Nekadašnji načelnik starog Damaska, koji je bio vladin pregovarač sa opozicijom koja je protestima tražila demokratizaciju države, Amjad Al-Rez u razgovoru za RSE kaže kako revolucija u Siriji više nije narodna, nego su došli radikali, te navodi kako "svako hoće dio Sirije".
Al-Rez, koji sada živi u Bosni i Hercegovini, iz svoje zemlje je otišao nakon što je shvatio da se vlast i opozicija ne mogu dogovoriti, ali i zbog činjenice da, kako kaže, ne želi da živi u društvu koje počinje da se radikalizira.
RSE: Vi ste Sirijac, trenutno živite u Sarajevu. Jeste li u kontaktu sa porodicom i sa prijateljima koji su ostali tamo? Šta kažu kakva je situacija u Siriji trenutno?
Al-Rez: Čujem se sa prijateljima i porodicom. Porodica mi je u Damasku. Situacija u Damasku nije tako loša kao u Alepu. I neki drugi gradovi preživljavaju užas, nema hrane, vode, struje. Prvo što nastrada u ratu su nedužni civili.
RSE: Pomenuli ste Alep, kakva je situacija u tom gradu, kažete da i tamo imate prijatelje, šta oni kažu?
Al-Rez: Postoje dvije strane. Brat sa bratom ne priča, takva je situacija, zbog svega toga. Jedni slave što je oslobođen Alep, a drugi su tužni jer misle da je Alep opet okupiran. Mi sada u Siriji imamo čitav svijet vojske. Tu su Rusi, Kinezi, Amerikanci, Kurdi, Turci, ratnici iz arapskih zemalja, najmanje je Sirijaca.
Sirijci su izašli vani, 12 milona izbjeglica imamo. Osam miliona unutar Sirije, a četiri van njenih granica. To što se dešava u Alepu - sada moramo gledati dvije strane. Da ne kažemo ovi ili oni, a znamo da stradaju nedužni civili na obje strane.
RSE: Svijet danima obilaze potresne slike stradanja civila u Alepu, da li je bilo moguće spriječiti stradanja djece i žena jer činjenica je da u svakom ratu najprije stradaju nedužni?
Al-Rez: Sada trenutno u Alepu ima 13 frakcija. Oni svi su morali potpisati za izlazak iz tog grada. Opozicija kada je počela, oni su imali pravo, tražili su neku demokratiju, jer da budemo iskreni u Siriji nije bilo demokratije. Ali mijenjali su zastave. Prvo su bile normalne zastave, opozicija je tražila izbore i normalne stvari. Onda su odjednom krenule crne zastave, te 'Islamska država' (IDIL) i Al Nusra.
Ta revolucija, ako je nazivamo revolucijom, nije više narodna nego su došli radikali. Samo njih moramo slušati. Ja prvo neću to, niko neće to da živimo u jednoj boji. Sirija je država koja ima 18 boja. Mi imamo samo osam hrišćanskih zajednica, pa četiri - pet muslimanskih zajednica, pa manjine, pa Kurdi na sjeveru Sirije.
RSE: Situacija u Siriji je jako komplikovana, ono što možemo vidjeti i iz medija, ali i na društvenim mrežama, je da ljudi vape da se rat zaustavi, a znakovit je jedan Facebook status koji kaže da u Siriji "nema dobrih samo loši momci". Čini se da svako hoće svoje parče te zemlje?
Al - Rez: Pa svako hoće dio Sirije. Rat je počeo, ja uvijek kažem, zbog plina i nafte zbog gasovoda koji je trebao ići kroz Siriju. Iran i Rusija imaju svoj plan, zašto - ako plin iz Katara dođe do Evrope, onda su količine ruskog plina manje i katarski plin bi bio jeftiniji, to Sirija nije dozvolila.
Iran i Rusija imaju svoj gasovod do Mediterana, to je jedna strana. Druga strana je to što smo imali otkriće nafte i plina duž obale Sirije i taj kolač je, nažalost, dat Rusiji, potpisan ugovor sa njihovom firmom Kozmos. A sada, nažalost, svako hoće svoj dio kolača.
RSE: Može li se dakle govoriti da u Siriji ratuje svako protiv svakoga?
Al-Rez: To je mali svjetski rat. Imate Irance, Libance, arapski svijet, Turci, Čečeni, Pakistanci, iz Bosne ima, od svuda ih ima. Iz čitave Evrope, IDIL-a. Problem je što je revolucija digla crne zastave i napravila ove radikale.
RSE: Vi ste bili načelnik starog Damaska – kada su počeli protesti u Siriji prije pet godina bili ste u vladinoj grupi predstavnik za pregovore sa opozicijom ili kako ih vi zovete pobunjenicima. Kako je to tada izgledalo i iz ove perspektive gdje se pogriješilo?
Al-Rez: Ja sam bio pregovarač sa vladom i pobunjenicima. Bio sam na pregovorima nekoliko mjeseci, vidio sam da od toga nema ništa. Čim se oružje pojavilo shvatio sam koliko je sati. Nisam želio da ulazim u bratoubilački rat, spakovao sam kofere i otišao. Opozicija je, tada građanski orjentisani ljudi, tražila normalne stvari, na primjer, država nam je uzela imanje, hoćemo da se vrati, ili tražimo demokratiju. Za neka pitanja dogovrili smo sve za samo jedan dan.
Mislim da neko iznutra, iz opozicije, nije htio da se stvari tako odigraju. Također, mislim da neki ljudi iz vlasti koji su uz predsjednika Bašara Al Asada nisu željeli da se stvari riješe mirno već silom. Tako je i do dan danas. Ima ljudi u vlasti koji govore da se prvog dana trebala pustiti armiju i sve pohapsiti i krive Asada da je htio da riješi stvari na demokratski način pa je došao do ovoga. I koga sada ti tu da slušaš.
Facebook Forum