Mito i korupcija, manjak profesorskog kadra, neopremljenost kabineta u kojima se odvija nastava, samo su neke od negativnih strana koje su prisutne u bosanskohercegovačkom visokoškolskom obrazovnom sistemu. Posljedica je to nemara države, koja ne zna da li osam javnih univerziteta i 22 privatna fakulteta uopšte zadovoljavaju kriterije propisane evropskim standardima školovanja.
Proces akreditacije visokoškolskih ustanova biće proveden tek naredne godine s obzirom na činjenicu da je država prošle godine osnovala Agenciju za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta.
Direktor Agencije Nihad Fejzić kaže da će samo onima koji dokažu da zadovoljavaju neophodne standarde biti izdata akreditacija:
„Uzeću samo jedan primjer - kada je u pitanju nastavni kadar na visokoškolskim ustanovama da on mora da bude izabran i one vrste kvaliteta kako je to propisao okvirni zakon, da ćemo slijediti smjernice tipa koliki omjer nastavnog kadra i studenata može da bude, kako se vrše procedure izbora na visokoškolskim ustanovama itd.“
Profesori javnih i privatnih fakulteta različito gledaju na proces akreditacije. I dok jedni smatraju da će to konačno pokazati ko zadovoljava kriterije u oblasti visokoškolskog sistema, drugi ocjenjuju da će i u tom procesu biti političkog uticaja.
Profesorica sarajevskog Univerziteta Lamija Tanović kaže kako se nada da će se stati u kraj onima koji ne zadovoljavaju kriterije jer bez toga bosanskohercegovački fakulteti neće dobiti evropske licence:
„Znam neke situacije i neke odsjeke i fakultete koji zbilja ne zadovoljavaju to što bi trebali, ali to će adekvatna stručna procjena da pokaže. To je proces koji traje duže vremena. To je jedan afirmativan proces - ići će u pravcu popravljanja uslova studiranja, znači da studenti imaju adekvatne prostore, da imaju adekvatne laboratorije, da imaju kadar koji zadovoljava uslove.“
Sjedište Rektorata Sarajevskog univerzitetaUniverziteti će izgubiti autonomiju?
Za razliku od profesorice Lamije Tanović, profesor banjalučkog Univerziteta Miodrag Živanović misli kako proces akreditacije visokoškolskih ustanova neće donijeti ništa dobro bosanskohercegovačkim univerzitetima. Prema njegovim riječima, univerziteti će izgubiti svoju autonomiju jer će proces akreditacije voditi državne agencije:
„Otvara se prostor, po mom sudu, partijskim, političkim i svakim drugim uticajima. Ali ako se to već radi, onda bi trebalo utvrditi objektivne kriterije šta znači taj proces koliko za državne toliko za privatne fakultete. Trenutno je u mentalnom sklopu ljudi koji rade i na javnim univerzitetima i na privatnim ovakav: da se zapravo privatni univerziteti diskriminišu iz različitih razloga, a nekada iz političkih razloga. Ja mislim da bi trebalo donijeti u tom smislu jedan zakon koji bi stavio u isti rang privatne i državne ili javne univerzitete da bismo mogli dobiti sliku stanja u BiH koja bi kao takva mogla da funkcioniše i koja bi mogla da pruži iste uslove studiranja i, naravno, iste efekte za sve građane naše države.“
Mostarsko Sveučilište ima devet fakulteta i jednu akademiju. Nedostatak prostora ali i nastavnog kadra osnovni su problemi sa kojima se ovo sveučilište susreće, posebno nakon što je prije četiri godine zaživio proces studiranja po Bolonji.
Iako imaju sopstvene probleme, na tom sveučilištu su zabrinuti time što privatni fakulteti olako dobijaju licence za rad, kaže pomoćnik rektora za nastavu i studente Vojo Višekruna:
„Bar što slušam na reklamama, dovoljno je da ima neku kancelariju, telefon i tajnicu i da je već to neki fakultet gdje se trebaju prijaviti studenti, uplatiti itd. Mislim da je to prilično neozbiljno. E sad, kvalitet itd., ja ne mogu ulaziti u te detalje.“
Na privatnim fakultetima nema mita
Osim što im se spočitava da na brz i lak način dobijaju licence za rad, vlasnicima privatnih fakulteta se zamjera što im je cilj brza zarada i nepostojanje želje da ulažu u ustanove koje su osnovali.
Na privatnom Panevropskom univerzitet "APEIRON"- za multidisciplinarne i virtuelne studije navode da ima i takvih slučajeva, ali da njihov univerzitet nije jedan od takvih. Vjeruju da će ispuniti uslove koji se od njih budu tražili kako bi dobili akreditaciju, iako nemaju dovoljno prostora za rad.
Za profesora na ovom univerzitetu Bakira Mujića, prednost privatnih u odnosu na javne fakultete je ta što nema mita:
„Apsolutno je to isključeno jer studenti znaju da je to privatni fakultet, da se on plaća, da se plaća u ratama i da nema apsolutno nikakve ni potrebe ni mogućnosti da dođe do bilo kakvih podmićivanja.“
Većina naših sagovornika jedinstvena je u ocjeni da će proces akreditacije urediti postojeće stanje u visokoškolskim ustanovama, prvenstveno kada je riječ o odabiru profesora koji će moći predavati, od kojih većina danas radi bez ikakvih referenci.
