U Bosni i Hercegovini kroz različite programe i projekte djeluje čak 15 agencija Ujedinjenih naroda. Od povratka izbjeglih do segmenta obrazovanja i očuvanja kulturnohistorijskog naslijeđa UN pomaže Bosni i Hercegovini.
Ove agencije prestaće sa radom najvjerovatnije kada zemlja bude članica Evropske unije, kaže, između ostalog, u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) rezidentni koordinator UN agencija za BiH Yuri Afanasiev.
Afanasiev: Komparativno govoreći, Ujedinjeni narodi su u BiH još uvijek dosta velika operacija. U ovoj zemlji još uvijek postoje humanitarne operacije kao što je UNHCR, ali i agencije koje se bave obrazovanjem - UNICEF ili UNDP, kao multisektorlana operacija. Ima i drugih agencija koje imaju manje programe u BiH, ali su veoma važne, kao što su Svjetska zdravstvena organizacija koja doprinosi reformi zdravstva i Međunarodna organizacija za rad koja djeluje u oblasti politike rada i tržišta rada. Postoje agencije koje nisu zastupljene u BiH, ali imaju projekte sa bosanskom vladom i oba entiteta, tako da postoji puno programa.
Afanasiev: Mislim da su mir i stabilnost u BiH na građanima BiH i na njima je da se slože kakvu zemlju hoće da imaju u budućnosti. Onoliko novca koliko Svjetska banka ili Evropska komisija ili UN ili bilo koja druga organizacija u BiH imaju ide u smjeru podrške onoga što građani odluče. Jesam li optimisti oko toga da će zemlja biti stabilna i ići naprijed - jesam. Mislim da će možda ove godine biti prevaziđene neke zaleđene i kontroverzne situacije. Ne mislim da će se to desiti preko noći, ali mislim da će se desiti u narednim godinama.
Afanasiev: Obrazovanje je očito jedna od najvažnijih sektora u smislu razvoja zemlje i ima nekoliko dimenzija. Prva je najvidljivija i o njoj stalno govorimo, a to je obrazovanje u smislu suočavanja sa historijom i prošlošću i postizanje prihvatljive verzije istine o historiji ove zemlje. Ne samo u poslednjih dvadeset godina nego i poslednjih hiljadu godina. Druga je više prozaična ali i dalje jako važna. Kao što znate, BiH ne proizvodi vještine koje tržište zahtijeva. I ovo je pitanje opstanka u igri, jer stalno govorimo o nezaposlenosti i zašto je ona u zemlji tako visoka. Djelimično je visoka jer poslovna klima u zemlji nije pogodna za strane ili domaće investicije, ali isto tako nema ni dovoljno vještina koje univerziteti i škole proizvode svake godine kako bi zadovoljili zahtjeve tržišta. I treća dimenzija je da postoji dugoročna lisabonska agenda evropskog prostora gdje se uvode novi zahtjevi obrazovanja svim građanima Evrope. To je ono što se zove učenje cijelog života, što znači da osoba ne uči samo u školi i na fakultetu, već nastavlja da uči, evoluira i mijenja svoje vještine cijelog života i zato vjerujem da je obrazovanje jezgra razvoja BiH.
Afanasiev: To je kao da pitate koji mi je najdraži film. Mislim da je to veoma teško pitanje. Mislim da je najvažnije pitanje u BiH doći u ravan sa onim što se desilo i imati osjećaj da je pravda zadovoljena, jer bez refleksije i zaokruživanja toga što se desilo u poslednjih 20 godina zemlja će imati problem da se kreće naprijed. Mislim da vaše pitanje pokriva kombinaciju sektora pravde i vladavine zakona, obrazovanje i historija i potom razumijevanje i oprost. Sve drugo - ekonomski razvoj, okoliš i finansije, mislim da su to pitanja sa kojima se može nositi bilo koja zemlja, ali ova prethodna pitanja su osnov ne samo za BiH već za cijelu regiju. Jer na kraju ovo je bila jedna zemlja i ljudi iz bivše Jugoslavije trebaju razumjeti prošlost, znati prošlost, uhvatiti se u koštac s njom i najvažnije - imati osjećaj za pravdu koja je zadovoljena.
Afanasiev: Mislim da svaka zemlja na svijetu ima izazove kada su ljudska prava u pitanju - bez izuzetka. Pitanje je kako se svaka zemlja ponaosob nosi s ovim pitanjima i na koji način pokušava da evoluira i da održi standarde bilo evropske, ili međunarodne, ili UN-ove u pogledu ljudskih prava. U BiH imamo veliki broj konkretnih problema koji se ističu u oblasti ljudskih prava. Nisu svi vezani uz nedavnu presudu Suda za ljudska prava o diskriminaciji, neki se odnose i na ostale kategorija ili grupe u BiH i njihovu mogućnost da ostvare ova prava. Međutim, ne vjerujem da nijedna zemlja može da tvrdi da je postigla sto posto standarde u poštovanju ljudskih prava, ali to ne treba da bude opravdanje da se ne radi ništa.
Ove agencije prestaće sa radom najvjerovatnije kada zemlja bude članica Evropske unije, kaže, između ostalog, u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) rezidentni koordinator UN agencija za BiH Yuri Afanasiev.
RSE: Organizacija ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini djeluje kroz 15 svojih agencija sa različitim programima podrške, sa značajnim novčanim sredstvima. Koliko je ta operacija danas snažna u ovoj zemlji, gospodine Afanasiev?
