Video: Neredi na utakmici Zrinjski-Velež
Budo Vukobrat
Prošlog vikenda u Banjaluci, a u srijedu u Mostaru, prekinute su fudbalske utakmice, jer su navijači Borca, odnosno Zrinjskog utrčali na teren i ugrozili živote fudbalera Željezničara i Veleža. Oba prekida desila su se pošto su gostujuće ekipe postigle vodeće golove.
Strateško povlačenje u Banjaluci i bezglavi bijeg fudbalera u Mostaru pred najezdom divljih hordi na zelenilo sportskih zabrana poslednje su razglednice ovog ukletog pedlja zemlje.
Politički korektan jezik će reći navijači, koristeći navodni žal za primljenim golom, u oba slučaja nasrnuli su na onog drugog - ne kao sportskog takmaca nego drugog kao prirodnog neprijatelja.
To što im je svega preko glave dobro će doći tek kao providni alibi. Kao što, uostalom, služe neke druge činjenice iz ružne i tužne bosanskohercegovačke stvarnosti.
'Kada bi jedan otišao u zatvor, ja garantujem da više ne bi istrčali na teren“, kaže Bakir Tiro.
„Mislim da je to dosta i iz frustracije, iz nezadovoljstva mladih ljudi. Ali ono što je ključ svega je zakon, oštre kazne - za ulazak na teren godina, dvije zatvora. Kada bi jedan otišao u zatvor, ja garantujem da više ne bi istrčali na teren“, kaže Bakir Tiro, glavni urednik multimedijalnog projekta Sport centar.
Na sličnom polazištu je i Srđan Puhalo, psiholog i analitičar iz Banjaluke.
„Kroz tu agresiju prosto pokazuju u kakvom beznadežnom stanju se nalazi naše društvo i sa strane ekonomske neimaštine, ali i jedne besprektivnosti“, navodi Puhalo.
Na prave tragove, iz prve, upućuje Martina Mlinarević - Sopta, kolumnistica portala Index.hr, koja u priču uvodi jednu od najcrnjih paradigmi ovdašnje svakodnevice, tužnog viteza mraka, sa milim imenom i željenim prezimenom, nogometaša Zrinjskog Milu Pehara:
„Psihološki, ali i sociološki fenomen ovakvih nereda kod nas mislim da prvenstveno potiče iz političke netrpeljivosti koja svakim danom dobiva sve gore okvire. Kad se govori o ovom posljednjem incidentu u Mostaru, najviše me šokirala činjenica da jedan mladić, u ovom slučaju nogometaš Zrinjskog, podapinje svog kolegu, nogometaša Veleža, da bi ga uhvatila huliganska banda, što je prestrašno.“
Huligani rade na daljinski
A onda priča počinje teći svojim, za ovdašnju farsu logičnim tokom. Navijački folklor postaje tek okvir da se tobožnji navijači zaogrnu zastavama drečavih, nacionalističkih boja, da se usklik bodrenja izobliči u fašistički urlik. U nježnoj formi, o tom će Index-ova kolumnistica Sopta:
„Imate političku netrpeljivost koja se tradicionalno kod nas prenosi na fudbalske terene, odnosno na stadione. Ti sukobi na stadionima su sukobi između Srba. Hrvata i Bošnjaka. Znači malo je sukoba u okviru jedne etničke grupe, a manje su i posljedice takvih sukoba“, ocjenjuje Srđan Puhalo.
Puhalo, jednako kao i ostali naši sagovornici, niukom slučaju ne računa kako u ponašanju navijača prevladava spontani izliv gnjeva, pa makar on i poticao odakle potiče. Jednostavno, huligani rade na daljinski:
„Ono što ne smijemo zaboraviti je da te najvijačke grupe su najmanje, čini mi se, spontane, naročito kada je u pitanju nasilje, i da se sa njima može upravljati i mogu se kontrolisati - etnopolitičke ’elite’ u BiH upravo preko navijača šalju poruke jedni drugima - i da se navijači koriste za njihovo obračunavanje. Činjenica je da su se takve stvari dešavale i devedestih godina i da smo mi trenirani da takve stvari prepoznamo.“
„Ja uvijek mislim da su oni na neki način inscenirani jer imam osjećaj da uvijek i konstantno nekom odgovara neprekidna netrpeljivost u našem društvu“, navodi Martina Mlinarević - Sopta.
Evo i pitanja: hoće li, i kad će, ova ludnica biti zaključana? Hoće li, kad danas- sutra, ili možda „malo sutra“, dobijemo izvršnu vlast na nivou države huligani ponovo ogrnuti svoje kabanice običnih nasilnika i, barem privremeno, nove-stare zastave gurnuti ispod pazuha?
„Kad počnu ljudi u sredinama tipa Banjaluke i dijela Mostara razmišljati na način da je ovo naša država, da je trebamo graditi zajedno, da podjele nikome - ni njima, ni nama, ni bilo kome, ni njihovoj djeci ne mogu donijeti nešto dobro, onda neće biti ni toga“, kaže novinar Bakir Tiro.
I za sami kraj, Martina Mlinarević - Sopta, svima nama na znanje i ravnanje:
„U ovom trenutku ni najbolji vidovnjaci mislim da nemaju pojma šta će se kod nas desiti.“