Bosna i Hercegovina je posebna kultura koja se godinama izgrađivala prožimanjem različitih uticaja. Ona nije, kako se to često govori, multikulturalno društvo.
Ovo je samo jedna od teza koja dominira knjigom „BiH - budućnost nedovršenog rata“ koju su napisala dvojica od najznačajnijih modernih bh. autora - Ivan Lovrenović i Miljenko Jergović.
Bosna i Hercegovina nikada nije bila i ne treba biti multikulturno društvo, navodi Ivan Lovrenović u svom djelu.
Profesorica iz Zagreba Vesna Pusić detaljno je analizirala ovu tezu:
„Hrvati u BiH nisu Hrvati iz Hrvatske. To je jedna druga kultura. Srbi iz BiH nisu Srbi iz Srbije, to je jedna druga kultura. I Bošnjaci nisu dio islamskog identiteta kako ga vidimo danas u suvremenom svijetu, nego naprosto jedna druga kultura. To su Bosanci. I ta kultura nije mješavina različitih kultura, nego i u svojem načinu postojanja i u svojim sadržajima je svoja, autohtona, posebna kultura.“
Dva su rješenja za unutrašnje ustrojstvo BiH - jedno od njih krajnje je opasno. Tertorijalno ustrojstvo, naime, prema mišljenju stručnjaka, značilo bi potvrđivanje Karadžićevog koncepta BiH.
Etnoidentiteti mira
Ivan LovrenovićOstaje institucionalizacija zemlje kao jedini mogući spas koji bi ukinuo model dominacije, kaže profesor iz Sarajeva Enver Kazaz. Moguću reformu zemlje dodatno usporavaju izopačeni modeli etničkih identiteta, podsjeća on:
„Da bismo postigli stvarne politike mira, Lovrenović se zalaže za pluralizam. I unutar toga je moguće proizvesti etnoidentitete mira i etnoidentitete suradnje. Ali preduvjet je zaista da promijenimo model mišljenja o BiH, da se odreknemo neke metafizičke ili Ur BiH i da zaista uđemo u BiH kao dijalektički proces, koji je, naravno, dugotrajan, koji je bolan, koji je osvješćujući, ali svaka država i svako društvo je proces, svaki čovjek je proces, zašto ne bismo i BiH tako tretirali.“
„Supranacionalni ili nadnacionalni identitet nije nužno protivnacionalni, i to je ono što se kroz moderniju povijest BiH razumijevalo. Dakle, imati nadnacionalni identitet, koji može biti državljanski, koji može biti politički, ne potire i suprotstavlja se nužno vašem primarnom identitetu. Međutim, problem ovdje jeste što nama politički sistem ne dozvoljava nadnacionalne identitete koji neće biti u isto vrijeme suprotstavljeni etničkim identitetima, i u tom smislu ja mislim da je ova paradigma dejtonske institucionalizacije etničnosti pogrešna“, ocjenjuje profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Dino Abazović.
Pitanje nacionalnog i kulturnog identiteta se ne može riješiti nikakvim dogovorom ili dokumentom. Ova pitanja rješavaju se praksom, kaže direktor Nezavisnog biroa za humanitarna pitanja profesor Žarko Papić.
Miljenko Jergović„Ono što ja mislim da je stvarno važnije ili najvažnije, to je rješavanje socijalnih i ekonomskih pitanja u BiH. Ja sam metaforički govorio o tzv. baršunstim, plišanim, narandžastim socijalnim revolucijama misleći da je moguće da taj pritisak u sva tri naroda konstitutivna može izazvati ozbiljne političke promene i napokon svima reći identitet nije samo moje nacionalno opredjeljenje, identitet je prije svega moja egzistencija“, smatra Papić.
Model za spas
U dijelu knjige koji nosi naslov „21 teza“, Ivan Lovrenović analizira modernu istoriju BiH zemlje u kojoj rat nikada nije završen. „21 teza“ ocijenjena je kao svojevrstan model za spas BiH.
Lovrenović kaže da naslov knjige nije nikakva metafora već, nažalost, činjenica.
„Rat u BiH se zamrznuo, što je najgore, na onim etničkim, teritorijalnim i mentalnim granicama na kojima je bio zatečen u trenutku kada je zaustavljen višom silom, odnosno stranom silom, i svi politički problemi koji su bili u samim uzrocima rata i u načinu na koji se rat odvijao ostali su zapravo aktualni i akutni do danas. I to je nešto što se, nažalost, ne može drukčije imenovati nego sindrom nezavršenog rata“, Lovrenović.
I drugi autor Miljenko Jergović smatra da rješenje za stabilnu BiH postoji samo je pitanje da li postoji volje i energije za konačno okončanje rata u zemlji koji se vodi ne oružjem već politikama.
