Autor: Mirnes Bakija
Žena iz Bijeljine koja je željela ostati anonimna (ime i prezime je poznato redakciji) udala se prije osamnaeste godine i to ne dobrovoljno. Njeni roditelji su ugovorili brak.
"Mnogo mi je teško kada vidim da roditelji ugovaraju brakove svojoj djeci, jer sam u mladosti doživjela istu sudbinu. Nisam se udala iz ljubavi, ali sam poštovala odluku svojih roditelja, jer vremena su bila takva", kaže sagovornica RSE, koja je inače romske nacionalnosti.
Aktuelnih istraživanja nema, a poslednje sprovedeno 2012. godine pokazalo je da je oko 15 posto Romkinja u Bosni i Hercegovini stupilo u brak prije 15. godine. Od tada u ovoj državi nisu preduzeti koraci u pravcu mijenja stanja. Najveći procenat ovih djevojčica je bez formalnog obrazovanja i veoma lošeg imovinskog stanja.
Romi su najbrojnija od ukupno 17 nacionalnih manjina u BiH. U izvještaju Evropske komisije za 2021. godinu, procjenjuje se da ih u BiH živi oko 58.000, od ukupno 3,5 miliona stanovnika.
Sistematski riješiti problem prisilnih brakova
Romkinja sa početka priče kaže da nema saznanja o postojanju ugovorenih brakova u svojoj familiji. Ono što joj je poznato, dodaje, jesu slučajevi u njenom komšiluku, gdje se većinom radi o maloljetnim djevojčicama za koje se, kako ona tvrdi, traži novac.
U braku je, ističe, ostala zbog trudnoće, koja se desila ubrzo nakon udaje.
"Ja svoju djecu nikada ne bih prisilno udala, želim im da prožive lijepe trenutke i da odaberu partnera kojeg vole", priča ova žena.
Indira Bajramović, direktorica udruženja "Bolja budućnost" iz Tuzle, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, kaže da u Bosni i Hercegovini nije provođena analiza o broju djevojčica u romskim zajednicama koje su roditelji prisilno udali.
Kada se desi određeni ugovoreni brak, kaže ona, uključuju se centar za socijalni rad i policija. Prema njenim riječima, u zavisnosti od slučaja, pomoć pruža i tužilaštvo, te Agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA).
Uprkos tome, dodaje Bajramović, malo je procesuiranih postupaka, jer advokati i tužioci često smatraju da je to "običajno pravo Roma".
"Mi se borimo da dokažemo da to nije tako, već da se radi o ugovorenim brakovima maloljetne djece ili radnoj eksploataciji, gdje imamo i elementi trgovine ljudima. Kada govorimo o ugovorenim brakovima, moramo napomenuti da se to ne dešava samo u romskim zajednicama, već i generalno u ruralnim područjima", kazala je Bajramović.
Ona pojašnjava da je važno utvrditi koliko djevojčica ima godina, te da ukoliko se radi o maloljetnici koja nije navršila 16 godina, treba se smjestiti u sigurnu kuću.
"Stariji maloljetnici od 16 do 18 godina, koji mogu stupiti u vanbračnu zajednicu, trebali bi imati saglasnost roditelja, te u konačnici da sud odobri takav brak", ističe Bajramović.
Sud 'odobrio' prodaju maloljetne djevojčice
Okružni sud u Banjaluci je 2020. godine donio presudu prema kojoj su Alija Alić, Mehmed Bosak i njegov sin Ismet oslobođeni krivice za trgovinu Alijine trinaestogodišnje kćerke.
Naime, Alija je dogovorio u Doboju, na sjeveru BiH, sa Mehmedom Bosakom i obavio prodaju svoje trinaestogodišnje kćerke za 1.000 maraka (oko 500 eura). Odbrana optuženih navodila je i da se radi o romskoj tradiciji.
U obrazloženju presude je navedeno da se radilo "o neotklonjivoj pravnoj zabludi, koja optuženom nije mogla biti poznata, jer kod Roma vrijede drugačija pravila".
Aida Mehdić, članica Ženske romske mreže "Uspjeh", kaže da se na različite načine bave suzbijanjem ugovorenih i prisilnih brakova. Najčešće, kroz obrazovanja i ekonomsko osnaživanje i zapošljavanje Romkinja. Ona komentariše i presudu banjalučkog Okružnog suda.
"Naša mreža je oštro osudila sramotnu oslobađajuću presudu u slučaju prodaje djevojčice. Tada smo jasno istakli da ugovoreni i dječji brakovi nemaju apsolutno nikakvu vezu sa romskom tradicijom, te da tzv. običajno pravo na koje se nerijetko mnogi pozivaju, ne može i ne smije biti potkrepljenje za kršenje osnovnih dječjih i ljudskih prava romskih djevojčica", kazala je Mehdić.
