Teška ekonomska situacija, loše društveno okruženje, psihološki pritisak, ali i posljedice rata, neki su od razloga zbog kojih građani Bosne i Hercegovine sve više uzimaju tablete za smirenje.
Zabrinjavajuće je što je sve veći broj onih koji ove tablete koriste samoinicijativno ne razmišljajući o posljedicama. Stručnjaci kažu da loše društveno okruženje i nemaština više utiču na anksioznost ili depresiju nego što su to ratne traume koje su do sada trebale biti prevaziđene. No činjenica je da u BiH živi više od 400 hiljada osoba koje se bore sa PTSP-om.
Anisa Mahmutović je mlada novinarka. Svoje lično iskustvo sa PTSP-om pretočila je u tekst koji govori kako se ovaj sindrom prenosi sa roditelja na djecu. Od PTSP-a, liječio se najprije njen otac, a zatim i majka. Kao dijete nije shvatala o čemu je riječ, odrastanje je naučilo da mora da istražuje i nauči o kakvo je to stanje i na šta sve utiče.
Anisa vjeruje da veliki broj ljudi u BiH koristi antidepresive i tablete za smirenje zbog posljedica rata, no kaže da poratno društvo u kojem ovi ljudi žive doprinosi sve većem broju onih koji spas traže u tabletama.
„Imamo još uvijek onu kritičnu masu koja ne traži pomoć neuropsihijatra, već to rješava na drugi način, tako što kupuju sami sebi lijekove“, kaže ona.
Psiholog Srđan Puhalo kaže da je sve počelo još prije rata, jer ljudi u BiH žive u permanentnom stresu. Devedesetih je bio rat, a danas ti ljudi žive u postkonfliktnom tranzicionom društvu u kojem ljudi ne mogu da se snađu, dodaje on.
„U takvom drušvu čovjek je najčešće gubitnik. U kojem je on neko ko, bez obzira koliko jaku mentalnuu snagu ima, prosto vrijeme i sve ono što se dešava ga troši. I onda imate ono što je najlakše, a to je otići kod ljekara i posegnuti za lijekovima“, govori Puhalo.
S druge strane, psihologinja Jasna Bajraktarević smatra da sve veći broj ljudi koji na svoju ruku uzimaju tablete za smirenje nisu posljedica rata. Za ljude u BiH je specifično kaže ona, da žive u tenziji iščekujući neke promjene koje će život učiniti boljim. Ta tenzija stvara psihički nestabilnost i mentalnu neravnotežu, objašnjava.
„Ono što ljudi misle i ono što pokušavaju nama da predstave da je BiH ugrožena, zato što je ovdje prije 22 godine bio rat je zapravo priča koja je isključivo političke prirode. Jer ljudi koji su ostali naprosto moraju da žive, ali život koji im je omogućen je postao nešto što je postalo preteško za svakog običnog čovjeka“, navodi Bajraktarević.
Stručnjaci tvrde da je psihoterapija mnogo efikasnija od uzimanja tableta, no veliki broj građana nema novca za ovaj način liječenja.
“Psihoterapija je skupa. Neki odlaze iz zemlje da bi možda to preuprijedili, treći pokušavaju to da ignorišu, ali se bojim da je riječ o periodu od 25 godina života pod permanentnim stresom”, obajšnava Srđan Puhalo.
Dodatan problem predstavlja i činjenica da su tablete koje građani uzimaju na svoju ruku vrlo često neadekvatne.
„Razgovor, priča, otkrivanje pravog uzroka, davanje imena strahu i bolu koji nosimo u sebi, kao i problemu, a ne generalizacija, su načini koji će mnogo prije otkloniti anksioznost mnogo prije nego uzeti lijek na svoju ruku”, zaključuje Jasna Bajraktarević.
Facebook Forum