Kultura i kulturni radnici često su bili na marginama, ali sada se nalaze u takvoj situaciji da su dotakli samo dno. Zajednička je to ocjena nekolicine istaknutih kulturnih poslenika Mostara, koji ističu kako je stanje u kulturi samo odraz društva u kojem živimo. Glavni krivac je politika, ističu, koja kulturu i uništava kako bi dobila društvo kojim je lakše manipulirati.
Nakon što je Grad Mostar, u izrazito nacionalno polariziranom Gradskom vijeću, napokon dobio rebalansirani budžet za 2012. godinu, predstavnici vlasti su ponovo priznali kako su - i ovaj put - minimalna izdvajanja za kulturu. Kulturni radnici, međutim, kažu kako to nije ništa novo, te ističu da je kultura i prije krize bila prva na udaru kada je trebalo rezati budžetski novac.
Tako, naprimjer, ovih dana 60. godišnjicu rada, sa skromnim i minimalnim programom, obilježava Pozorište lutaka Mostar.
"Sada je situacija dotakla samo dno. I mislim da to nije situacija samo za kulturu, nego je tako i zdravstvu i u školstvu, dakle u svim segmentima života koji su najvažniji za jednog čovjeka. U bolnicu kad pođete, morate ponijeti injekciju, zavoje, aspirine itd.", kaže direktorica tog teatra Ranka Mutevelić.
Stanje je takvo da teško uopće možemo govoriti o bilo kakvom kulturnom životu, i to traje već godinama, ističe režiserka i odnedavno direktorica Javne ustanove Mostarski teatar mladih Tanja Miletić Oručević. Ona kaže kako su davanja za kulturu iz budžeta za mostarske kulturne institucije neuporedivo manja u odnosu na gradove slične veličine u BiH, pa bi se iz toga moglo zaključiti sljedeće:
"Da su kulturne potrebe građana Mostara su 20-30 puta manje nego kulturne potrebe građana Sarajeva, sigurno barem 10 puta manje nego kulturne potrebe građana Zenice ili Tuzle."
"Oni jednostavno proizvode takvu situaciju, jer oni jedino u takvoj situaciji mogu da se snalaze - jer oni mogu plivati samo u mutnoj vodi. Da se sve razbistri i da dođe do nekih regula, do nekih pravila, da se to raščisti, onda oni ne bi znali gdje se nalaze, ne bi mogli postojati", kaže direktorica Pozorišta lutaka Mostar Ranka Mutevelić.
Nerijetko se mogu čuti komentari kako je problem u tome što ima previše kulturnih institucija u Mostaru. Tako taj i dalje podijeljeni grad ima npr. dva pozorišta - Hrvatsko narodno kazalište i Narodno pozorište Mostar - dva lutkarska pozorišta, te još Mostarski teatar mladih.
Gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić izražava žaljenje što se ni ove godine u budžetu nije moglo izdvojiti više novca za kulturu:
"Kulturu moramo malo bolje i urediti, jer kultura nije samo da prima dotacije nego da i osmisli projekte i da zaradi neki novac i na taj način pomogne i sebi i građanima ovoga grada - jer imamo puno kulturnih institucija, a kad pogledate njihove prihode, onda nismo mi u gradskoj administarciji baš zadovoljni njihovim radom."
Nema odustajanja
No, kulturni radnici ističu kako su toliki broj kulturnih institucija osnovali upravo političari.
"Tu situaciju su oni napravili, ne mi djelatnici u kulturi. Uostalom, oni preko noći to mogu i promijeniti ako hoće", kaže glumac Hrvatskog narodnog kazališta Mostar Robert Pehar.
Problem je, također, u tome što je veći broj onih što se - kao - brinu o kulturi, nego samih kulturnih radnika.
"Prije rata u Narodnom pozorištu Mostar bilo uposleno oko 100 ljudi. Danas u sve tri ove teatarske kuće velike i dvije ove male nema zaposleno ukupno 100 ljudi. Ali , problem je u tome što je nekad u Odjelu za kulturu radila samo jedna žena, a sad radi njih preko stotinu", navodi Pehar.
Suština priče je u tome što politika namjerno održava teško stanje u kulturi jer kao rezultat dobija društvo kojim je lakše manipulirati, smatra Mili Tiro, čovjek koji stoji iza organizacije Mostar Blues Festivala i koordinator programa Muzičkog centra "Pavarotti":
"Radi se o tome da je nekog slobodnjaka koji sluša Rolling Stonese vrlo teško ćete ubijediti da je član nekog tora, nekog plemena, da ima neku pripadnost. S takvim ljudima je puno teže manipulisati."
Zato je, dodaje Tiro, ulaganje u kulturu zapravo ulaganje u budućnost:
"Znamo i slušamo kako se mladi tuku na utakmicama, da se tuku po kafićima. Sve je to plod toga što nemaju usmjerenje, skoro ništa im nije ponuđeno. Odu u kafić, tamo dobiju 'porciju' narodnjaka, na televiziji slušaju programe tipa vijesti, dnevnik, vijesti, politička emisija. Naravno da je plod toga agresivnost, tuča - tako da je jednostavno ulaganje u kulturu direktna pomoć njima. Zbog toga kultura i postoji."
Direktorica Mostarskog teatra mladih Tanja Miletić Oručević dodaje kako radnici u kulturi nisu nikakvi paraziti:
"Naprotiv, u današnjem svijetu kultura se smatra razvojnim faktorom jedne sredine. Naročito u jednom gradu kao što je Mostar, u jednom turističkom gradu koji ima planove da bude turističko središte, kultura itekako može biti vrlo snažan ekonomski faktor razvoja koji može unaprijediti cijelu zajednicu."
