Javna je tajna da u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u Republici Srpskoj, pa i u nekim javnim preduzećima sjede i oni koji su pravosnažno osuđeni na zatvorske kazne zbog privrednog kriminala, korupcije ili drugih krivičnih djela.
Osude im nisu smetale da se kandiduju na proteklim izborima, ali ni da budu imenovani u neku od javnIh institucija. Navešćemo samo neke od primjera:
Ministar rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske i lider Socijalističke partije Petar Đokić prije četiri godine pravosnažno osuđen na tri mjeseca zatvora zato što je njegova privatna firma krala impusle iz Telekoma Srpske i tako zaradila 140.000 maraka.
Današnji savjetnik direktora entitetske Poreske uprave Dragan Veselinović osuđen je na tri mjeseca zatvora jer je kao nekadašnji direktor Finansijske policije Republike Srpske oštetio tu instituciju za 75.000 maraka.
Načelnik opštine Prijedor i lider DNS-a Marko Pavić, kao bivši ministar saobraćaja i veza Republike Srpske osuđen je na šest mjeseci uslovne zatvorske kazne i novčanu kaznu od 25.000 maraka zato što je potpisivao isplate iz blagajne ministarstva sebi i drugima u vrijednosti 245.000 maraka
Za poslanika SDS-a u Narodnoj skupštini Kostadina Vasića mediji objavljuju da je u dva navrata ovaj bivši policajac osuđivan zbog nasilnog ponašanja.
Takvo ponašanje i danas je nejpomljivo u zemljama Evropske unije čije standarde i kulturu nastojimo da usvojimo, kaže Urednik WEB portala „Buka“ Aleksandar Trifunović.
„Sasvim je normalno da kada se otkrije neka kriminalna afera političara koji obnašaju vlast, da oni automatski napuštaju tu poziciju i nikad više u životu se ne bave politikom. Kod nas je potpuno drugačija situacija. Mi praktično nemamo nikakvu reakciju građana kada se otkrije takva stvar. Naprotiv, oni kod kojih se i otkrije određena nepravilnost mogu računati i sa dodatnom popularnošću“, smatra Trifunović.
Nagone me na sud
Spomenuti političari, nažalost, nisu bili dostupni. Međutim, u njihovu odbranu je donekle stao i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. I sam Dodik bio je subjekat u nekoliko istraga i sudskih procesa.
„Dvadeset puta me nagone na sud samo da me presude pa da biste vi mogli postavljati pitanje kako ja to mogu da obavljam dužnost a presuđen. A to što nema elemenata, o tom nikom ništa. Ali to govori o zloupotrebama. Prema tome, treba zaista procijeniti svaki konkretan slučaj. Tačno se zna dokle ne može da obavlja javnu funkciju. Ako njegovo imenovanje ili bilo čije imenovanje krši zakon, naravno da će se to morati da riješi. I ja ću inistirati na tome. Ali ako je presuda te vrste da ne smeta nakon izvjesnog perioda obavljanju te dužnosti, znači da možemo da kažemo da je to zakonito, ali možda bismo mogli da pričamo o moralnom pristupu tome“, kaže Dodik.
Političari uvijek u svoju odbranu iznose opravdanje da su presude bile politički motivisane. To pokazuje da je Bosna i Hercegovina još uvijek daleko od moralnih standarda u politici, kažu u Transparency Internationalu.
Problem je što u svemu trpe građeni, navodi portparol Transparenscya Ivana Korajlić.
„Po nekim zakonima i pravilima, ne samo osoba koja je osuđena nego i protiv koje se vodi istraga ne bi mogla uopšte da stupi na bilo koju javnu funkciju. Međutim, koda nas se to ne poštuje, niti se poštuju bilo kakve procedure. Građani se prave budalama na taj način“, kaže Ivana Korajlić.
Leglo kriminala
Na svakom konkursu, bilo u privatni ili javnu firmu, građanima se traži i potvrda da nisu osuđivani. Pitali smo Banjalučane kako onda komentarišu zašto sudske presude nisu smetnja za obavljanje javnih funkcija:
„Sjede zato što sve počiva na leglu kriminala. Nema više mjesta za njih – Goli otok je ukinut, a jedini je on bio mjesto za takve ljude.“
„Tu je situaciju tako teško komentarisati zdravorazumski. Jedino možemo reći da se tako šalje jasna poruka da činiti kriminal znači uspjeti u životu.“
„Ti ljudi nisu sankcionisani i zato je to tako. Najkraće - pravosudni sistem je katastrofa i to je to.“
Aleksandar Trifunović mišljenja je da veliku krivicu za nizak politički moral snose upravo građani.
„Građani ne kažnjavaju nemoral, nagrađuju ga često - i sami često biraju da budu nemoralni. Živimo u takvom društvu gdje su moralne vrijednosti potpuno potonule i ja mislim da će nam se tek dešavati na idućim izborima da na listama bude ogroman broj ljudi koji iza sebe imaju presude za određena krivična djela koja su zaista proglasila kriminalcima“, zaključuje Trifunović.
