Privredna i finansijska kriza u Bosni i Hercegovini je izuzetno duboka i ne nazire joj se kraj.
Predsjednik Konfederacije sindikata Bosne i Hercegovine Edhem Biber smatra da će do kraja godine kao rezultat ekonomske krize doći i do velike socijalne krize u BiH. Od početka godine zbog privredne i finansijske krize u BiH bez posla je ostalo 53.000 radnika, a najmanje 20.000 nema nikakvu alternativu da prehrani članove svoje porodice, kaže Biber:
„Bojim se da će do kraja godine bez posla ostati najmanje 70.000 radnika po osnovu ove krize. Očekivati je da će krajem ove godine i početkom naredne otpuštati upravo i svi oni poslodavci koji su radnu snagu čuvali, nisu htjeli da je otpuštaju nadajući se da će se stanje popraviti - prije svega ovdje mislim na građevinarstvo i na joše neke druge grane - jer će stanje biti gore nego što je bilo, a nažalost naša vlast u BiH generalno veoma malo ili skoro ništa ne radi da se stanje stabilizira i popravi.“
Predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić naglašava da su radnici najveće žrtve ne samo posljednje krize već i privredne krize koja u BiH traje posljednjih 15 godina, a koja je rezultat loše privatizacije:
„U prvih šest mjeseci u RS radnici koji su bili u radnom odnosu ostali su bez posla i to je cifra negdje oko 23.000 radnika. A kad se pogleda ta struktura, onda je zanimljivo da je preko 8.000 radnika proglašeno tehnološkim viškom, i to je direktna posljedica ekonomske krize.“
I dok predstavnici sindikata u BiH za brojna otpuštanja radnika najviše optužuju poslodavce, oni odgovornost prebacuju na državu i entitete. Predsjednik Unije poslodavaca BiH Alija Bakšić kaže:
„S obzirom da je sva socijalna politika prenesena na poslodavce, jer ja govorim ovdje kao predstavnik poslodavačke organizacije, ne dozvoljava im da budu konkurentni na svjetskom tržištu.“
Ako se izuzmu građevinski i tekstilni sektor, te izvozne kompanije u BiH koje su zaista pogođene svjetskom finansijskom krizom, mnogi su je iskoristili za sticanje dodatnog profita, a to se posebno odnosi na bankarski sektor u zemlji, mišljenja je ekonomski analitičar Eldar Dizdarević:
„Tako da je kod nas kriza vještački izazvana, vještački prouzrokovana kako bi određeni vlasnici iz kompanija iz finansijskog sektora profitirali više i pokrili gubitke svoje na globalnoj razini. A druga stvar, dobar dio loših menadžera iskoristio je ovu finansijsku krizu da bi prikrio svoje loše poslovne rezultate.“
I razijedinjeni sindikati daju doprinos ukupnom stanju u državi, što Biber i ne negira:
„Nažalost, mi moramo priznati da nismo uspjeli da definišemo tripartitni socijalni dijalog na nivou države. Nadati se da će sindikati shvatiti da bez zajedničke aktivnosti i pritiska na sve nivoe vlasti nećemo doći do značajnijih rezultata.“
Jedino oko čega se svi slažu je da ekonomske mjere za prevazilaženje krize koje su ponudile vlade u BiH nisu dale skoro nikakve rezultate. Princip demagogije je u BiH iznad principa razuma i aktuelni političari samo gledaju kako da ostanu na vlasti, a ekonomija ih uopšte ne interesuje, kaže Biber:
„U Federaciji budžeti zaista imaju velikih problema. Nažalost, vlast pokušava uzimanjem kredita MMF-a koji je samo palijativna mjera i neće to riješiti.“
Ekonomski analitičar Eldar Dizdarević:
„Uticaj države, odnosno entiteta je bio praktično nikakav. U Federacije BiH Vlada je uradila veoma jednostavno - nije uradila ništa. Najslikovitije je to iskazano u izjavi bivšeg federalnog premijera koji je rekao: ’Sreća naša, nismo dovoljno razvijeni, pa nas kriza neće pogoditi’.“
Prema riječima Ranke Mišić, situacija nije bitno bolja ni u RS kada je u pitanju borba sa protiv privredne i ekonomske krize:
„Posljednjih šest mjeseci došlo je do krize socijalnog dijaloga, odnosno uloga ekonomsko-socijalnog savjeta je marginalizovana.“