Afanasiev: Komparativno govoreći, Ujedinjeni narodi su u BiH još uvijek dosta velika operacija. U ovoj zemlji još uvijek postoje humanitarne operacije kao što je UNHCR, ali i agencije koje se bave obrazovanjem - UNICEF ili UNDP, kao multisektorlana operacija. Ima i drugih agencija koje imaju manje programe u BiH, ali su veoma važne, kao što su Svjetska zdravstvena organizacija koja doprinosi reformi zdravstva i Međunarodna organizacija za rad koja djeluje u oblasti politike rada i tržišta rada. Postoje agencije koje nisu zastupljene u BiH, ali imaju projekte sa bosanskom vladom i oba entiteta, tako da postoji puno programa.
RSE: Koliko svi ti programi koje radite u ovoj državi mogu uticati na to da se od BiH napravi stabilna zemlja?
Afanasiev: Mislim da su mir i stabilnost u BiH na građanima BiH i na njima je da se slože kakvu zemlju hoće da imaju u budućnosti. Onoliko novca koliko Svjetska banka ili Evropska komisija ili UN ili bilo koja druga organizacija u BiH imaju ide u smjeru podrške onoga što građani odluče. Jesam li optimisti oko toga da će zemlja biti stabilna i ići naprijed - jesam. Mislim da će možda ove godine biti prevaziđene neke zaleđene i kontroverzne situacije. Ne mislim da će se to desiti preko noći, ali mislim da će se desiti u narednim godinama.
RSE: Realizujete brojne projekte koji se odnose na segment obrazovanja. Koliko je obrazovanje značajno za BiH?
Osoba ne uči samo u školi i na fakultetu, već nastavlja da uči, evoluira i mijenja svoje vještine cijelog života i zato vjerujem da je obrazovanje jezgra razvoja BiH
Afanasiev: Obrazovanje je očito jedna od najvažnijih sektora u smislu razvoja zemlje i ima nekoliko dimenzija. Prva je najvidljivija i o njoj stalno govorimo, a to je obrazovanje u smislu suočavanja sa historijom i prošlošću i postizanje prihvatljive verzije istine o historiji ove zemlje. Ne samo u poslednjih dvadeset godina nego i poslednjih hiljadu godina. Druga je više prozaična ali i dalje jako važna. Kao što znate, BiH ne proizvodi vještine koje tržište zahtijeva. I ovo je pitanje opstanka u igri, jer stalno govorimo o nezaposlenosti i zašto je ona u zemlji tako visoka. Djelimično je visoka jer poslovna klima u zemlji nije pogodna za strane ili domaće investicije, ali isto tako nema ni dovoljno vještina koje univerziteti i škole proizvode svake godine kako bi zadovoljili zahtjeve tržišta. I treća dimenzija je da postoji dugoročna lisabonska agenda evropskog prostora gdje se uvode novi zahtjevi obrazovanja svim građanima Evrope. To je ono što se zove učenje cijelog života, što znači da osoba ne uči samo u školi i na fakultetu, već nastavlja da uči, evoluira i mijenja svoje vještine cijelog života i zato vjerujem da je obrazovanje jezgra razvoja BiH.
RSE: Značajne programe imate i kada je riječ o očuvanju kulturnohistorijskog naslijeđa, povratka izbjeglica ili pomoći koju kroz USAID pružate lokalnim nevladinim organizacijama, ali i ostalim. Možete li neki prjekat izdvojiti kao posebno značajan za građane BiH?
Afanasiev: To je kao da pitate koji mi je najdraži film. Mislim da je to veoma teško pitanje. Mislim da je najvažnije pitanje u BiH doći u ravan sa onim što se desilo i imati osjećaj da je pravda zadovoljena, jer bez refleksije i zaokruživanja toga što se desilo u poslednjih 20 godina zemlja će imati problem da se kreće naprijed. Mislim da vaše pitanje pokriva kombinaciju sektora pravde i vladavine zakona, obrazovanje i historija i potom razumijevanje i oprost. Sve drugo - ekonomski razvoj, okoliš i finansije, mislim da su to pitanja sa kojima se može nositi bilo koja zemlja, ali ova prethodna pitanja su osnov ne samo za BiH već za cijelu regiju. Jer na kraju ovo je bila jedna zemlja i ljudi iz bivše Jugoslavije trebaju razumjeti prošlost, znati prošlost, uhvatiti se u koštac s njom i najvažnije - imati osjećaj za pravdu koja je zadovoljena.
RSE: Koliko je Bosna i Hercegovina, gospodine Afanasiev, napredovala kada govorimo o stanju ljudskih prava?
Afanasiev: Mislim da svaka zemlja na svijetu ima izazove kada su ljudska prava u pitanju - bez izuzetka. Pitanje je kako se svaka zemlja ponaosob nosi s ovim pitanjima i na koji način pokušava da evoluira i da održi standarde bilo evropske, ili međunarodne, ili UN-ove u pogledu ljudskih prava. U BiH imamo veliki broj konkretnih problema koji se ističu u oblasti ljudskih prava. Nisu svi vezani uz nedavnu presudu Suda za ljudska prava o diskriminaciji, neki se odnose i na ostale kategorija ili grupe u BiH i njihovu mogućnost da ostvare ova prava. Međutim, ne vjerujem da nijedna zemlja može da tvrdi da je postigla sto posto standarde u poštovanju ljudskih prava, ali to ne treba da bude opravdanje da se ne radi ništa.