Osude im nisu smetale da se kandiduju na proteklim izborima, ali ni da budu imenovani u neku od javnIh institucija. Navešćemo samo neke od primjera:
Ministar rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske i lider Socijalističke partije Petar Đokić prije četiri godine pravosnažno osuđen na tri mjeseca zatvora zato što je njegova privatna firma krala impusle iz Telekoma Srpske i tako zaradila 140.000 maraka.
Današnji savjetnik direktora entitetske Poreske uprave Dragan Veselinović osuđen je na tri mjeseca zatvora jer je kao nekadašnji direktor Finansijske policije Republike Srpske oštetio tu instituciju za 75.000 maraka.
Načelnik opštine Prijedor i lider DNS-a Marko Pavić, kao bivši ministar saobraćaja i veza Republike Srpske osuđen je na šest mjeseci uslovne zatvorske kazne i novčanu kaznu od 25.000 maraka zato što je potpisivao isplate iz blagajne ministarstva sebi i drugima u vrijednosti 245.000 maraka
Za poslanika SDS-a u Narodnoj skupštini Kostadina Vasića mediji objavljuju da je u dva navrata ovaj bivši policajac osuđivan zbog nasilnog ponašanja.
Takvo ponašanje i danas je nejpomljivo u zemljama Evropske unije čije standarde i kulturu nastojimo da usvojimo, kaže Urednik WEB portala „Buka“ Aleksandar Trifunović.
„Sasvim je normalno da kada se otkrije neka kriminalna afera političara koji obnašaju vlast, da oni automatski napuštaju tu poziciju i nikad više u životu se ne bave politikom. Kod nas je potpuno drugačija situacija. Mi praktično nemamo nikakvu reakciju građana kada se otkrije takva stvar. Naprotiv, oni kod kojih se i otkrije određena nepravilnost mogu računati i sa dodatnom popularnošću“, smatra Trifunović.
Nagone me na sud
Spomenuti političari, nažalost, nisu bili dostupni. Međutim, u njihovu odbranu je donekle stao i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. I sam Dodik bio je subjekat u nekoliko istraga i sudskih procesa.
„Dvadeset puta me nagone na sud samo da me presude pa da biste vi mogli postavljati pitanje kako ja to mogu da obavljam dužnost a presuđen. A to što nema elemenata, o tom nikom ništa. Ali to govori o zloupotrebama. Prema tome, treba zaista procijeniti svaki konkretan slučaj. Tačno se zna dokle ne može da obavlja javnu funkciju. Ako njegovo imenovanje ili bilo čije imenovanje krši zakon, naravno da će se to morati da riješi. I ja ću inistirati na tome. Ali ako je presuda te vrste da ne smeta nakon izvjesnog perioda obavljanju te dužnosti, znači da možemo da kažemo da je to zakonito, ali možda bismo mogli da pričamo o moralnom pristupu tome“, kaže Dodik.
Političari uvijek u svoju odbranu iznose opravdanje da su presude bile politički motivisane. To pokazuje da je Bosna i Hercegovina još uvijek daleko od moralnih standarda u politici, kažu u Transparency Internationalu.
Problem je što u svemu trpe građeni, navodi portparol Transparenscya Ivana Korajlić.
„Po nekim zakonima i pravilima, ne samo osoba koja je osuđena nego i protiv koje se vodi istraga ne bi mogla uopšte da stupi na bilo koju javnu funkciju. Međutim, koda nas se to ne poštuje, niti se poštuju bilo kakve procedure. Građani se prave budalama na taj način“, kaže Ivana Korajlić.
Leglo kriminala
Na svakom konkursu, bilo u privatni ili javnu firmu, građanima se traži i potvrda da nisu osuđivani. Pitali smo Banjalučane kako onda komentarišu zašto sudske presude nisu smetnja za obavljanje javnih funkcija:
'Nema više mjesta za njih – Goli otok je ukinut, a jedini je on bio mjesto za takve ljude', kaže jedan Banjalučanin.
„Sjede zato što sve počiva na leglu kriminala. Nema više mjesta za njih – Goli otok je ukinut, a jedini je on bio mjesto za takve ljude.“
„Tu je situaciju tako teško komentarisati zdravorazumski. Jedino možemo reći da se tako šalje jasna poruka da činiti kriminal znači uspjeti u životu.“
„Ti ljudi nisu sankcionisani i zato je to tako. Najkraće - pravosudni sistem je katastrofa i to je to.“
Aleksandar Trifunović mišljenja je da veliku krivicu za nizak politički moral snose upravo građani.
„Građani ne kažnjavaju nemoral, nagrađuju ga često - i sami često biraju da budu nemoralni. Živimo u takvom društvu gdje su moralne vrijednosti potpuno potonule i ja mislim da će nam se tek dešavati na idućim izborima da na listama bude ogroman broj ljudi koji iza sebe imaju presude za određena krivična djela koja su zaista proglasila kriminalcima“, zaključuje Trifunović.