Žana Kovačević
I pored velikog siromaštva koje vlada u BiH, državi sa pola miliona nezaposlenih, zbog etničke podijeljenosti socijalni bunt je gotovo nemoguć. Jedinstveni građanin ili narod BiH je iščezao kao akter i biće veoma teško, iako su jedina šansa, napraviti minimalne socijalne revolucije, kaže u intervjuu za RSE prof. emeritus filozofskih nauka Univerziteta u Sarajevu Gajo Sekulić.
RSE: Možete li ocijeniti trenutno stanje u BiH - političko, ekonomsko, socijalno - ocjenom od jedan do deset, ili smo ispod mjera ove skale?
Sekulić: Politički plus sedam, ekonomski minus 50, a socijalno minus 20.
RSE: Zašto plus sedam?
Sekulić: Plus sedam zbog toga što je prolazna ocjena, bar na univerzitetu, i ovi glavni akteri možda će u daljim koracima položiti, bar preskočiti minimalni prag uspostavljanja normalnosti u BiH. Jer mi smo svi nenormalni u nenormalnoj državi – i televizija i profesori i političari i svi ostali.
Mi smo svi nenormalni u nenormalnoj državi – i televizija i profesori i političari i svi ostali.
RSE: A ovaj debeli minus?
Sekulić: A ovaj debeli minus tiče se katastrofalnog stanja. Puno sirotinje. To niko ne vidi. Socijalno pitanje je iščezlo. Izbacili su ga i iz prve verzije ustava Evrope.
RSE: Ko je, ako se može govoriti o odgovornosti, najodgovorniji za ovakvu situaciju u BiH koja se nakon ovog krvavog četverogodišnjeg rata, na koji ste upozoravali krajem devedesetih i na njegove posljedice, nalazi na rubu opstanka u svakom smislu?
Sekulić: Svi su odgovorni za nasilje, za rat, za njegove glavne forme, ne samo agresije već i različite nivoe građanskih, vjerskih i nacionalnih ratova na tlu bivše Jugoslavije - i o tome nema saglasnosti od Slovenije do Prištine, uglavnom vladaju ideološke laži, što se tiče Bosne, i u entitetu RS-a i u Federaciji. Ko je za to odgovoran, ja to ne znam. Ali znam što se tiče Evrope. Dugo već od 1989. Izostaje lijeva Evropa, normalno - demokratska, nenasilna, lijeva Evropa. Oni nam nisu mogli pomoći.
Rikverc evropske socijaldemokratije
RSE: Zbog čega je umrla ta Evropa?
Sekulić: Prvenstveno zbog rikverca koji je napravila evropska socijaldemokratija, isključujem skandinavsku, i njemačka i britanska koje su pravile kompromis. Kapitalizam nema alternative. One su stale na to. Ja još uvijek mislim kao marksist ili kao marksijanac, kritički ljevičar u skladu sa mojom duhovnom baštinom, najboljom u ex Jugoslaviji - to je praksis filozofija - da alternativa kapitalizmu je moguća, a ako je nemoguća slijedi nam barbarstvo u sljedećim stoljećima, ili decenijama. Evropske nacionalne diplomatije su nejednako reagirale na sve što se događalo u Bosni, a time je crklo i naše duhovno, kritičko nasljeđe sve do danas.
RSE: Profesore, a zašto ćuti akademska zajednica u BiH? S druge strane, zašto nema socijalnog bunta i otpora?
Sekulić: Bunt je veoma težak u BiH etnički podijeljenoj. Ako se dogodi bunt socijalni jak u Banjoj Luci iz Federacije će reći: “To su srpska, možda i četnička posla“, i obrnuto: „Mudžahedini se bune u Sarajevu“, tako da je onaj jedinstveni građanin BiH, narod BiH iščezao kao akter. I
Kad se danas, recimo, u Bosni bore za vlast, bore se za ostatke pljačke.
biće veoma teško, a to je jedina šansa, napraviti neke minimalne, socijalne revolucije u BiH radi prevladavanja strašnog siromaštva, užasnih isključenosti iz ne samo politike nego iz života. Pola miliona nezaposlenih imamo. Šta je s njima? Među njima dominiraju žene. Pa jesmo li mi antižensko, mrzačko, falokratsko, muško društvo? Jesmo objektivno. Te parazitske elite koje su se rodile od Triglava do Đeveđelije, sa mafijašima opljačkali su bogatstvo svih ovih država. I kad se danas, recimo, u Bosni bore za vlast, bore se za ostatke pljačke. I unutar toga su i one partije od kojih bi se očekivao neki veći interes za kvalitet života, da prođe ovu mladu generaciju jedna depresija, rezignacija, bespomoć, da se otvori neka vizija. I one su zakazale.
RSE: Vjerovatno ćemo ući u godišnjicu od održavanja opštih izbora u BiH bez vlasti na državnom nivou. I dalje se svi bave visokom politikom, koja jeste važna, ali se niko ne bavi životom, socijalnom i ekonomskom dubokom krizom.
Sekulić: Pa nije se ni u zapadnoj Evropi ni drugdje, ni u postsocijalističkim zemljama baviti uzrocima krize, jer su svuda nove elite, crveni nacionalisti u sprezi sa mafijašima, bivšim bezbjednosnim strukturama, i novi izvorni nacionalisti, kakav je bio, recimo, Frenki Tuđman, a Milošević se pokrivao socijalističkom lažnom retorikom, a obojica su imali hegemonijalne pretenzije. Zbog čega? Pa da bi opljačkali ostatke Jugoslavije. Ako prošire svoju teritoriju, to je više love. Iščezla je uz priče o prirodi naše nesreće, recimo, priča o klasnoj borbi. Kako je ko prošao tu? Kako su prošli radnici? Pa uništeni. Ako radi, on crkava od straha od novog poslodavca - izgubiće posao. Ili u medijima. Onaj stupanj slobode koji su imali u tzv. samoupravnom socijalizmu, prema kome sam ja imao velike kritičke opaske, ma to je raj u odnosu na ovu današnju poziciju obespravljenoga, jadnoga čovjeka koji nema šanse da odbrani svoje dostojanstvo. A bit demokratije je da odbrani ljudska prava i dostojanstvo čovjeka. Toga nema. Nema tih aktera. Trebaju ih mladi napraviti.
RSE: Čime ćemo mi braniti danas to dostojanstvo i, na kraju-krajeva, svoju egzistenciju?
Sekulić: Samo otporom. Gandi je srušio veliku imperiju nenasilnim otporom, ali to nije bilo „e, mi smo protiv nenasilja“. On je imao snagu. Stotine hiljada ljudi su maršovali i srušili bez metka jednu imperiju. Ja sam za svaku promjenu, a Bosna vapi za promjenom.
