U BiH biti poslanik ili ministar znači biti politički podoban, a struka s tim nema nikakve veze. Tako se dešava da bh. Parlament po broju doktora medicine umnogome podsjeća na zdravstvenu ustanovu, a podsmijeh javnosti nedavno je izazvala i vijest da je SDA za ministra sigurnosti predložila ginekologa i profesora istorije. Kad njih dvojica nisu prošla zbog zakonske procedure, stranka se odlučila da na tu poziciju kandiduje defektologa. Zbog toga, ocjenjuju stručnjaci, teško da će ikada BiH postati zemlja u kojoj će njena vlast biti izabrana po profesionalnoj, a ne po stranačkoj pripadnosti.
Nacionalna pripadnost i političko opredjeljenje najbitnije su pretpostavke u Bosni i Hercegovini prema kojima se može postati ministar ili poslanik. Da je to tako pokazuje sastav državnog Parlamenta i bh. Vlade. Po broju doktora medicine, sastav Parlamenta Bosne i Hercegovine više podsjeća na zdravstvenu ustanovu nego na najvišu zakonodavnu instituciju. Među njima ima ginekologa, kardiologa, neuropsihijatara, stomatologa i specijalista opšte hirurgije.
Poslanik Ekrem Ajanović je kardiolog po struci i kaže da je to zanimanje kojim se najviše voli baviti. Zbog toga se nameće pitanje šta ga je motivisalo da se bavi politikom:
„Bavim se poslaništvom radi toga što je potreba da neko ko zna život i životne potrebe ljudi učestvIuje u kreiranju određene politike koliko on može.“
Ajanovićeva stranačka koleginica Azra Alajbegović je neuropsihijatrica i profesionalna je poslanica. Zbog problema, kako kaže, u akademskoj karijeri uskoro će prekinuti profesionalni poslanički mandat i vratiti se u struku. Njeni motivi da se uključe u politiku nisu bili materijalne prirode, već obaveza prema svojoj djeci i mlađoj generaciji:
„Smatrala sam da je to moja obaveza prema sebi, prema mladim generacijama, prema djeci da se treba ova zemlja urediti.“
Ugodno s korisnim
Osim doktora, u parlamentarnim klupama sjedi i veliki broj profesora matematike, fizike, književnosti i stranih jezika. Među njima je Milica Marković, profesorica francuskog i italijanskog jezika. Kako trenutni poslanički posao nema nikakve veze sa njenim zvanjem, ipak je spojila ugodno sa korisnim. Evo kako:
„Meni na neki način dobro dođe to što sam i delegat u Vijeću Evrope u stalnoj delegaciji BiH u Strazburu i tamo imam priliku aktivno da koristim francuski jezik.“
Jerko Ivanković LijanovićMeđu poslanicima ima i onih koji nemaju ni četvrti stepen srednje stručne spreme. Jedan od njih je Jerko Ivanković Lijanović koji je po profesiji mesar trećeg stepena. U politiku se uključio jer nije mogao nagovoriti nikoga od svojih prijatelja da to uradi. U tom poduhvatu mu je pomogao novac preduzeća na čijem je čelu:
„Naša politika ide skroz u pogrešnom smjeru - da generiranjem konflikta se uništava sve u našem društvu i u našoj državi i odlučio sam se da se uključim da to stanje pokušamo promijeniti.“
Jedan od rijetkih parlamentaraca čije zvanje ima veze sa poslom kojeg obavlja je Martin Raguž, inače politolog po struci. On ističe da nije nužno da zvanje diktira poziciju u parlamentu i vladi, ali da bi stranke pri odabiru ljudi na te pozicije trebalo da vodie računa o tome:
„Mislim da je poželjno i dobro ako je većina ministara u poziciji da izvorno dolazi iz struke, odnosno iz oblasti za koju je izabrana za ministra.“
Poznavanje "društvenog segmenta življenja"
A da bh. Parlament nije jedina institucija u kojoj biti poslanik znači biti politički podoban pokazuje i sastav Vijeća ministara BiH. Tako je doskorašnji ministar prometa i komunikacija Božo Ljubić ortoped, a podsmijeh javnosti izazvala je vijest kako je SDA za ministra sigurnosti predložila ginekologa i profesora istorije. Kada njih dvojica, ne zbog profesije već zakonske procedure, nisu prošla, stranka se odlučila da na to mjesto postavi defektologa Sadika Ahmetovića. On za naš radio priznaje da nikada nije radio u struci, a na naše pitanje šta zna o oblasti čiji će biti ministar odgovara:
Sadik Ahmetović„Ono što poznajem iz ove oblasti rekao bih da je to jedan društveni segment življenja. Imam podobro političko iskustvo. Ti zakoni koji su bili predmetom rasprave, a koji se tiču ministarstava unutrašnjih poslova, sigurnosti itd. bili su predmetom moje nekakve opservacije.“
Sociolog Salih Fočo kaže da zbog toga što u Bosni i Hercegovini svako ko je politički aktivan i sluša ono što mu stranački vođa govori može biti poslanik i ministar, najbolje pokazuje u kakvom se stanju nalazi država i ko je vodi:
„Očito je bh. društvo pretpolitičko, predimenzionirano u moći politike, a struka, znanje i iskustvo su na nekom krajnjem mjestu, ili jednostavno nisu poželjni.“
Psiholog Srđan Puhalo:
„Ako vi imate jednog ministra koji ima dobru i kvalitetnu komunikaciju sa svojim saradnicima, koji znaju taj posao, onda u principu nije bitna njegova školska sprema. A s druge strane, vi imate negativnu selekciju oko samih ministara i u okviru samog ministarstva gdje su mnogo važniji partijska lojalnost, poslušnost, pripadnost određenom klanu ili familiji.“
Motiv predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti da se bave politikom, iako ne žele da priznaju, je finansijske prirode jer, primjerice, plata poslanika sa dnevnicom i toplim obrokom na mjesečnom nivou iznosi 3.500 eura. Istovremeno, činjenica je i da stranke biraju upravo one za koje znaju da će biti politički poslušni. Zbog toga, ocjenjuju stručnjaci, teško da će ikada Bosna i Hercegovina postati zemlja u kojoj će njena vlast biti izabrana po profesionalnoj, a ne po stranačkoj pripadnosti.
