Poduzeća namjenska industrije BiH, koja su nekada zapošljavala i do 40.000 radnika i koja su izvozila robu u vrijednosti od 1,5 milijardi dolara, danas su pred stečajem i likvidacijom.
Oko 2.500 radnika, koliko je ostalo u ovoj industrijskoj grani, mjesecima ne primaju plaću, nemaju uvezan radni staž. Jedan od njih je i Nihad Hrnjica, radnik poduzeća “Binas“ iz Bugojna.
„Mi imamo sada oko 100 naših radnih kolega koji očekuju da se uplati radni staž da mogu iskoristiti uslove za penziju da bi bili penzionisani. To bi rasteretilo puno firmu. Imamo i puno dugovanja od prije od države, to je nekih 13,5 miliona ratnih dugovanja, nismo ništa dobili i u velikoj smo dubiozi što se tiče radničkih potraživanja i ostalih dugovanja. Nema drugog način nego da nam država pomogne – jer nam je i dužna“, kaže Hrnjica.
U sličnoj situaciji su i radnici poduzeća „Unis Pretis“ iz Vogošće. Menadžment ovog poduzeća trenutno se bori da naplati svoja potraživanja od 11 milijuna dolara iz Iraka, čime bi se znatno umanjila agonija radnika poduzeća.
„Situacija je što se tiče socijalnog statusa radnika vrlo teška iproblematična. Nemamo obratna sredstva. Mi, recimo, sada imamo na stoku jednu ogromnu količinu municije koja je vezana za prethodne ugovore, ne možemo je isporučiti jer nemamo obrtna sredstva da završimo. A naša filozofija vezano za ovaj dug je da imamo sopstvena sredstva i da ne tražimo od vlade ništa“, kaže Mensur Šećirović, direktor Odjela za istraživanje i razvoj municije poduzeća „Unis Pretis“ iz Vogošće.
U Republici Srpskoj situacija je u namjenskoj industriji još poraznija. Fabrika specijalnih transmisija iz Istočnog Sarajeva jedna je od rijetkih firmi koja se uspjela održati.
„Gro fabrika ove vrste su ili pred stečajem ili pred likvidacijom. Ostaje vrlo mali dio onih koji se pod inercijom bivšeg kvalitetnog poslovanja još uvijek održavaju. Dakle, neminovno je da se ovdje nešto desi. Alternativa je da jednostavno zatvorimo ’radnje’ namjenske industrije BiH, što je, naravno, bukvalno kolaps, znači ogroman broj ljudi bez zaposlenja itd“, navodi direktor ovog poduzeća Radomir Kezunović.
Neispunjena obećanja
Radnici namjenske industrije ne pamte gora vremena i njihovom strpljenju došao je kraj, ističu u Sindikatu metelaca BiH.
Ukoliko se nešto ne poduzme, radnici će početi sa štrajkovima širih razmjera, kaže dopredsjednik Sindikata metalaca BiH Bajro Melez.
Vlada Federacije BiH nije ispunila obećanja radnicima namjenske industrije„Tražićemo i tražili smo od vlasti da se konačno namjenska industrija stavi u položaj gdje joj je i mjesto, gdje je i bila. Prije pet, deset godina namjenska industrija u Federaciji BiH daleko je bolje poslovala nego danas. Šta se tu dešavalo i šta se dešava - to je sve do vlasti. Mi smo imali čvrsta obećanja od parlamenta jednog i drugog i od Vlade FBiH da će se poslije rudarstva sve baciti na razvoj namjenske industrije. Međutim, to je mrtvo slovo na papiru“, kaže Melez.
Stručnjaci ističu kako u namjenskoj industriji nije sve izgubljeno. Šanse za njen oporavak još postoje, a dokaz za to je i trenutačni uspjeh namjenske industrije u ukupnom izvozu BiH.
„Naši prijedlozi se moraju kretati u okviru regiona. Mislim da trebamo napraviti pospremanje tih fabrika. Moramo napraviti na nivou Vijeća ministara jednu komisiju koja će odvojiti zdravo od bolesnog, profitabilno od onoga što nije profitabilno i kurentno od onoga što nije kurentno. To je prvo. Drugo, nama iz zemlje sad izlaze viškovi naoružanja i vojne opreme, a da namjenska proizvodnja nije ni ubola nijednog šarafa u to. Dakle, to bio zločin za slučajda odu viškovi, a da namjenska industrija kroz njih ne inkasira bar 100 miliona dolara i ne zaposli nekoliko hiljada ljudi“, kaže Zijad Fazlagić, predsjednik Grupacije namjenske industrije Vanjsko-trgovinske komore BiH.
U većini zemalja svijeta,važnu ulogu u praćenju rada namjenske industrije imaju i minstarstva obrane.
Ministar obrane BiH Selmo Cikotić kaže da je njegovo minstarstvo ima suštinske interese da namjenska industrija u BiH dobije što bolje pretpostavke za rad.
