Tako je, primjerice, za PTT usluge potrošeno oko 11 miliona maraka, a među stavkama se izdvaja i povećanje sredstava za odvojeni život. Iako zakonodavna vlast, nevladin sektor, ali prvenstveno građani koji plaćaju taj luksuz, negoduju zbog rastrošnosti državnih službenika, do sada nije pokrenut niti jedan postupak protiv odgovornih lica za kršenje zakona.
Institucije Bosne i Hercegovine nemilice troše novac poreskih obveznika, a da za to nikome ne odgovaraju. Prema izvještaju Kancelarije za reviziju, prošle godine, u odnosu na 2007., bruto plate i naknade su povećane za 12 posto, putni troškovi za šest posto, od čega je samo za dnevnice potrošeno osam miliona maraka. Jedan od rekordera po javnoj potrošnji je Ministarstvo odbrane, koje je za odvojeni život svojih zaposlenika potrošilo čak 14 miliona maraka. Glavni revizor Milenko Šego:
„Naknade za korištenje privatnih vozila u službene svrhe iznose 121.000 i veće su za 15 posto; odvojeni život 15,000.000 - on je povećan značajno, za 70 posto; topli obrok 42,538.000, povećan je za 13 posto; imamo čak i taksi usluge - za 21 procent su povećane u odnosu na prošlu godinu.“
Božo Ljubić, koji je donedavno obnašao funkciju ministra prometa i komunikacija BiH, kaže da je Ministarstvo na čijem je bio čelu poslovalo «pozitivno» jer se pridržavao uputa revizora. Ljubić ne spori da su pojedina ministarstva trošila više nego što im je dozvoljeno budžetom, ali to opravdava manjkavostima u zakonu:
„Npr. od nas se traži, i to je bila primjedba nama, da točimo gorivo po osnovu tendera. I koji je to smisao - jer mi danas dobijemo jednu cijenu goriva, a ona se slobodno formira, već sutra ona ne mora biti. Pa, recimo, za pranje vozila, dobije tender firma koja je udaljena 10 kilometara od centra ministarstva i dok vi odvezete auto tamo, potrošite goriva koliko košta pranje.“
Nadležnost Kancelarije za reviziju državnih institucija je da nakon utvrđivanja poslovanja daje preporuke. Pitanje javne odgovornosti je da se te preporuke poštuju, ističu u toj instituciji. A koliko se to provodi na djelu, najbolje ilustruje primjer da do sada nije zabilježen niti jedan slučaj pokretanja postupka protiv odgovornih za kršenje zakona. O tome, u neslužbenom razgovoru, glavni tužilac BiH Milorad Barašin kaže:
„Nije to tako: jednostavno napišeš revizorski izvještaj i utvrđen je element krivičnog djela. Je li to njemu neko ovlastio, odobrio, čija je tu odgovornost, kako - nije to baš tako. Oni sad vama puste priču i oni svi fini - revizori da opravdaju svoje postojanje i svoj rad. Takav nijedan izvještaj još nisam dobio."
Osim Kancelarije za reviziju, nezadovoljstvo što bh. Tužilaštvo ne pokreće postupak protiv prekršioca zakona iskazuju i bh. parlamentarci.