Kakve kazne predviđa zakon?
Krivični zakoni entiteta Federacija BiH i Brčko distrikta, posebne administrativne jedinice u BiH, je predviđena zatvorska kazna od tri mjeseca do tri godine za osobe koje žive u vanbračnoj zajednici sa osobom mlađom od 16 godina.
Ista kazna se odnosi na roditelje ili staratelje koja mlađoj maloljetnoj osobi to dopusti ili je navedu na to. U slučaju navođenja maloljetnika na brak iz koristoljublja predviđena je zatvorska kazna od šest mjeseci do pet godina.
U Zakonu o krivičnom postupku entiteta Republika Srpska, za isto krivično djelo, predviđena je novčana kazna ili kazna zatvora do dvije godine. Ako roditelj ili staratelj omogući brak maloljetnika iz koristoljublja, za to je propisana kazna do tri godine zatvora.
Ljubinko Mitrović, ombudsman za ljudska prava BiH, također ističe da je pogrešno misliti da se prisilni brakovi vežu samo za romsku zajednicu. Kaže da je potrebno više istraživanja kako bi se utvrdili tačni podaci o učestalosti ugovorenih brakova, a zatim i harmonizacija zakona u skladu sa međunarodnim standardima.
Mitrović pojašnjava da su u BiH na snazi četiri krivična zakona, dva entitetska, jedan za Brčko distrikt i krivični zakon na nivou Bosne i Hercegovine. Od toga tri krivična zakona, osim ovoga na nivou BiH, se bave problematikom ugovorenih i prisilnih brakova.
"Zakonodavna rješenja su različita, a treba istaći da je najbolje definisan najnoviji krivični zakon Republike Srpske iz 2017. godine, gdje se dijete smata do 18. godine života, što je u skladu sa Konvencijom UN-a o pravima djeteta, koja je potpisana još prije rata u BiH", pojašnjava Mitrović.
On kaže da manjkavost Krivičnog zakona FBiH i Brčko distrikta je u tome što se djetetom smatraju osobe koje nisu navršile 14 godina.
"Ovo treba mijenjati pod hitno i usaglasiti. Dijete po konvenciji i prema našem domaćem zakonodavstvu mora biti osoba do 18 godina. Zbog toga imamo žrtvu, a u pravilu se najčešće radi o ugovaranju brakova osobama ženskog spola, djevojčicama mlađim od 18 godina, gdje ugovaranje vrše roditelji", ističe Mitrović.
Mitrović dodaje da u novom Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske postoji i posebno krivično djelo koje se naziva prinudno zaključenje braka.
"Koliko sam upoznat trenutno se radi na izmjenama krivičnog zakona FBiH, te uvođenju posebne grupe krivičnog dijela seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Moram napomenuti da je važno da ova grupa krivičnih dijela bude uvrštena u krivični zakon RS-a", kaže Mitrović.
U postojećim krivičnim zakonima, prema njegovim riječima, postoji zasebno krivično djelo trgovine ljudima, odnosno djecom, gdje se pominje i prisilni brak. U zakonu stoji da onaj ko vrbuje, prevozi, prebacuje, prodaje, kupuje, posreduje u kupovini, radi prisilnog braka kaznit će se najmanje kaznom zatvora od pet godina.
U Kaknju građani prijavili ugovoreni brak
Građani u Kaknju, u srednjoj BiH, nedavno su prijavili slučaj ugovorenog braka u jednoj romskoj zajednici u tom gradu. Prijava je stigla u Udruženje "Bolja budućnost" koje ima medijatore koji djeluju u romskim zajednicama. Njima se javljaju i djevojke žrtve prisilnih brakova.
"Treba sankcionisati roditelje koji to rade. Mi svi moramo raditi za dobrobit djece, da im se osigura lijepo djetinjstvo, a ne sa 13 godina da razmišlja o domaćinstvu i ima obaveze kao odrasla žena. I pored toga, stalno raditi na prevenciji ove pojave i uključiti cijeli sistem", napominje Indira Bajramović, direktorica udruženja "Bolja budućnost" iz Tuzle.
Lideri zemalja Zapadnog Balkana 2019. godine na Samitu koji je održan u poljskom gradu Poznanj, potpisali su Deklaraciju o integraciji Roma.
Cilj deklaracije je podržati socio-ekonomske integracije romske populacije. Zemlje koje su obuhvaćene procesom su Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Albanija.
BiH se tako obavezala da će u narednih pet godina zaposliti oko 25 posto Roma, da će stopa završetka obrazovanja sa 40 biti podignuta na 90 posto, te da će 95 posto Roma biti zdravstveno osigurano.
