Godinu za nama obilježila je značajna evropeizacija zemalja u regionu, pozitivni pomaci u dobrosusjedskim odnosima, makar se oni odnosili samo na deklarativna izvinjenja ili kurtoazne posjete, te jačanja privredne i kulturne saradnje.
Doprinos Bosne i Hercegovine pozitivnim trendovima u regiji ne može biti značajan sve dok se unutar zemlje ne srede političke prilike, smatra većina analitičara.
Inicijative potekle iz Bosne i Hercegovine nisu velike, ali nisu ni zanemarljive smatra profesor Enver Kazaz.
„Izjava, ma koliko bila mlaka i ma kako bila protumačena u bosanskom kontekstu, Bakira Izetbegovića, u kojoj se on izvinjava za zločine Armije BiH nad nevinim ljudima, je mali doprinos jednom takvom regionalnom trendu, trendu pomirenja i trendu evropeizacije. Moramo reći da su iz BiH dolazile i ranije takve izjave, na primjer Čavićeva izjava, ili Tihićeva izjava“, rekao je Kazaz.
Osnovni problem je što Bosni i Hercegovini nedostaju politike pomirenja i politike suočavanja sa prošlošću, stoga je iz ove zemlje teško očekivati ozbiljnije pomake u konsolidaciji odnosa u regionu, dodaje Kazaz.
„Nedostaje joj zakon o zabrani negiranja genocida, nedostaje joj etička odgovornost, ne samo u politici nego i u akademskim zajednicama. Teško, dakle, iz BiH možemo očekivati neke ozbiljne pomake u tom smislu, budući da ona nema unutarnje kohezije da se konstituira kao zajedničko društvo ili društvo bazirano na sličnim vrijednostima. Ali, ono što je pozitivno – BiH trenutno prolazi najtežu političku krizu od Dejtona na ovamo i pada aprilskog paketa, i pozitivna je svijest o nužnosti pregovaranja“, ocjenjuje on.
Moralno ozdravljenje
I analitičar Međunarodne krizne grupe u Sarajevu, Srećko Latal, smatra da bez sređivanja unutrašnjih odnosa BiH neće imati priliku za značajniji doprinos u pozitivnim pomacima koji se događaju u zemljama bivše Jugoslavije.
Srećko Latal
„Kao što smo vidjeli u proteklih nekoliko godina, Hrvatska, Srbija, Makedonija i ostale zapadnobalkanske zemlje puno brže napreduju ka euroatlantskim integracijama od BiH. Sama ta činjenica da je BiH bitno zaostala za ostalim zemljama i da se taj razmak sve više i više povećava, može da predstavlja jedan ozbiljan potencijal za dalje tenzije u samom regionu. Drugi bitan elemenat bi bio, da kažemo, jačanje centralne ideje, zajedničke ideje Bosne i Hercegovine, jer, kao što znamo, od rata pa na ovamo BiH, kako na regionalnim, tako i na međunarodnim poljima, nastupa više kao zajednica pojedinačnih interesa različitih političkih i nacionalnih struktura iz BiH, a ne kao jedna zajednička zemlja“, kaže Latal.
Predsjednik nevladine organizacije Forum građana Tuzla i jedan od članova regionalne Igmanske inicijative, Vehid Šehić.
„Mi imamo možda i jednu veliku šansu, kao država koja je doživjela najveće zlo za vrijeme ratova, da možemo učiniti ipak prvi korak, i čini se prvi korak od strane ljudi iz BiH da se uspostavljaju drugačiji odnosi u regionu, odnosi koji će afirmisati razumijevanje i povjerenje među građanima, a onda i među političkim liderima. Sigurno da takav položaj BiH mora da iskoristi, jer – ne zaboravite da ovdje žive i tri ravnopravna naroda koji, također, žive u Hrvatskoj, Srbiji i u Crnoj Gori. Ta jedna ljudska, prirodna prednost BiH, kad je u pitanju moralno ozdravljenje ovih prostora, može je staviti u poziciju lidera kad su ti procesi u pitanju“, smatra Šehić.
Maksimum koji BIH može doprinijeti regionalnoj konsolidaciji odnosa je da ne pogoršava svoju unutrašnju poziciju, smatra profesor Šaćir Filandra.
„Njen demokratski kapacitet u ovom trenutku je, nažalost, vrlo mali. BiH nije zemlja konsolidirane već jedne čisto proceduralne demokracije. Stanje na unutarnjem planu nije stabilno. S tog aspekta najbolje bi bilo da se postojeći nivo unutarnje stabilnosti, ili nestabilnosti, ne pogoršava, s obzirom na pozitivne učinke iz okruženja, odnosno sa strane, tako da bi to, za početak, bio neki minimum koji bi zadovoljio ambicije, vjerujem, i u okruženju“, kazao je Filandra.
Ono gdje BiH svakako može djelovati u regionalnim integracijama je polje kulture. Dio kulture mira, etičke odgovornosti i antiratnog djelovanja, ipak se malo zamorio u BiH, kaže profesor Enver Kazaz.
„To će BiH nastaviti. Ona bi morala da iznađe novo simboličko polje unutar kojeg bi mogla da postane regionalni lider. To polje bi moglo da bude polje deviktimizacije. Bosni i Hercegovini sržno nedostaje ono što bi trebalo da bude osnovni trend, drštveni i politički trend, a to je da se žrtve više politički ne instrumentaliziraju. Ako se to dogodi, BiH može postati zemlja u regiji oko koje i u kojoj se događaju nove regionalne politike“, ocjenjuje Kazaz.
