Sukcesija kulturne baštine bivše Jugoslavije jedno je od osjetljivijih, otvorenih pitanja između država nastalih raspadom nekadašnje zajedničke države. Pokazuje to i nedavni potez režisera filma „Bitka na Neretvi“ Veljka Bulajića, koji je samovoljno ovaj film proglasio hrvatskim. Radi se o filmu koji je snimljen 1969. godine, u saradnji pet produkcijskih kuća, a čije vlasništvo ipak pripada i BiH. Ne sporeći Bulajićeva autorska prava, Filmski centar iz Sarajeva tužiće režisera.
„Bitka na Neretvi“ najveći je filmski ratni spektakl s područja bivše Jugoslavije. Pored italijanskih i njemačkih produkcijskih kuća, na filmu su radili Jadranfilm iz Zagreba, te Bosnafilm i Kinema iz Sarajeva. Sarajevske producentske kuće više ne postoje, ali pravni nasljednik njihove baštine je Filmski centar iz Sarajeva. Direktor Centra, Adis Bakrač ističe kako će tužiti režisera filma Veljka Bulajića.
„Mi ćemo podnijeti tužbu protiv gospodina Bulajića, prvo zato što je objavio informaciju da je film hrvatski, što ga je faktički prisvojio, i drugo što je gospodin Bulajić nezakonito prodavao licence filmova 'Bitka na Neretvi' i 'Kozara', čiji je producent i vlasnik prava danas Filmski centar Sarajevo. Mi smo došli u posjed te dokumentacije i mi ćemo nastaviti s tim postupkom.“
Iako imaju potpisan ugovor sa režiserom Bulajićem, zagrebačka produkcijska kuća Jadranfilm ogradila se od Bulajićevog svojatanja filma. Direktor ove kuće Vinko Grubišić ističe da nikakvog pravnog spora oko filma nema.
„Ne postoji nikakav spor oko filma 'Bitka na Neretvi' iz jednostavnog razloga što su tu zbrojene kruške i jabuke. Dakle, gospodin Bulajić je s pravom govorio o poštivanju autorskih prava, ali to sve što se događa sa klasičnim filmom u zadnje tri godine, od restauracije u HD formatu pa do ovih zajedničkih napora koji će tek sada uroditi plodom, mislim da će biti svima na ponos. 'Bitka na Neretvi' nas spaja a ne razdvaja, baš kao i rijeka. To što mi živimo u okruženju gdje rijeke, nažalost, razdvajaju i zbog njih se vode ratovi a ljudi se gledaju poprijeko, to nije nešto u čemu bismo mi htjeli sudjelovati.“
Da je Bulajić samovoljno proglasio film hrvatskim, potvrđuje i Adis Bakrač.
„Ne postoji apsolutno nikakav dokument, ne postoji nikakva presuda – kao što se pojavljuje u novinama. Radi se o jednoj čistoj manipulaciji javnosti.“
Zaštita Pikasovog plakata
A da je Bulajić ozbiljno naumio prisvojiti sve što je vezano za film koji je režirao, potvrđuju nam i iz muzeja „Bitka za ranjenike na Neretvi“ iz Jablanice. Naime, prije tri godine Bulajić je tražio saglasnost od direktora muzeja Ćamila Cere da navodno zaštiti plakat za film, koji je svojevremeno izradio čuveni Pablo Pikaso.
„Sve je to bilo ovako, telefonom, nezvanično. Tad je na ponovni poziv, Ćamil rekao da napišu pismo namjere i da naprave sadržaj svoje aktivnosti vezano za taj plakat, za njegovu zaštitu. Od tada se po tom pitanju nije gospodin Veljko javio niti iko drugi“, kaže je predsjednik Upravnog odbora Muzeja, Mirsad Klepo.
Veljko Bulajić
Režiser Veljko Bulajić ističe kako je samo štitio film:
„Gledam kopiju filma na televiziji, koja je naplaćena masno, i neko je taj novac stavio u svoj džep, a u toj kopiji filma ne vidim jednu od najbriljantnijih scena – istrgano – Milene Dravić. Moram štititi svoje djelo od onih koji su stvarno shvatili da je 'Bitka na Neretvi' krava muzara.“
Jedan od glavnih glumaca filma „Bitka na Neretvi“ Ljubiša Samardžić kaže kako su u film ulagale sve republike tadašnje Jugoslavije.
„Zemlje su se pomerile na svoje granice. U toj seobi svako je ostao prekraćen za neki imetak. Oko ovog velikog filmskog dela treba da sednu svi ljudi, da u dijalogu reše sva sporna pitanja.“
Očigledno je kako je pozadina svega novac. Međutim, film je djelo pet produkcijskih kuća i pripada svima, smatra predsjednica Udruženja filmskih radnika BiH, Amra Bakšić Čamo.
„Taj film pripada svima koji su uložili novac i onom čovjeku koji ga je režirao. Film je tematski bosanski, bitku na Neretvi nam niko kao temu ne može oduzeti, ne može nam oduzeti ni produkcijski kredit. Ne treba da se brinemo šta kolege u Hrvatskoj smatraju hrvatskom kulturnom baštinom. Mi treba da se bavimo svojom kulturnom baštinom i ako smatramo da je 'Bitka na Neretvi' dio naše kulturne baštine, u skladu s tim da se ponašamo.“
Godinu nakon što je snimljen, film „Bitka na Neretvi“ bio je nominovan za Oskara, a prije tri godine na festivalu u Moskvi uvršten je među deset najznačajnijih filmova o Drugom svjetskom ratu i u paketu sa ostalim izabranim naslovima krenuo je u svjetsku kino i televizijsku distribuciju.
