Sud u Sarajevu odbio je 17. maja da Elvira Šarca, državljanina Bosne i Hercegovine, preda Tunisu koji je tražio njegovu ekstradiciju kako bi bio suočen sa optužbama za ubistvo nekadašnjeg komandanta palestinske grupe Hamas 2016. godine. Ovu odluku sud je obrazložio rekavši da ne postoji sporazum o ekstradiciji između dvije zemlje.
“Sud BiH u postupku izručenja po međunarodnoj crvenoj potjernici Interpola Tunis, donio je rješenje kojim je odbijen zahtjev Republike Tunis, za određivanje privremenog pritvora prema potraživanom. Sud je, prije svega, nesporno utvrdio da je Elvir Šarac državljanin BiH, a uvidom u evidenciju zaključenih bilateralnih međunarodnih ugovora, utvrđeno je da BiH s Tunisom nema zaključen bilateralni međunarodni ugovor koji dozvoljava izručenje vlastitih državljana u cilju krivičnog gonjenja”, saopćeno je iz Suda BiH.
Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) Bosne i Hercegovine, po crvenoj potjernici Interpola Tunisa, uhapsila je 38-godišnjeg Elvira Šarca 15. maja 2018. U akciji je sudjelovala i Obavještajno-sigurnosna agencija BiH
Šarac je osumnjičen da je počinio krivična djela u vezi s terorizmom, odnosno da je učestvovao u likvidaciji Mohameda Zouarija u Tunisu 15. decembra 2016.
Tuniske službe navode da su u atentat uključena četiri strana državljanina od kojih su dvojica imala pasoše BiH, i da su unajmili apartmane u blizini Zouarijeve kuće. U Zaurija je, dok je ispred svoje kuće ulazio u automobil, ispaljeno 20 metaka. Šarca su nakon hapšenja predali sudiji za prethodni postupak Suda BiH.
Šarac je za medije u BiH potvrdio da je u Tunisu bio “poslovno u decembru 2016. kao poduzetnik koji se bavi turizmom i trgovinom maslinovim uljem”, ali da ne zna za šta se tereti i odbacio je optužbe. Eventualni sudski postupak protiv Šarca se tako može voditi u BiH. U Tunisu bi mu, kako je navela njegova odbrana, prijetila smrtna kazna, koja je na snazi u toj zemlji, i mučenje.
Drugi osumnjičeni uhapšen u Hrvatskoj
Drugi državljanin BiH kojeg tuniske vlasti smatraju odgovornim za atentat je Alem Čamdžić koji je uhapšen 13. marta 2018. u Međunarodnoj zračnoj luci Franjo Tuđman u Zagrebu. Hrvatske vlasti mogle bi ga izručiti Tunisu.
“Utvrđeno je da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje izručenika A. Č., s prebivalištem u Sarajevu, Bosna i Hercegovina, a radi vođenja kaznenog postupka pred prvostupanjskim sudom Republike Tunis, Pravosudne uprave za suzbijanje terorizma, koji je pred tim sudom u tijeku zbog kaznenog djela terorizma”, stoji u nepravomoćnom rješenju objavljenom na internetskoj stranici Županijskog suda u Velikoj Gorici. Čamdžićev branitelj Krešimir Škarica je, između ostalog, u prigovoru naveo da su “dokazi protiv Čamdžića manjkavi”, ali i da “Hrvatska kao članica Evropske unije ne izručuje uhićenike u zemlje gdje postoji smrtna kazna” te da bi “tražena osoba do presude bila izložena mučenju”.
Županijski sud u Velikoj Gorici je pojasnio da se “tuniskim Temeljnim zakonom smrtna kazna zamjenjuje kaznom zatvora u trajanju od 20 godina”. Dodaju i da je na izravni upit hrvatskog Ministarstva pravosuđa o izricanju i izvršenju smrtne kazne, dostavljeno očitovanje da u Tunisu smrtna kazna nije primijenjena od 1992. Čamdžićeva odbrana žalit će se Vrhovnom sudu Republike Hrvatske do čije odluke se odgađa njegovo eventualno izručenje.
Alem Čamdžić poznat je i pod nadimkom Čamac, a bio je pripadnik Armije RBiH.
Prema pisanju Slobodne Bosne, rođen je u Srbiji 1972., ali ima državljanstvo BiH.
Bio je pripadnik Specijalne policije MUP-a, poznatije kao “Vikićevci”, po komandantu Draganu Vikiću.
Čamdžić, koji je služio u ovoj jedinici, navodno je bio i instruktor u Centru za obuku policajaca koji je bio smješten u Osnovnoj školi "Miljenko Cvitković" u sarajevskom naselju Mejtaš. Slobodna Bosna navodi i da je surađivao i s američkom firmom MPRI koja je bila zadužena za obuku vojnika nakon čega su ga zapadne vojne snage angažirale za obučavanje tamošnje vojske.
Isti izvor navodi da je “sarajevski režiser Pjer Žalica 1992. godine snimio o ratnom putu Alema Čamdžić dokumentarni film nazvan 'Čamac'.
U Žalicinoj filmografiji ne spominje se da je autor tog dokumentarca snimljenog u produkciji sarajevske filmske kuće SAGA.
Izrađivao dronove
Ubijeni Zouari je tuniski inženjer aeronautike koji se bavio dizajniranjem bespilotnih letjelica. On je 1991. iz Tunisa prešao u Siriju gdje se navodno pridružio brigadama Izz al-Din al-Qassam, oružanom krilu palestinskog Hamasa koji je na listi terorističkih organizacija u mnogim zemljama na čelu sa SAD-om, Evropskom unijom te Izraelom s kojim je Hamas vodio nekoliko ratova. Kasnije se vratio u Tunis gdje je navodno izrađivao letjelice koje je Hamas koristio u izraelsko-palestinskom ratu u Gazi 2014. godine.
Hamas je za likvidaciju Zouarija optužio Izrael i njegovu tajnu službu Mossad, obećao je osvetu dok su tuniske vlasti najavile da će procesuirati sve osobe umiješane u ubistvo. Šarca i Čamdžića Hamas je u saopćenju nazvao “izraelskim špijunima”.
Druga dvojica osumnjičenih za atentat su navodno dvojica Tunižana koji žive u Švedskoj, a koji su tog decembra 2016. došli u Tunis predstavljajući se kao novinari. Hamas je saopćio da su se i “dvojica bh. državljana predstavljala kao novinari”.
Ubijen još jedan inženjer
Inače, 21. aprila 2018. u glavnom gradu Malezije Kuala Lumpuru ubijen je Palestinac i član Hamasa Fadi Mohammad al-Batsh. Njegova porodica i Hamas za ubistvo optužuju izraelski Mossad.
Izraelski ministar odbrane Avigdor Liberman je, komentirajući atentat na Zouarija, rekao da će “Izrael nastaviti braniti svoje interese” kazavši da “Zouari sigurno nije osoba nominirana za Nobelovu nagradu”. Komentirajući ubistvo Al-Batsha, Liberman je kazao da “taj čovjek nije bio svetac i da nije radio na poboljšanju infrastrukture u Gazi već na poboljšanju preciznosti raketa”. Odbacio je odgovornost Izraela i naveo da je ubistvo Batsha vjerovatno dio unutarnjih palestinskih nesuglasica”.
Facebook Forum