Kolika je arogancija i bahatost političara u Bosni i Hercegovini najbolje ilustruju njihove izjave u kojima vrlo često ne biraju riječi kojim će se obratiti javnosti.
„Kakvi mamlazi? Ko ima hrabrosti da zovne kakvog-takvog, pišljivog predsjednika Vlade? Govori samo koliki je on kreten.“
„Mlada djevojka, naučite se da čitate. Budite dio Evrope. Oslobodite se četništva.“
„Ja sam organizator skupa, ja odgovaram za izjave.“
Milorad Dodik, Ejup Ganić i Emil Vlajki najsvježiji su primjeri usvojenog modela bahatog obraćanja javnosti. U izjavama za medije ili prilikom gostovanja u dijaloškim emisijama vrlo često se ne biraju riječi kojima se političari služe.
Tako se mogu čuti psovke ili uvredljive poruke koje upućuju sagovornicima i široj javnosti. Kodeks koji bi ih obavezivao da poštuju ljude kojima se obraćaju ili funkciju koju obnašaju, ne postoji.
Profesori komunikologije ovu pojavu objašnjavaju kao aroganciju i bahatost bh. političara, koji populistički podilaze najnižim očekivanjima politički neemancipovanih pojedinaca i grupa.
„Ako analizirate konkretne slučajeve verbalnog ekstremizma domaćih politčara, vidjećete da su oni više motivirani njihovom željom da se pozicioniraju unutar istomišljenika, svojih političkih i društvenih subzajednica, da svojim sljedbenicima poruče: ’Vidite kako ja odlučno i beskompromisno zastupam našu ideju’, nego da se ozbiljno uključe u bh. javni diskurs koji bi mogao rezultirati kompromisom oko ključnog pitanja budućnosti BiH kao prihvatljive državne zajednice za sve njene građane i sve njene narode“, kaže profesor tuzlanskog Univerziteta Nail Kurtić.
Iako je neodgovorno i bahato ponašanje, manje-više, osobina velikog broja političara, pa tako i bosanskohercegovačkih, ne treba zanemariti činjenicu kako u BiH ne postoji jedinstveno javno mnijenje koje bi osudilo takve postupke.
Kulturni ne prolaze
Podjela bosanskohercegovačkog društva u svakom smislu nije zaobišla ni podjelu javnog mnijenja po nacionalnom i vjerskom ključu. Istovremeno, Tanja Topić, politička analitičarka, kaže i kako se političari ponašaju u skladu sa balkanskim sistemom vrijednosti.
Tanja Topić„Mi zapravo živimo u jednom društvu balkanskom, tradicionalnom, u kojem bivaju dobro i pozitivno prihvaćeni oni političari koji lupe šakom od sto, oni koji opsuju. Oni koji su kulturni, koji se drugačije ponašaju, jednostavno imaju loš prolaz i među građanima. Tako da se nekada stiče utisak da se političari namjerno ponašaju tako bezobrazno i bahato jer time dobijaju veću podršku među građanima, a samo je jedan neznatan broj ljudi koji reaguju protiv takvog načina komunicaranja. Mi smo svjedočili u nekoliko situacija kada dok jedan političar vrijeđa i psuje novinara, drugi stoje u pozadini i smiju se. Znači oni pokazuju da je riječ o jednom prihvatljivom modelu komunikacije i na taj način je onda to nešto što i građani prihvataju kao takvo“, navodi Tanja Topić.
Političari koji iskorištavaju politički neemancipovane pojedince i grupe manipulišući njihovim osjećanjima i stavovima, ipak, nisu jedini krivci. Docentica na sarajevskom Fakultetu političkih nauka Nermina Šačić navodi kako u cijelom procesu značajnu ulogu imaju i mediji.
„Mediji propuštaju izjave političara koje imaju negativne poruke, koje su obojene i psovkama i drugim sadržajima, i mislim da dio odgovornosti pada i na njih. Ne mogu se mediji ponašati više samo kao serviseri, kao neko sredstvo preko kojeg se prenose određene poruke, nego moraju i oni na neki način sankcionisati ovaj govor koji je trenutno aktuelan“, ocjenjuje Nermina Šačić.
Etički kodeks koji obavezuje novinare ne obavezuje političare. O tome šta bi se desilo kada bi neko i podnio inicijativu kako treba da se ponašaju bh. političari, Milorad Labus, predsjednik Udruženja mladih novinara Republike Srpske, kaže:
„Onda bi došlo do jednog dugotrajnog procesa od dvije ili tri godine kada se ne bi mogli usaglasiti da li se smiju nositi zelena odijela ili plava itd., da bi nas to koštalo još koji milion raznih komisija, zasjedanja, sesija i ostalih stvari. Možda je bolje ništa ne dirati, a u nekoj narednoj varijanti očekivati od političkih stranaka koje se budu kandidovale na izborima da bude dio njihovih izbornih programa i obećanja da će one biti iole drugačiji od drugih tj. da će konačno svi, koji inače imaju puna usta Evrope, početi bar one pozitivne stvari iz te Evrope primjenjivati ovdje, kad se već primjenjuju razne sankcije za običan puk.“
Naši sagovornici ocjenjuju i kako je jedan od problema taj što je u BiH veliki broj neobrazovanih građana, koji se politički educiraju jedino slušajući političare.