Nacionalna pripadnost i političko opredjeljenje najbitnije su pretpostavke u Bosni i Hercegovini prema kojima se može postati ministar ili poslanik. Da je to tako pokazuje sastav državnog Parlamenta i bh. Vlade. Po broju doktora medicine, sastav Parlamenta Bosne i Hercegovine više podsjeća na zdravstvenu ustanovu nego na najvišu zakonodavnu instituciju. Među njima ima ginekologa, kardiologa, neuropsihijatara, stomatologa i specijalista opšte hirurgije.
Poslanik Ekrem Ajanović je kardiolog po struci i kaže da je to zanimanje kojim se najviše voli baviti. Zbog toga se nameće pitanje šta ga je motivisalo da se bavi politikom:
„Bavim se poslaništvom radi toga što je potreba da neko ko zna život i životne potrebe ljudi učestvIuje u kreiranju određene politike koliko on može.“
Ajanovićeva stranačka koleginica Azra Alajbegović je neuropsihijatrica i profesionalna je poslanica. Zbog problema, kako kaže, u akademskoj karijeri uskoro će prekinuti profesionalni poslanički mandat i vratiti se u struku. Njeni motivi da se uključe u politiku nisu bili materijalne prirode, već obaveza prema svojoj djeci i mlađoj generaciji:
„Smatrala sam da je to moja obaveza prema sebi, prema mladim generacijama, prema djeci da se treba ova zemlja urediti.“
Ugodno s korisnim
Osim doktora, u parlamentarnim klupama sjedi i veliki broj profesora matematike, fizike, književnosti i stranih jezika. Među njima je Milica Marković, profesorica francuskog i italijanskog jezika. Kako trenutni poslanički posao nema nikakve veze sa njenim zvanjem, ipak je spojila ugodno sa korisnim. Evo kako:
„Meni na neki način dobro dođe to što sam i delegat u Vijeću Evrope u stalnoj delegaciji BiH u Strazburu i tamo imam priliku aktivno da koristim francuski jezik.“
„Naša politika ide skroz u pogrešnom smjeru - da generiranjem konflikta se uništava sve u našem društvu i u našoj državi i odlučio sam se da se uključim da to stanje pokušamo promijeniti.“
Jedan od rijetkih parlamentaraca čije zvanje ima veze sa poslom kojeg obavlja je Martin Raguž, inače politolog po struci. On ističe da nije nužno da zvanje diktira poziciju u parlamentu i vladi, ali da bi stranke pri odabiru ljudi na te pozicije trebalo da vodie računa o tome:
„Mislim da je poželjno i dobro ako je većina ministara u poziciji da izvorno dolazi iz struke, odnosno iz oblasti za koju je izabrana za ministra.“
Poznavanje "društvenog segmenta življenja"
A da bh. Parlament nije jedina institucija u kojoj biti poslanik znači biti politički podoban pokazuje i sastav Vijeća ministara BiH. Tako je doskorašnji ministar prometa i komunikacija Božo Ljubić ortoped, a podsmijeh javnosti izazvala je vijest kako je SDA za ministra sigurnosti predložila ginekologa i profesora istorije. Kada njih dvojica, ne zbog profesije već zakonske procedure, nisu prošla, stranka se odlučila da na to mjesto postavi defektologa Sadika Ahmetovića. On za naš radio priznaje da nikada nije radio u struci, a na naše pitanje šta zna o oblasti čiji će biti ministar odgovara:
Sociolog Salih Fočo kaže da zbog toga što u Bosni i Hercegovini svako ko je politički aktivan i sluša ono što mu stranački vođa govori može biti poslanik i ministar, najbolje pokazuje u kakvom se stanju nalazi država i ko je vodi:
„Očito je bh. društvo pretpolitičko, predimenzionirano u moći politike, a struka, znanje i iskustvo su na nekom krajnjem mjestu, ili jednostavno nisu poželjni.“
Psiholog Srđan Puhalo:
„Ako vi imate jednog ministra koji ima dobru i kvalitetnu komunikaciju sa svojim saradnicima, koji znaju taj posao, onda u principu nije bitna njegova školska sprema. A s druge strane, vi imate negativnu selekciju oko samih ministara i u okviru samog ministarstva gdje su mnogo važniji partijska lojalnost, poslušnost, pripadnost određenom klanu ili familiji.“
Motiv predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti da se bave politikom, iako ne žele da priznaju, je finansijske prirode jer, primjerice, plata poslanika sa dnevnicom i toplim obrokom na mjesečnom nivou iznosi 3.500 eura. Istovremeno, činjenica je i da stranke biraju upravo one za koje znaju da će biti politički poslušni. Zbog toga, ocjenjuju stručnjaci, teško da će ikada Bosna i Hercegovina postati zemlja u kojoj će njena vlast biti izabrana po profesionalnoj, a ne po stranačkoj pripadnosti.
