BiH jako zaostaje za zemljama regiona u borbi protiv korupcije. Val hapšenja visokorangiranih političkih dužnosnika u Hrvatskoj, otvaranje istraga i pritvori moćnih pojedinaca u Srbiji, zaobišli su BiH. Istraživanja pokazuju godišnji rast korupcije u BiH za više od 30 posto. Najveći problem je politička korupcija na najvišim nivoima vlasti koja kontroliše sva javna preduzeća i resurse u BiH. Bez spremnosti te političke elite nemoguće je bilo šta uraditi, unatoč strategijama koje se usvajaju i zakonima koji se najavljuju.
Prema podacima nevladinih organizacija, BiH svakog sata izgubi oko 24 eura zbog korupcije. Zastupljena je u svim oblastima - od javnih nabavki, preko zdravstva, do obrazovanja i u njoj se mogu prepoznati svi novoi vlasti.
„Imamo od klasičnog mita, znači od davanja i uzimanja novca, do oblika korupcije gdje se tenderi tendenciozno oblikuju na način da se favoriziraju određene firme, ili isključuju određene firme - mi to zovemo organizacijska kultura u upravi gdje ljudi čak više to ni ne smatraju korupcijom. Nepotizam je jako rasprostranjen kod nas, u tolikoj mjeri da ljudi više i ne vjeruju da mogu naći posao bez štele, itd. Politička umiješanost je apsolutno jedan oblik korupcije koji se pojavljuje – i jeste problem“, kaže Emina Abrahamsdotter, antikorupcijski praktičar Svjetske banke.
U 2012. godini na 30 sudova u Federaciji, što kantonalnih što općinskih, za koruptivne radnje pravomoćno je presuđeno u tek 14 predmeta.
„Iz izvještaja EK jeste da još nisu učinjeni dovoljni napori u represivnoj borbi protiv korupcije, zapravo da mi još nemamo presuđujućih presuda za neka velika koruptivna krivična djela“, navodi Sead Lisak iz Agencija za borbu protiv korupcije.
Politička korupcija najproblematičnija
U BiH godišnje se na razne tendere potroši dvije milijarde eura. Sumnja se da čak 800 miliona ode u privatne džepove. Nepotizam, s druge strane, više nije ni javna tajna. Činjenica, primjerice, da je pola federalne vlade zaposlilo svoju rodbinu i prijatelje na rukovodeće pozicije odavno je poznata javnosti, no zvanično, sukoba interesa nema.
Upravo politička korupcija na najvišem nivou je i najveći problem korupcije, jer se radi o direktnoj kontroli javnih preduzeća i resursa, upozorava Srđan Blagovčanin iz TI BiH.
„Parlamenti su svedeni na puke izvršioce odluka političkih lidera, tužilaštva su pod vrlo aktivnom kontrolom političkih elita, kao i pravosuđe, što nam na kraju daje odgovor zašto nema procesuiranih slučajeva političke korupcije“, ističe Blagovčanin.
Blagovčanin dodaje da se posljednjih mjeseci u BiH događa i tzv. politizacija procesuiranja korupcije, aludirajući pritom i na slučaj predsjednika Federacije Živka Budimira, koji je bio osumnjičen za primanje mita:
„Imali smo slučajeve u kojima su i agencije za provođenje zakona bile stavljane u funkciju političkih partija i interesa pojedinaca, gdje su pojedine istrage za koprupciju vođene na način da nisu postojali relevantni dokazi za provođenje tih akcija. Čak je u jednom takvom jednom slučaju, koji je bio dosta medijski eksponiran, i Ustavni sud o tome dao svoj stav.“
Punih godinu dana na parlamentarnu proceduru u Federaciji čekaju zakon o oduzimanju imovine stečene prkršajnim krivičnim dijelom i zakon o suzbijanju kriminala i organizirane korupcije. Iako je na posljednjoj sjednici Predstavnički dom Federalnog parlamenta usvojio nacrt zakona o zaštiti prijavitelja korupcije, većina poslanika je prokomentirala kako su intervencije nužne.
