., značio je da je ostanak u Bjelorusiji bila opasna perspektiva za Lukašenkove protivnike.

Prije dolaska u Ukrajinu, Fima je priveden zbog učešća na Danu slobode, godišnjici proglašenja nezavisne Bjelorusije 1918. godine, a bjeloruski KGB je pretresao njegov stan, zvanično u sklopu istrage o navodnom podmetanju eksploziva u Babrujsku, gdje je živio.

Baha je rekao da su ga ispitivali, da mu je dom pretresen i da mu je KGB prisluškivao telefon jer je bio svjedok u slučaju Autukovič, suđenja koje se smatra politički motivisanim. U oktobru je biznismen i aktivista Mikalaj Autukovič osuđen na 25 godina zatvora pod optužbom za izdaju i terorizam, a ostalih 11 optuženih osuđeno je na ukupnu kaznu od skoro 170 godina zatvora.

I Fima i Baha su rekli da za njih nema povratka kući. To važi i za druge pripadnike bjeloruskog puka, jer se u Bjelorusiji smatraju plaćenicima i članovima "ekstremističke organizacije" i tamo se suočavaju s krivičnom odgovornošću.

Oni mogu boraviti u Ukrajini sve dok su prijavljeni kao vojnici, ali to se ne odnosi ni na jednog od članova njihove rodbine, tako da za mnoge Bjeloruse pridruživanje puku znači prekid ili ograničavanje veza s njihovim porodicama.

Baha je rekao da je njegov "brak na ivici kolapsa", Fimina porodica misli da je gastarbajter u Poljskoj, a Zoltanovi roditelji vjeruju da on "sjecka povrće u Estoniji".

Uprkos različitim političkim stavovima i lojalnosti, pripadnici puka Kastus Kalinouski dijele uvjerenje da za oslobađanje Bjelorusije prvo trebaju pomoći u oslobađanju Ukrajine. Mnogi kažu da bi se voljeli boriti protiv režima s oružjem u rukama.

Kako se kraj rata ne nazire i ponovna invazija sa bjeloruske teritorije ostaje mogućnost, njihov cilj ne djeluje kao lako dostupan. "Ali barem osjećamo da smo na pravom putu", rekao je Baha.