Svaki revizorski izvještaj razmatra Komisija za finansije i budžet državnog Parlamenta. Predsjednica Dušanka Majkić kaže da Parlament svoj dio posla uradi, ali:
„Nama stalno zamjeraju kako revizorski izvještaji nisu forenzički, znači nisu izvještaji po kojima se može postupati odmah, ali recite nam kako da učinimo da budu prihvatljivi Tužilaštvu. Da li to znači da tužilac treba da se uključi u sam rad revizije? Ključ je na Tužilaštvu. Odatle ne idu predmeti nigdje. Džaba revizija radi savršeno, uzalud Parlament radi savršeno, očito je tužilac tačka oko koje se sve završava.“
Delegat iz reda hrvatskog naroda Ivo Miro Jović:
„Parlament je u poziciji da samo konstatira činjenično stanje i ukaže na nepravilnosti možebitne koje su se pojavile, i one nam dolaze u obliku zaključaka od revizije. Međutim, nažalost, to se završava na toj razini, umjesto da tijela vlasti koja su zadužena, prije svega mislim na Tužiteljstvo, poduzmu svoje aktivnosti.“
Za Hilmu Neimarliju, također bh. parlamentarca, ministarstva bi trebala poštovati preporuke Kancelarije za reviziju, a Parlament BiH učiniti više da se to u praksi i uradi:
„Ja mislim da bi Parlament trebao u svakom slučaju da traži objašnjenje iz ministarstava i da reagira.“
Nevladin sektor već godinama upozorava na rasipništvo u bh. institucijama. Njihova upozorenja da se novac troši na račun poreskih obveznika do sada nisu naišla na odjek kod onih koji to trebaju i procesuirati. Govori predstavnik Centra civilnih inicijativa Ivica Ćavar:
„Mislimo da je kranje vrijeme da oni ljudi čija su izviješća negativna ili se s određenom rezervom ponavljaju iz godine u godinu moraju snositi određene konzekvence i mislim da će glavni revizor i institucije vlasti, prije svega Parlamentarna skupština i Vijeće ministara, poduzeti određene mjere u tom kontekstu, pogotovo u vremenu krize koja je prisutna.“
A šta građani kažu o rasipništvu u bh. institucijama:
„Mehmed Spahić iz Viteza, radim u banci. Ah, šta mislim? To je pogrešno. Službenici koji rade u tim institucijama treba da vode računa o državnom novcu. Sramota!“
„Ja sam Edina Čolaković, student. Nemam šta da kažem jer ovo je stvarno više besmisleno šta rade. Mi samo šutimo i trpimo i čekamo bolje sutra, ali ne znam da li ćemo ga dočekati.“
„Nazif Mirzah. Krivi smo mi svi. Mi smo ih izglasali. Ali imaju sljedeći izbori, pa ćemo vidjeti onda kako će biti.“
„Hadžić Sehrudin. U principu kažu kakav je narod, takva je i vlast. Svi su mi krivi. Dok imaju, oni će i trošiti. Čim nestane, zadužiće nas - i eto.“
Institucije Bosne i Hercegovine nemilice troše novac poreskih obveznika, a da za to nikome ne odgovaraju. Prema izvještaju Kancelarije za reviziju, prošle godine, u odnosu na 2007., bruto plate i naknade su povećane za 12 posto, putni troškovi za šest posto, od čega je samo za dnevnice potrošeno osam miliona maraka. Jedan od rekordera po javnoj potrošnji je Ministarstvo odbrane, koje je za odvojeni život svojih zaposlenika potrošilo čak 14 miliona maraka. Glavni revizor Milenko Šego:
„Naknade za korištenje privatnih vozila u službene svrhe iznose 121.000 i veće su za 15 posto; odvojeni život 15,000.000 - on je povećan značajno, za 70 posto; topli obrok 42,538.000, povećan je za 13 posto; imamo čak i taksi usluge - za 21 procent su povećane u odnosu na prošlu godinu.“
Božo Ljubić, koji je donedavno obnašao funkciju ministra prometa i komunikacija BiH, kaže da je Ministarstvo na čijem je bio čelu poslovalo «pozitivno» jer se pridržavao uputa revizora. Ljubić ne spori da su pojedina ministarstva trošila više nego što im je dozvoljeno budžetom, ali to opravdava manjkavostima u zakonu:
„Npr. od nas se traži, i to je bila primjedba nama, da točimo gorivo po osnovu tendera. I koji je to smisao - jer mi danas dobijemo jednu cijenu goriva, a ona se slobodno formira, već sutra ona ne mora biti. Pa, recimo, za pranje vozila, dobije tender firma koja je udaljena 10 kilometara od centra ministarstva i dok vi odvezete auto tamo, potrošite goriva koliko košta pranje.“
Nadležnost Kancelarije za reviziju državnih institucija je da nakon utvrđivanja poslovanja daje preporuke. Pitanje javne odgovornosti je da se te preporuke poštuju, ističu u toj instituciji. A koliko se to provodi na djelu, najbolje ilustruje primjer da do sada nije zabilježen niti jedan slučaj pokretanja postupka protiv odgovornih za kršenje zakona. O tome, u neslužbenom razgovoru, glavni tužilac BiH Milorad Barašin kaže:
„Nije to tako: jednostavno napišeš revizorski izvještaj i utvrđen je element krivičnog djela. Je li to njemu neko ovlastio, odobrio, čija je tu odgovornost, kako - nije to baš tako. Oni sad vama puste priču i oni svi fini - revizori da opravdaju svoje postojanje i svoj rad. Takav nijedan izvještaj još nisam dobio."