„Ovaj zakon daje puno zadataka realnom sektoru i privrednim društvima, vrlo malo se pominje korupcija koja je od političkih partija do društva i samog sistema“, kaže Omer Vatrić iz Stranke za BiH.
O nacrtu strategije za borbu protiv korupcije nedavno se raspravaljalo i u Narodnoj skupštini RS. Dokument koji je, uz ostalo, predvidio formiranje antikorupcijskog tima, za opoziciju je dokument čisto deklarativnog karaktera.
Poslanici Narodnog demokratskog pokrata i SDS-a, Dragan Čavic i Kostadin Vasić:
„Ne možemo žmiriti na ogromne političke uticaje pod kojima se u RS dešavaju afera za aferom i korupcija za korupcijom.“
„Institucije ne mogu funkcionisati, jer ako bi funkcionisale i primjenjivale strategiju borbe protiv korupcije, morale bi to primjeniti same na sebi.“
Treba ipak podsjetiti da je BiH i do sada imala zakone koji su bili usmjereni na borbu protiv korupcije. Bila je prva zemlja u regionu sa refomiranim krivičnim
zakonodavstvom, prva koja je imala set antikorupcijskih zakona, kao što je Zakon o sukobu interesa. No unatoč tome, i dalje je visoko na listi nakorumpiranijih zemalja svijeta i zapravo jedini napredak u borbi protiv korupcije je 12 novih zaposlenika u Agenciji za borbu protiv korupcije, što će svakako oplemeniti promotivne kampanje, na što se, nažalost, sveo rad ovog državnog tijela.
„Ono što, nažalost, građanima BiH jedino preostaje jeste snažniji pritisak Brisela prema političkim liderima. Vidjeli smo i na primjeru Srbije da je stvarna borba protiv korupcije počela onog momenta kada je EU toliko intenzivirala pritisak na donosioce odluka da taj pritisak nije mogao biti ignorisan. Bojim se da će i Bosni i Hercegovini biti jedini izlaz da Brisel vrlo jasno kaže: ’Te i te slučajeve trebate procesuirati u tom i tom roku’,“ zaključuje Srđan Blagovčanin iz TI.
Prema podacima nevladinih organizacija, BiH svakog sata izgubi oko 24 eura zbog korupcije. Zastupljena je u svim oblastima - od javnih nabavki, preko zdravstva, do obrazovanja i u njoj se mogu prepoznati svi novoi vlasti.
„Imamo od klasičnog mita, znači od davanja i uzimanja novca, do oblika korupcije gdje se tenderi tendenciozno oblikuju na način da se favoriziraju određene firme, ili isključuju određene firme - mi to zovemo organizacijska kultura u upravi gdje ljudi čak više to ni ne smatraju korupcijom. Nepotizam je jako rasprostranjen kod nas, u tolikoj mjeri da ljudi više i ne vjeruju da mogu naći posao bez štele, itd. Politička umiješanost je apsolutno jedan oblik korupcije koji se pojavljuje – i jeste problem“, kaže Emina Abrahamsdotter, antikorupcijski praktičar Svjetske banke.
U 2012. godini na 30 sudova u Federaciji, što kantonalnih što općinskih, za koruptivne radnje pravomoćno je presuđeno u tek 14 predmeta.
„Iz izvještaja EK jeste da još nisu učinjeni dovoljni napori u represivnoj borbi protiv korupcije, zapravo da mi još nemamo presuđujućih presuda za neka velika koruptivna krivična djela“, navodi Sead Lisak iz Agencija za borbu protiv korupcije.
Politička korupcija najproblematičnija
U BiH godišnje se na razne tendere potroši dvije milijarde eura. Sumnja se da čak 800 miliona ode u privatne džepove. Nepotizam, s druge strane, više nije ni javna tajna. Činjenica, primjerice, da je pola federalne vlade zaposlilo svoju rodbinu i prijatelje na rukovodeće pozicije odavno je poznata javnosti, no zvanično, sukoba interesa nema.
