U Bosni i Hercegovini se u dvadesetoj godini nakon rata, još uvijek traga za 6 do 8 hiljada nestalih osoba. U državnom Institutu za traženje nestalih priznaju da je došlo do zastoja u tom procesu, te da bi i država Bosna i Hercegovina putem svojih institucija morala dati veći doprinos u ubrzanju tog procesa. Trebalo bi ubrzati i istrage koje bi mogle dovesti do odgovora gdje se nalaze preostale masovne ili pojedinačne grobnice.
Za razliku od ranijih godina kada se govorilo o velikom napretku u pronalasku nestalih osoba u postratnim godinama, podaci danas govore da je taj process 20 godina nakon rata u BiH prilično stagnirao. Od oko 31 500 nestalih osoba do danas ih je pronađeno više od dvije trećine. No rad u ovoj godini neće odmaći puno od 2014. godine, kaže predsjedavajući Kolegijuma direktora Instituta za nestale Bosne i Hercegovine Milutin Mišić.
“Naša je procjena da ćemo u 2015. godini ostati na nivou prošle godine, ukoliko Tužilaštvo BiH obezbijedi da se završe sve ekshumacije za koje su u ovoj godini podnijeti zahtjevi. 2014. godine smo imali ukupno 100 zahtjeva za ekshumacije, od čega su izvršene 92 ekshumacije. Pri tome je nađeno 225 lica, odnosno kompletnih posmrtnih ostataka ili slučajeva.” – navodi Mišić.
Mišić smatra da bi se u narednom period trebala osmisliti strategija koja bi doprinijela konačnom okončanju procesa traženja nestalih. To ponovo postaje političko pitanje i trenutno je stanje takvo da samo država ima snagu da utiče da se natjeraju institucije koje su postojale i u ratu da i one daju svoje odgovore o nestalim osobama.
“Mi imamo najmanje 140 lica koje vodimo kao nestala, a koje je Međunarodni komitet Crvenog krsta registrovao kao zarobljenike u određenim institucijama, a njih danas nema ni živih ni mrtvih. To znači da za njih postoji potpuna odgovornost. Imamo nekoliko desetina lica za koje se po imenu i prezimenu poznaju ljudi koji su ih odveli. Zna se i u kojim uniformama su bili i ispred koje jedinice i iz kojih stanova, a ti se ljudi, nažalost, ni od Tužilaštva BiH ni od drugih institucija ne procesuiraju. Dalje, mi imamo i jako puno problema oko određenih ekshumacija koje treba da završava Tužilaštvo BiH. Nažalost, iz nama nepoznatih razloga obustavljaju se ekshumacije, kao što je sada slučaj u Buća potok ili ekshumacija jame Radača. Suštinski, mi moramo natjerati Tužilaštvo BiH a i državna strategija mora biti takva da se o svakom licu mora provesti istraga i dati porodici, zajedno sa nama, odgovor o sudbini tog lica.”- ističe Mišić.
Porodice nestalih ne zanima ništa drugo osim da konačno saznaju za sudbinu svojih najmilijih. 20 godina je prošlo od rata i mnogi se boje da niti će saznati istinu, niti će pronaći ostatke.
Zdravko Jorgić i danas ne zna šta se dogodilo sa njegovim sinom, studentom vojnikom, koji je nestao 1995. na Ozrenu.
“I daj bože da mi je pronaći samo, bar jednu kost njegovu, da ga sahranim i da mu žemo otići na grob i zapaliti svijeću dok smo živi, ja i njegova majka. Toliko je teško i bolno…da ne mogu više ni pričati…”- opisao je Jorgić svoju tugu.
Još se traga za 137 vojnika i civila nestalih u ofanzivama na Ozrenu koje su započele 10 septembra 1995. godine. Organizacija porodica poginulih, nestalih i zarobljenih boraca i civila Republike Srpske upravo podsjećanjem na te osobe želi da ukaže na nezadovoljstvo u traženju nestalih.
Predsjednik Organizacije Nedeljko Mitrović apeluje da se putem procesuiranja odgovornih za zločine na Ozrenu dođe do informacija o grobnicama za kojima se godinama traga.
“11 grobnica je izmješteno sa blizu 140 tijela. Najkarakterističniji slučaj je iz Gostovića gdje su 53 borca masakrirana od strane mudžahedina i zna se da su kasnije, kad smo počeli tragati, izmješteni.”- priča Mitrović.
Sjećane na još 671 nestalu osobu prijedorske regije i na ovogodišnji medjunarodni dan nestalih održava se postavljanjem specijalne instalacije na centralnog gradskom trgu u Prijedori. Poznanici, rođaci i sugrađani nestalih osoba imaju priliku da javno upute ličnu poruku onima za kojima tragaju preko dvije decenije . Poruke se mogu uputiti i institucijama odgovornim za (ne)pronalazak nestalih osoba, kaže Edin Ramulić iz Udruženja Izvor.
“Dodatno nam je cilj da kod nekoga od njih koji imaju informaciju, probudimo neku vrstu suosjećanja prije svega prema porodicama nestalih osoba, pa da pomogne da se pronađu ostaci, rasvijetli njihova sudbina, da se jednom ta priča završi na onaj način da porodice dobiju tijela i da se ona dostojanstveno pokopaju. Naravno, uvijek stoji ono što je krajnji cilj, i svih ovih naših akcija, da se utvrdi odgovornost. Da se kazne oni koji su doveli do nestajanja ljudi, da se više nikada ne ponavlja u budućnosti ni u Prijedoru ni nigdje da ljudi nestaju i da niko poslije ne bude odgovoran za to.”- istakao je Ramulić.
U udruženjima porodica nestalih smatraju da bi trebalo povećati broj ljudi angažovanih na otkrivanju i iskopavanju grobnica, dodajući da se u nekim slučajevima i godinama čeka da tužioci Tužilaštva BiH dođu na neku od prijavljenih lokacija.
Podaci Međunarodne komisije za traženje nestalih pokazuju da je najviše osoba nestalo na području istočne i zapadne Bosne. U njihovom izvještaju sa kraja prošle godine posebno su obrađeni podaci o 7.000 nestalih Srebreničanima. Izvještaj pokazuje i kako gotovo 90 procenata svih nestalih u ratu u BiH čine muškarci.