Parlament mora reagovati
Osim Kancelarije za reviziju, nezadovoljstvo što bh. Tužilaštvo ne pokreće postupak protiv prekršioca zakona iskazuju i bh. parlamentarci.
Svaki revizorski izvještaj razmatra Komisija za finansije i budžet državnog Parlamenta. Predsjednica Dušanka Majkić kaže da Parlament svoj dio posla uradi, ali:
„Nama stalno zamjeraju kako revizorski izvještaji nisu forenzički, znači nisu izvještaji po kojima se može postupati odmah, ali recite nam kako da učinimo da budu prihvatljivi Tužilaštvu. Da li to znači da tužilac treba da se uključi u sam rad revizije? Ključ je na Tužilaštvu. Odatle ne idu predmeti nigdje. Džaba revizija radi savršeno, uzalud Parlament radi savršeno, očito je tužilac tačka oko koje se sve završava.“
Delegat iz reda hrvatskog naroda Ivo Miro Jović:
„Parlament je u poziciji da samo konstatira činjenično stanje i ukaže na nepravilnosti možebitne koje su se pojavile, i one nam dolaze u obliku zaključaka od revizije. Međutim, nažalost, to se završava na toj razini, umjesto da tijela vlasti koja su zadužena, prije svega mislim na Tužiteljstvo, poduzmu svoje aktivnosti.“
Za Hilmu Neimarliju, također bh. parlamentarca, ministarstva bi trebala poštovati preporuke Kancelarije za reviziju, a Parlament BiH učiniti više da se to u praksi i uradi:
„Ja mislim da bi Parlament trebao u svakom slučaju da traži objašnjenje iz ministarstava i da reagira.“
Nevladin sektor već godinama upozorava na rasipništvo u bh. institucijama. Njihova upozorenja da se novac troši na račun poreskih obveznika do sada nisu naišla na odjek kod onih koji to trebaju i procesuirati. Govori predstavnik Centra civilnih inicijativa Ivica Ćavar:
„Mislimo da je kranje vrijeme da oni ljudi čija su izviješća negativna ili se s određenom rezervom ponavljaju iz godine u godinu moraju snositi određene konzekvence i mislim da će glavni revizor i institucije vlasti, prije svega Parlamentarna skupština i Vijeće ministara, poduzeti određene mjere u tom kontekstu, pogotovo u vremenu krize koja je prisutna.“
A šta građani kažu o rasipništvu u bh. institucijama:
„Mehmed Spahić iz Viteza, radim u banci. Ah, šta mislim? To je pogrešno. Službenici koji rade u tim institucijama treba da vode računa o državnom novcu. Sramota!“
„Ja sam Edina Čolaković, student. Nemam šta da kažem jer ovo je stvarno više besmisleno šta rade. Mi samo šutimo i trpimo i čekamo bolje sutra, ali ne znam da li ćemo ga dočekati.“
„Nazif Mirzah. Krivi smo mi svi. Mi smo ih izglasali. Ali imaju sljedeći izbori, pa ćemo vidjeti onda kako će biti.“
„Hadžić Sehrudin. U principu kažu kakav je narod, takva je i vlast. Svi su mi krivi. Dok imaju, oni će i trošiti. Čim nestane, zadužiće nas - i eto.“