„U okviru namjenske industrije u BiH, u jednom i u drugom entitetu, mora da se podigne nivo inventivnosti racionalnije organizacije, da se neke ostavštine privatizacije menadžmenta prevaziđu, da se uđe u tehnološki korak sa trendovima koji su u namjenskoj indutsutriji prisutni u svijetu da bi se bilo kurentno, jer bez toga nemate uslova nositi se ili učestvovati u toj trci“, navodi Cikotić.
Unatoč svemu, u prvih deset mjeseci ove godine firme namjenske industrije ostvarile su izvoz u vrijednosti oko 30 milijuna KM.
Aktivnijim učešćem državnih struktura u saniranju problema ove industrijske grane, izvoz namjenske industrije BiH mogao bi biti i 15 puta veći od veći od uvoza.
Oko 2.500 radnika, koliko je ostalo u ovoj industrijskoj grani, mjesecima ne primaju plaću, nemaju uvezan radni staž. Jedan od njih je i Nihad Hrnjica, radnik poduzeća “Binas“ iz Bugojna.
„Mi imamo sada oko 100 naših radnih kolega koji očekuju da se uplati radni staž da mogu iskoristiti uslove za penziju da bi bili penzionisani. To bi rasteretilo puno firmu. Imamo i puno dugovanja od prije od države, to je nekih 13,5 miliona ratnih dugovanja, nismo ništa dobili i u velikoj smo dubiozi što se tiče radničkih potraživanja i ostalih dugovanja. Nema drugog način nego da nam država pomogne – jer nam je i dužna“, kaže Hrnjica.
U sličnoj situaciji su i radnici poduzeća „Unis Pretis“ iz Vogošće. Menadžment ovog poduzeća trenutno se bori da naplati svoja potraživanja od 11 milijuna dolara iz Iraka, čime bi se znatno umanjila agonija radnika poduzeća.
„Situacija je što se tiče socijalnog statusa radnika vrlo teška i
U fabrikama namjenske industrije kažu kako je malo onih firmi u toj grani koje se pod inercijom bivšeg kvalitetnog poslovanja još uvijek održavaju.
U Republici Srpskoj situacija je u namjenskoj industriji još poraznija. Fabrika specijalnih transmisija iz Istočnog Sarajeva jedna je od rijetkih firmi koja se uspjela održati.
„Gro fabrika ove vrste su ili pred stečajem ili pred likvidacijom. Ostaje vrlo mali dio onih koji se pod inercijom bivšeg kvalitetnog poslovanja još uvijek održavaju. Dakle, neminovno je da se ovdje nešto desi. Alternativa je da jednostavno zatvorimo ’radnje’ namjenske industrije BiH, što je, naravno, bukvalno kolaps, znači ogroman broj ljudi bez zaposlenja itd“, navodi direktor ovog poduzeća Radomir Kezunović.
Neispunjena obećanja
Radnici namjenske industrije ne pamte gora vremena i njihovom strpljenju došao je kraj, ističu u Sindikatu metelaca BiH.
Ukoliko se nešto ne poduzme, radnici će početi sa štrajkovima širih razmjera, kaže dopredsjednik Sindikata metalaca BiH Bajro Melez.
Stručnjaci ističu kako u namjenskoj industriji nije sve izgubljeno. Šanse za njen oporavak još postoje, a dokaz za to je i trenutačni uspjeh namjenske industrije u ukupnom izvozu BiH.
„Naši prijedlozi se moraju kretati u okviru regiona. Mislim da trebamo napraviti pospremanje tih fabrika. Moramo napraviti na nivou Vijeća ministara jednu komisiju koja će odvojiti zdravo od bolesnog, profitabilno od onoga što nije profitabilno i kurentno od onoga što nije kurentno. To je prvo. Drugo, nama iz zemlje sad izlaze viškovi naoružanja i vojne opreme, a da namjenska proizvodnja nije ni ubola nijednog šarafa u to. Dakle, to bio zločin za slučaj
Zijad Fazlagić navodi kako iz zemlje 'izlaze viškovi naoružanja i vojne opreme, a da namjenska proizvodnja nije ni ubola nijednog šarafa u to'.
U većini zemalja svijeta,važnu ulogu u praćenju rada namjenske industrije imaju i minstarstva obrane.
Ministar obrane BiH Selmo Cikotić kaže da je njegovo minstarstvo ima suštinske interese da namjenska industrija u BiH dobije što bolje pretpostavke za rad.
„U okviru namjenske industrije u BiH, u jednom i u drugom entitetu, mora da se podigne nivo inventivnosti racionalnije organizacije, da se neke ostavštine privatizacije menadžmenta prevaziđu, da se uđe u tehnološki korak sa trendovima koji su u namjenskoj indutsutriji prisutni u svijetu da bi se bilo kurentno, jer bez toga nemate uslova nositi se ili učestvovati u toj trci“, navodi Cikotić.
Unatoč svemu, u prvih deset mjeseci ove godine firme namjenske industrije ostvarile su izvoz u vrijednosti oko 30 milijuna KM.
Aktivnijim učešćem državnih struktura u saniranju problema ove industrijske grane, izvoz namjenske industrije BiH mogao bi biti i 15 puta veći od veći od uvoza.