Upravo politička korupcija na najvišem nivou je i najveći problem korupcije, jer se radi o direktnoj kontroli javnih preduzeća i resursa, upozorava Srđan Blagovčanin iz TI BiH.
„Parlamenti su svedeni na puke izvršioce odluka političkih lidera, tužilaštva su pod vrlo aktivnom kontrolom političkih elita, kao i pravosuđe, što nam na kraju daje odgovor zašto nema procesuiranih slučajeva političke korupcije“, ističe Blagovčanin.
Blagovčanin dodaje da se posljednjih mjeseci u BiH događa i tzv. politizacija procesuiranja korupcije, aludirajući pritom i na slučaj predsjednika Federacije Živka Budimira, koji je bio osumnjičen za primanje mita:
„Imali smo slučajeve u kojima su i agencije za provođenje zakona bile stavljane u funkciju političkih partija i interesa pojedinaca, gdje su pojedine istrage za koprupciju vođene na način da nisu postojali relevantni dokazi za provođenje tih akcija. Čak je u jednom takvom jednom slučaju, koji je bio dosta medijski eksponiran, i Ustavni sud o tome dao svoj stav.“
Punih godinu dana na parlamentarnu proceduru u Federaciji čekaju zakon o oduzimanju imovine stečene prkršajnim krivičnim dijelom i zakon o suzbijanju kriminala i organizirane korupcije. Iako je na posljednjoj sjednici Predstavnički dom Federalnog parlamenta usvojio nacrt zakona o zaštiti prijavitelja korupcije, većina poslanika je prokomentirala kako su intervencije nužne.
„Ovaj zakon daje puno zadataka realnom sektoru i privrednim društvima, vrlo malo se pominje korupcija koja je od političkih partija do društva i samog sistema“, kaže Omer Vatrić iz Stranke za BiH.
O nacrtu strategije za borbu protiv korupcije nedavno se raspravaljalo i u Narodnoj skupštini RS. Dokument koji je, uz ostalo, predvidio formiranje antikorupcijskog tima, za opoziciju je dokument čisto deklarativnog karaktera.
Poslanici Narodnog demokratskog pokrata i SDS-a, Dragan Čavic i Kostadin Vasić:
„Ne možemo žmiriti na ogromne političke uticaje pod kojima se u RS dešavaju afera za aferom i korupcija za korupcijom.“
„Institucije ne mogu funkcionisati, jer ako bi funkcionisale i primjenjivale strategiju borbe protiv korupcije, morale bi to primjeniti same na sebi.“
Treba ipak podsjetiti da je BiH i do sada imala zakone koji su bili usmjereni na borbu protiv korupcije. Bila je prva zemlja u regionu sa refomiranim krivičnim
zakonodavstvom, prva koja je imala set antikorupcijskih zakona, kao što je Zakon o sukobu interesa. No unatoč tome, i dalje je visoko na listi nakorumpiranijih zemalja svijeta i zapravo jedini napredak u borbi protiv korupcije je 12 novih zaposlenika u Agenciji za borbu protiv korupcije, što će svakako oplemeniti promotivne kampanje, na što se, nažalost, sveo rad ovog državnog tijela.
„Ono što, nažalost, građanima BiH jedino preostaje jeste snažniji pritisak Brisela prema političkim liderima. Vidjeli smo i na primjeru Srbije da je stvarna borba protiv korupcije počela onog momenta kada je EU toliko intenzivirala pritisak na donosioce odluka da taj pritisak nije mogao biti ignorisan. Bojim se da će i Bosni i Hercegovini biti jedini izlaz da Brisel vrlo jasno kaže: ’Te i te slučajeve trebate procesuirati u tom i tom roku’,“ zaključuje Srđan Blagovčanin iz TI.