I dok ove poruke dođu do političara, u međuvremenu radnici u kulturi ističu kako neće odustati, nego će nastaviti boriti se protiv stanja kakvo jeste najbolje što znaju -a to je svojim djelima.
Nakon što je Grad Mostar, u izrazito nacionalno polariziranom Gradskom vijeću, napokon dobio rebalansirani budžet za 2012. godinu, predstavnici vlasti su ponovo priznali kako su - i ovaj put - minimalna izdvajanja za kulturu. Kulturni radnici, međutim, kažu kako to nije ništa novo, te ističu da je kultura i prije krize bila prva na udaru kada je trebalo rezati budžetski novac.
Tako, naprimjer, ovih dana 60. godišnjicu rada, sa skromnim i minimalnim programom, obilježava Pozorište lutaka Mostar.
"Sada je situacija dotakla samo dno. I mislim da to nije situacija samo za kulturu, nego je tako i zdravstvu i u školstvu, dakle u svim segmentima života koji su najvažniji za jednog čovjeka. U bolnicu kad pođete, morate ponijeti injekciju, zavoje, aspirine itd.", kaže direktorica tog teatra Ranka Mutevelić.
Stanje je takvo da teško uopće možemo govoriti o bilo kakvom kulturnom životu, i to traje već godinama, ističe režiserka i odnedavno direktorica Javne ustanove Mostarski teatar mladih Tanja Miletić Oručević. Ona kaže kako su davanja za kulturu iz budžeta za mostarske kulturne institucije neuporedivo manja u odnosu na gradove slične veličine u BiH, pa bi se iz toga moglo zaključiti sljedeće:
"Da su kulturne potrebe građana Mostara su 20-30 puta manje nego kulturne potrebe građana Sarajeva, sigurno barem 10 puta manje nego kulturne potrebe građana Zenice ili Tuzle."
"Oni jednostavno proizvode takvu situaciju, jer oni jedino u takvoj situaciji mogu da se snalaze - jer oni mogu plivati samo u mutnoj vodi. Da se sve razbistri i da dođe do nekih regula, do nekih pravila, da se to raščisti, onda oni ne bi znali gdje se nalaze, ne bi mogli postojati", kaže direktorica Pozorišta lutaka Mostar Ranka Mutevelić.
Nerijetko se mogu čuti komentari kako je problem u tome što ima previše kulturnih institucija u Mostaru. Tako taj i dalje podijeljeni grad ima npr. dva pozorišta - Hrvatsko narodno kazalište i Narodno pozorište Mostar - dva lutkarska pozorišta, te još Mostarski teatar mladih.
Gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić izražava žaljenje što se ni ove godine u budžetu nije moglo izdvojiti više novca za kulturu:
"Kulturu moramo malo bolje i urediti, jer kultura nije samo da prima dotacije nego da i osmisli projekte i da zaradi neki novac i na taj način pomogne i sebi i građanima ovoga grada - jer imamo puno kulturnih institucija, a kad pogledate njihove prihode, onda nismo mi u gradskoj administarciji baš zadovoljni njihovim radom."
Nema odustajanja
No, kulturni radnici ističu kako su toliki broj kulturnih institucija osnovali upravo političari.
"Tu situaciju su oni napravili, ne mi djelatnici u kulturi. Uostalom, oni preko noći to mogu i promijeniti ako hoće", kaže glumac Hrvatskog narodnog kazališta Mostar Robert Pehar.
Problem je, također, u tome što je veći broj onih što se - kao - brinu o kulturi, nego samih kulturnih radnika.
"Prije rata u Narodnom pozorištu Mostar bilo uposleno oko 100 ljudi. Danas u sve tri ove teatarske kuće velike i dvije ove male nema zaposleno ukupno 100 ljudi. Ali , problem je u tome što je nekad u Odjelu za kulturu radila samo jedna žena, a sad radi njih preko stotinu", navodi Pehar.
Suština priče je u tome što politika namjerno održava teško stanje u kulturi jer kao rezultat dobija društvo kojim je lakše manipulirati, smatra Mili Tiro, čovjek koji stoji iza organizacije Mostar Blues Festivala i koordinator programa Muzičkog centra "Pavarotti":
"Radi se o tome da je nekog slobodnjaka koji sluša Rolling Stonese vrlo teško ćete ubijediti da je član nekog tora, nekog plemena, da ima neku pripadnost. S takvim ljudima je puno teže manipulisati."
Zato je, dodaje Tiro, ulaganje u kulturu zapravo ulaganje u budućnost:
"Znamo i slušamo kako se mladi tuku na utakmicama, da se tuku po kafićima. Sve je to plod toga što nemaju usmjerenje, skoro ništa im nije ponuđeno. Odu u kafić, tamo dobiju 'porciju' narodnjaka, na televiziji slušaju programe tipa vijesti, dnevnik, vijesti, politička emisija. Naravno da je plod toga agresivnost, tuča - tako da je jednostavno ulaganje u kulturu direktna pomoć njima. Zbog toga kultura i postoji."
Direktorica Mostarskog teatra mladih Tanja Miletić Oručević dodaje kako radnici u kulturi nisu nikakvi paraziti:
"Naprotiv, u današnjem svijetu kultura se smatra razvojnim faktorom jedne sredine. Naročito u jednom gradu kao što je Mostar, u jednom turističkom gradu koji ima planove da bude turističko središte, kultura itekako može biti vrlo snažan ekonomski faktor razvoja koji može unaprijediti cijelu zajednicu."
I dok ove poruke dođu do političara, u međuvremenu radnici u kulturi ističu kako neće odustati, nego će nastaviti boriti se protiv stanja kakvo jeste najbolje što znaju -a to je svojim djelima.