Predsjednik Konfederacije sindikata Bosne i Hercegovine Edhem Biber smatra da će do kraja godine kao rezultat ekonomske krize doći i do velike socijalne krize u BiH. Od početka godine zbog privredne i finansijske krize u BiH bez posla je ostalo 53.000 radnika, a najmanje 20.000 nema nikakvu alternativu da prehrani članove svoje porodice, kaže Biber:
„Bojim se da će do kraja godine bez posla ostati najmanje 70.000 radnika po osnovu ove krize. Očekivati je da će krajem ove godine i početkom naredne otpuštati upravo i svi oni poslodavci koji su radnu snagu čuvali, nisu htjeli da je otpuštaju nadajući se da će se stanje popraviti - prije svega ovdje mislim na građevinarstvo i na joše neke druge grane - jer će stanje biti gore nego što je bilo, a nažalost naša vlast u BiH generalno veoma malo ili skoro ništa ne radi da se stanje stabilizira i popravi.“
Predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić naglašava da su radnici najveće žrtve ne samo posljednje krize već i privredne krize koja u BiH traje posljednjih 15 godina, a koja je rezultat loše privatizacije:
„U prvih šest mjeseci u RS radnici koji su bili u radnom odnosu ostali su bez posla i to je cifra negdje oko 23.000 radnika. A kad se pogleda ta struktura, onda je zanimljivo da je preko 8.000 radnika proglašeno tehnološkim viškom, i to je direktna posljedica ekonomske krize.“
I dok predstavnici sindikata u BiH za brojna otpuštanja radnika najviše optužuju poslodavce, oni odgovornost prebacuju na državu i entitete. Predsjednik Unije poslodavaca BiH Alija Bakšić kaže:
„S obzirom da je sva socijalna politika prenesena na poslodavce, jer ja govorim ovdje kao predstavnik poslodavačke organizacije, ne dozvoljava im da budu konkurentni na svjetskom tržištu.“
Kriza izazvana vještački
Ako se izuzmu građevinski i tekstilni sektor, te izvozne kompanije u BiH koje su zaista pogođene svjetskom finansijskom krizom, mnogi su je iskoristili za sticanje dodatnog profita, a to se posebno odnosi na bankarski sektor u zemlji, mišljenja je ekonomski analitičar Eldar Dizdarević:
„Tako da je kod nas kriza vještački izazvana, vještački prouzrokovana kako bi određeni vlasnici iz kompanija iz finansijskog sektora profitirali više i pokrili gubitke svoje na globalnoj razini. A druga stvar, dobar dio loših menadžera iskoristio je ovu finansijsku krizu da bi prikrio svoje loše poslovne rezultate.“
I razijedinjeni sindikati daju doprinos ukupnom stanju u državi, što Biber i ne negira:
„Nažalost, mi moramo priznati da nismo uspjeli da definišemo tripartitni socijalni dijalog na nivou države. Nadati se da će sindikati shvatiti da bez zajedničke aktivnosti i pritiska na sve nivoe vlasti nećemo doći do značajnijih rezultata.“
Jedino oko čega se svi slažu je da ekonomske mjere za prevazilaženje krize koje su ponudile vlade u BiH nisu dale skoro nikakve rezultate. Princip demagogije je u BiH iznad principa razuma i aktuelni političari samo gledaju kako da ostanu na vlasti, a ekonomija ih uopšte ne interesuje, kaže Biber:
„U Federaciji budžeti zaista imaju velikih problema. Nažalost, vlast pokušava uzimanjem kredita MMF-a koji je samo palijativna mjera i neće to riješiti.“
Ekonomski analitičar Eldar Dizdarević:
„Uticaj države, odnosno entiteta je bio praktično nikakav. U Federacije BiH Vlada je uradila veoma jednostavno - nije uradila ništa. Najslikovitije je to iskazano u izjavi bivšeg federalnog premijera koji je rekao: ’Sreća naša, nismo dovoljno razvijeni, pa nas kriza neće pogoditi’.“
Prema riječima Ranke Mišić, situacija nije bitno bolja ni u RS kada je u pitanju borba sa protiv privredne i ekonomske krize:
„Posljednjih šest mjeseci došlo je do krize socijalnog dijaloga, odnosno uloga ekonomsko-socijalnog savjeta je marginalizovana.“