Osim toga, biće propisano i koje prostorne kapacitete moraju imati fakulteti i koliko studenata mogu primiti na osnovu tih kapaciteta, kako se više ne bi dešavalo da studenti na predavanjima nemaju gdje sjesti.
Proces akreditacije visokoškolskih ustanova biće proveden tek naredne godine s obzirom na činjenicu da je država prošle godine osnovala Agenciju za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta.
Direktor Agencije Nihad Fejzić kaže da će samo onima koji dokažu da zadovoljavaju neophodne standarde biti izdata akreditacija:
„Uzeću samo jedan primjer - kada je u pitanju nastavni kadar na visokoškolskim ustanovama da on mora da bude izabran i one vrste kvaliteta kako je to propisao okvirni zakon, da ćemo slijediti smjernice tipa koliki omjer nastavnog kadra i studenata može da bude, kako se vrše procedure izbora na visokoškolskim ustanovama itd.“
Profesori javnih i privatnih fakulteta različito gledaju na proces akreditacije. I dok jedni smatraju da će to konačno pokazati ko zadovoljava kriterije u oblasti visokoškolskog sistema, drugi ocjenjuju da će i u tom procesu biti političkog uticaja.
Profesorica sarajevskog Univerziteta Lamija Tanović kaže kako se nada da će se stati u kraj onima koji ne zadovoljavaju kriterije jer bez toga bosanskohercegovački fakulteti neće dobiti evropske licence:
„Znam neke situacije i neke odsjeke i fakultete koji zbilja ne zadovoljavaju to što bi trebali, ali to će adekvatna stručna procjena da pokaže. To je proces koji traje duže vremena. To je jedan afirmativan proces - ići će u pravcu popravljanja uslova studiranja, znači da studenti imaju adekvatne prostore, da imaju adekvatne laboratorije, da imaju kadar koji zadovoljava uslove.“
Za razliku od profesorice Lamije Tanović, profesor banjalučkog Univerziteta Miodrag Živanović misli kako proces akreditacije visokoškolskih ustanova neće donijeti ništa dobro bosanskohercegovačkim univerzitetima. Prema njegovim riječima, univerziteti će izgubiti svoju autonomiju jer će proces akreditacije voditi državne agencije:
„Otvara se prostor, po mom sudu, partijskim, političkim i svakim drugim uticajima. Ali ako se to već radi, onda bi trebalo utvrditi objektivne kriterije šta znači taj proces koliko za državne toliko za privatne fakultete. Trenutno je u mentalnom sklopu ljudi koji rade i na javnim univerzitetima i na privatnim ovakav: da se zapravo privatni univerziteti diskriminišu iz različitih razloga, a nekada iz političkih razloga. Ja mislim da bi trebalo donijeti u tom smislu jedan zakon koji bi stavio u isti rang privatne i državne ili javne univerzitete da bismo mogli dobiti sliku stanja u BiH koja bi kao takva mogla da funkcioniše i koja bi mogla da pruži iste uslove studiranja i, naravno, iste efekte za sve građane naše države.“
Mostarsko Sveučilište ima devet fakulteta i jednu akademiju. Nedostatak prostora ali i nastavnog kadra osnovni su problemi sa kojima se ovo sveučilište susreće, posebno nakon što je prije četiri godine zaživio proces studiranja po Bolonji.
Iako imaju sopstvene probleme, na tom sveučilištu su zabrinuti time što privatni fakulteti olako dobijaju licence za rad, kaže pomoćnik rektora za nastavu i studente Vojo Višekruna:
„Bar što slušam na reklamama, dovoljno je da ima neku kancelariju, telefon i tajnicu i da je već to neki fakultet gdje se trebaju prijaviti studenti, uplatiti itd. Mislim da je to prilično neozbiljno. E sad, kvalitet itd., ja ne mogu ulaziti u te detalje.“
Na privatnim fakultetima nema mita
Osim što im se spočitava da na brz i lak način dobijaju licence za rad, vlasnicima privatnih fakulteta se zamjera što im je cilj brza zarada i nepostojanje želje da ulažu u ustanove koje su osnovali.
Za profesora na ovom univerzitetu Bakira Mujića, prednost privatnih u odnosu na javne fakultete je ta što nema mita:
„Apsolutno je to isključeno jer studenti znaju da je to privatni fakultet, da se on plaća, da se plaća u ratama i da nema apsolutno nikakve ni potrebe ni mogućnosti da dođe do bilo kakvih podmićivanja.“
Većina naših sagovornika jedinstvena je u ocjeni da će proces akreditacije urediti postojeće stanje u visokoškolskim ustanovama, prvenstveno kada je riječ o odabiru profesora koji će moći predavati, od kojih većina danas radi bez ikakvih referenci.
Osim toga, biće propisano i koje prostorne kapacitete moraju imati fakulteti i koliko studenata mogu primiti na osnovu tih kapaciteta, kako se više ne bi dešavalo da studenti na predavanjima nemaju gdje sjesti.