„BiH već 15 godina se sastoji u tome što ona živi u stanju koje se može beskrajno produžavati. To zaista može trajati 100 godina. To se može iz generacije u generaciju prenositi ako ne postoji volja da se stvar zaista na dobrobit svih promjeni. Jer je naš problem u tome što su ljudi zapravo, i jako pametni ljudi i jako glupi ljudi, lišeni bilo kakve vjere da se ovdje može nešto napraviti“, zaključuje Jergović.
Ovo je samo jedna od teza koja dominira knjigom „BiH - budućnost nedovršenog rata“ koju su napisala dvojica od najznačajnijih modernih bh. autora - Ivan Lovrenović i Miljenko Jergović.
Bosna i Hercegovina nikada nije bila i ne treba biti multikulturno društvo, navodi Ivan Lovrenović u svom djelu.
Profesorica iz Zagreba Vesna Pusić detaljno je analizirala ovu tezu:
„Hrvati u BiH nisu Hrvati iz Hrvatske. To je jedna druga kultura. Srbi iz BiH nisu Srbi iz Srbije, to je jedna druga kultura. I Bošnjaci nisu dio islamskog identiteta kako ga vidimo danas u suvremenom svijetu, nego naprosto jedna druga kultura. To su Bosanci. I ta kultura nije mješavina različitih kultura, nego i u svojem načinu postojanja i u svojim sadržajima je svoja, autohtona, posebna kultura.“
Dva su rješenja za unutrašnje ustrojstvo BiH - jedno od njih krajnje je opasno. Tertorijalno ustrojstvo, naime, prema mišljenju stručnjaka, značilo bi potvrđivanje Karadžićevog koncepta BiH.
Etnoidentiteti mira
„Da bismo postigli stvarne politike mira, Lovrenović se zalaže za pluralizam. I unutar toga je moguće proizvesti etnoidentitete mira i etnoidentitete suradnje. Ali preduvjet je zaista da promijenimo model mišljenja o BiH, da se odreknemo neke metafizičke ili Ur BiH i da zaista uđemo u BiH kao dijalektički proces, koji je, naravno, dugotrajan, koji je bolan, koji je osvješćujući, ali svaka država i svako društvo je proces, svaki čovjek je proces, zašto ne bismo i BiH tako tretirali.“
„Supranacionalni ili nadnacionalni identitet nije nužno protivnacionalni, i to je ono što se kroz moderniju povijest BiH razumijevalo. Dakle, imati nadnacionalni identitet, koji može biti državljanski, koji može biti politički, ne potire i suprotstavlja se nužno vašem primarnom identitetu. Međutim, problem ovdje jeste što nama politički sistem ne dozvoljava nadnacionalne identitete koji neće biti u isto vrijeme suprotstavljeni etničkim identitetima, i u tom smislu ja mislim da je ova paradigma dejtonske institucionalizacije etničnosti pogrešna“, ocjenjuje profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Dino Abazović.
Pitanje nacionalnog i kulturnog identiteta se ne može riješiti nikakvim dogovorom ili dokumentom. Ova pitanja rješavaju se praksom, kaže direktor Nezavisnog biroa za humanitarna pitanja profesor Žarko Papić.
Model za spas
U dijelu knjige koji nosi naslov „21 teza“, Ivan Lovrenović analizira modernu istoriju BiH zemlje u kojoj rat nikada nije završen. „21 teza“ ocijenjena je kao svojevrstan model za spas BiH.
Lovrenović kaže da naslov knjige nije nikakva metafora već, nažalost, činjenica.
„Rat u BiH se zamrznuo, što je najgore, na onim etničkim, teritorijalnim i mentalnim granicama na kojima je bio zatečen u trenutku kada je zaustavljen višom silom, odnosno stranom silom, i svi politički problemi koji su bili u samim uzrocima rata i u načinu na koji se rat odvijao ostali su zapravo aktualni i akutni do danas. I to je nešto što se, nažalost, ne može drukčije imenovati nego sindrom nezavršenog rata“, Lovrenović.
I drugi autor Miljenko Jergović smatra da rješenje za stabilnu BiH postoji samo je pitanje da li postoji volje i energije za konačno okončanje rata u zemlji koji se vodi ne oružjem već politikama.
„BiH već 15 godina se sastoji u tome što ona živi u stanju koje se može beskrajno produžavati. To zaista može trajati 100 godina. To se može iz generacije u generaciju prenositi ako ne postoji volja da se stvar zaista na dobrobit svih promjeni. Jer je naš problem u tome što su ljudi zapravo, i jako pametni ljudi i jako glupi ljudi, lišeni bilo kakve vjere da se ovdje može nešto napraviti“, zaključuje Jergović.