Doprinos Bosne i Hercegovine pozitivnim trendovima u regiji ne može biti značajan sve dok se unutar zemlje ne srede političke prilike, smatra većina analitičara.
Inicijative potekle iz Bosne i Hercegovine nisu velike, ali nisu ni zanemarljive smatra profesor Enver Kazaz.
„Izjava, ma koliko bila mlaka i ma kako bila protumačena u bosanskom kontekstu, Bakira Izetbegovića, u kojoj se on izvinjava za zločine Armije BiH nad nevinim ljudima, je mali doprinos jednom takvom regionalnom trendu, trendu pomirenja i trendu evropeizacije. Moramo reći da su iz BiH dolazile i ranije takve izjave, na primjer Čavićeva izjava, ili Tihićeva izjava“, rekao je Kazaz.
Osnovni problem je što Bosni i Hercegovini nedostaju politike pomirenja i politike suočavanja sa prošlošću, stoga je iz ove zemlje teško očekivati ozbiljnije pomake u konsolidaciji odnosa u regionu, dodaje Kazaz.
„Nedostaje joj zakon o zabrani negiranja genocida, nedostaje joj etička odgovornost, ne samo u politici nego i u akademskim zajednicama. Teško, dakle, iz BiH možemo očekivati neke ozbiljne pomake u tom smislu, budući da ona nema unutarnje kohezije da se konstituira kao zajedničko društvo ili društvo bazirano na sličnim vrijednostima. Ali, ono što je pozitivno – BiH trenutno prolazi najtežu političku krizu od Dejtona na ovamo i pada aprilskog paketa, i pozitivna je svijest o nužnosti pregovaranja“, ocjenjuje on.
Moralno ozdravljenje
I analitičar Međunarodne krizne grupe u Sarajevu, Srećko Latal, smatra da bez sređivanja unutrašnjih odnosa BiH neće imati priliku za značajniji doprinos u pozitivnim pomacima koji se događaju u zemljama bivše Jugoslavije.
„Kao što smo vidjeli u proteklih nekoliko godina, Hrvatska, Srbija, Makedonija i ostale zapadnobalkanske zemlje puno brže napreduju ka euroatlantskim integracijama od BiH. Sama ta činjenica da je BiH bitno zaostala za ostalim zemljama i da se taj razmak sve više i više povećava, može da predstavlja jedan ozbiljan potencijal za dalje tenzije u samom regionu. Drugi bitan elemenat bi bio, da kažemo, jačanje centralne ideje, zajedničke ideje Bosne i Hercegovine, jer, kao što znamo, od rata pa na ovamo BiH, kako na regionalnim, tako i na međunarodnim poljima, nastupa više kao zajednica pojedinačnih interesa različitih političkih i nacionalnih struktura iz BiH, a ne kao jedna zajednička zemlja“, kaže Latal.
Predsjednik nevladine organizacije Forum građana Tuzla i jedan od članova regionalne Igmanske inicijative, Vehid Šehić.
Šehić: Mi imamo možda i jednu veliku šansu, kao država koja je doživjela najveće zlo za vrijeme ratova, da možemo učiniti ipak prvi korak.
„Mi imamo možda i jednu veliku šansu, kao država koja je doživjela najveće zlo za vrijeme ratova, da možemo učiniti ipak prvi korak, i čini se prvi korak od strane ljudi iz BiH da se uspostavljaju drugačiji odnosi u regionu, odnosi koji će afirmisati razumijevanje i povjerenje među građanima, a onda i među političkim liderima. Sigurno da takav položaj BiH mora da iskoristi, jer – ne zaboravite da ovdje žive i tri ravnopravna naroda koji, također, žive u Hrvatskoj, Srbiji i u Crnoj Gori. Ta jedna ljudska, prirodna prednost BiH, kad je u pitanju moralno ozdravljenje ovih prostora, može je staviti u poziciju lidera kad su ti procesi u pitanju“, smatra Šehić.
Maksimum koji BIH može doprinijeti regionalnoj konsolidaciji odnosa je da ne pogoršava svoju unutrašnju poziciju, smatra profesor Šaćir Filandra.
„Njen demokratski kapacitet u ovom trenutku je, nažalost, vrlo mali. BiH nije zemlja konsolidirane već jedne čisto proceduralne demokracije. Stanje na unutarnjem planu nije stabilno. S tog aspekta najbolje bi bilo da se postojeći nivo unutarnje stabilnosti, ili nestabilnosti, ne pogoršava, s obzirom na pozitivne učinke iz okruženja, odnosno sa strane, tako da bi to, za početak, bio neki minimum koji bi zadovoljio ambicije, vjerujem, i u okruženju“, kazao je Filandra.
Ono gdje BiH svakako može djelovati u regionalnim integracijama je polje kulture. Dio kulture mira, etičke odgovornosti i antiratnog djelovanja, ipak se malo zamorio u BiH, kaže profesor Enver Kazaz.
„To će BiH nastaviti. Ona bi morala da iznađe novo simboličko polje unutar kojeg bi mogla da postane regionalni lider. To polje bi moglo da bude polje deviktimizacije. Bosni i Hercegovini sržno nedostaje ono što bi trebalo da bude osnovni trend, drštveni i politički trend, a to je da se žrtve više politički ne instrumentaliziraju. Ako se to dogodi, BiH može postati zemlja u regiji oko koje i u kojoj se događaju nove regionalne politike“, ocjenjuje Kazaz.