Posljedica svega je što takvo društvo u demokratskom smislu ne može opstati jer ne postoji kultura dijaloga, niti edukacija na višem nivou, kakva je prisutna u svim demokratskim zemljama u svijetu.
„Kakvi mamlazi? Ko ima hrabrosti da zovne kakvog-takvog, pišljivog predsjednika Vlade? Govori samo koliki je on kreten.“
„Mlada djevojka, naučite se da čitate. Budite dio Evrope. Oslobodite se četništva.“
„Ja sam organizator skupa, ja odgovaram za izjave.“
Milorad Dodik, Ejup Ganić i Emil Vlajki najsvježiji su primjeri usvojenog modela bahatog obraćanja javnosti. U izjavama za medije ili prilikom gostovanja u dijaloškim emisijama vrlo često se ne biraju riječi kojima se političari služe.
Tako se mogu čuti psovke ili uvredljive poruke koje upućuju sagovornicima i široj javnosti. Kodeks koji bi ih obavezivao da poštuju ljude kojima se obraćaju ili funkciju koju obnašaju, ne postoji.
Profesori komunikologije ovu pojavu objašnjavaju kao aroganciju i bahatost bh. političara, koji populistički podilaze najnižim očekivanjima politički neemancipovanih pojedinaca i grupa.
"Ako analizirate slučajeve verbalnog ekstremizma domaćih politčara, vidjećete da su oni više motivirani njihovom željom da se pozicioniraju unutar istomišljenika", ocjenjuje profesor Kurtić.
„Ako analizirate konkretne slučajeve verbalnog ekstremizma domaćih politčara, vidjećete da su oni više motivirani njihovom željom da se pozicioniraju unutar istomišljenika, svojih političkih i društvenih subzajednica, da svojim sljedbenicima poruče: ’Vidite kako ja odlučno i beskompromisno zastupam našu ideju’, nego da se ozbiljno uključe u bh. javni diskurs koji bi mogao rezultirati kompromisom oko ključnog pitanja budućnosti BiH kao prihvatljive državne zajednice za sve njene građane i sve njene narode“, kaže profesor tuzlanskog Univerziteta Nail Kurtić.
Iako je neodgovorno i bahato ponašanje, manje-više, osobina velikog broja političara, pa tako i bosanskohercegovačkih, ne treba zanemariti činjenicu kako u BiH ne postoji jedinstveno javno mnijenje koje bi osudilo takve postupke.
Kulturni ne prolaze
Podjela bosanskohercegovačkog društva u svakom smislu nije zaobišla ni podjelu javnog mnijenja po nacionalnom i vjerskom ključu. Istovremeno, Tanja Topić, politička analitičarka, kaže i kako se političari ponašaju u skladu sa balkanskim sistemom vrijednosti.
Političari koji iskorištavaju politički neemancipovane pojedince i grupe manipulišući njihovim osjećanjima i stavovima, ipak, nisu jedini krivci. Docentica na sarajevskom Fakultetu političkih nauka Nermina Šačić navodi kako u cijelom procesu značajnu ulogu imaju i mediji.
„Mediji propuštaju izjave političara koje imaju negativne poruke, koje su obojene i psovkama i drugim sadržajima, i mislim da dio odgovornosti pada i na njih. Ne mogu se mediji ponašati više samo kao serviseri, ka
"Mediji propuštaju izjave političara koje imaju negativne poruke, koje su obojene i psovkama i drugim sadržajima", kaže Nermina Šačić.
Etički kodeks koji obavezuje novinare ne obavezuje političare. O tome šta bi se desilo kada bi neko i podnio inicijativu kako treba da se ponašaju bh. političari, Milorad Labus, predsjednik Udruženja mladih novinara Republike Srpske, kaže:
„Onda bi došlo do jednog dugotrajnog procesa od dvije ili tri godine kada se ne bi mogli usaglasiti da li se smiju nositi zelena odijela ili plava itd., da bi nas to koštalo još koji milion raznih komisija, zasjedanja, sesija i ostalih stvari. Možda je bolje ništa ne dirati, a u nekoj narednoj varijanti očekivati od političkih stranaka koje se budu kandidovale na izborima da bude dio njihovih izbornih programa i obećanja da će one biti iole drugačiji od drugih tj. da će konačno svi, koji inače imaju puna usta Evrope, početi bar one pozitivne stvari iz te Evrope primjenjivati ovdje, kad se već primjenjuju razne sankcije za običan puk.“
Naši sagovornici ocjenjuju i kako je jedan od problema taj što je u BiH veliki broj neobrazovanih građana, koji se politički educiraju jedino slušajući političare.
Posljedica svega je što takvo društvo u demokratskom smislu ne može opstati jer ne postoji kultura dijaloga, niti edukacija na višem nivou, kakva je prisutna u svim demokratskim zemljama u svijetu.
