U Johovcu kod Doboja, selu bez škole, ambulante, prodavnice, pošte, povremeno radi samo mala slastičarna koja je u vlasništvu jedinog predratnog stanovnika albanske nacionalnosti. Ovdje danas živi 50 puta stanovnika manje nego prije rata u Bosni i Hercegovini. U sablasno pustom selu nalazi se i petlja autoputa Doboj – Banjaluka. Bez radnih mjesta nije realno govoriti o povratku, kažu rijetki stanovnici Johovca.
Na ulazu u Johovac Albanac Iljas Bećiri djelimično je obnovio slastičarnu koju je u ovom dobojskom selu otvorio 1980. godine kada je doselio iz tadašnje Slavonske Požege u Hrvatskoj.
"Samo kafa. Kad dođe neki prijatelj da imam ovako za počastiti", veli Bećiri.
Njegova kuća i slastičarna su potpuno uništene 1992. godine kada je Johovac bio pod kontrolom vojske i policije Republike Srpske. Zahvaljujući međunarodnim donatorima Iljas Bećiri ponovo ima kuću u Johovcu. Malu slastičarnu u kojoj ponekad napravi limunadu i neki kolač oprema svojim sredstvima. Jedini Albanaca u Hrvatskom selu Johovac živi oko pet mjeseci dok ostatak godine provede u okolini Gostivara u Makedoniji.
"Ne mogu živjeti od pet – šest ljudi. Što se tiče posla nema ništa", kaže Bećiri.
U Johovcu, selu udaljenom desetak kilometara od Doboja, inače, ne radi nijedna prodavnica. Nema ambulante ni nekadašnje pošte. U selu više nema ni škole koju su prije rata u BiH pohađale stotine učenika.
Ovdje je do 1992. godine živjelo blizu 2.000 ljudi. Broj stanovnika danas je čak 50 puta manji. Kroz selo prolazi put sa dotrajalim asfaltom. Anto Križić se u Johovac vratio 2002. godine.
"Rupa je na rupi. Izbori su malo potaknuli da su nasuli sve puteve koji pripadaju Hrvatima. To je stvar samo izbora. Ništa drugo. Četiri godine protekle nije se kamenčić stavio na put", priča Križić.
Većina od oko 100 obnovljenih kuća u Johovcu je prazna. Među rijetkim povratnicima u je i Kata Marić.
"Djed je umro prije dvije godine. Ja sam ostala sama. Imam dvoje djece koja mi dođu. Nema naroda. Nema trgovine. Ko ima kola on ode u trgovinu i kupi. Imam svoju penziju. Uvijek bi mi trebalo nešto da kupim. Najgore je što nema ni autobusa", navodi Marić.
Iako je rat u Bosni i Hercegovini završen prije 21 godinu u selu se i danas mogu vidjeti desetine potpuno opljačkanih i srušenih domova.
Predratni stanovnici danas uglavnom borave u susjednoj Hrvatskoj. U rodni kraj skoro svake sedmice dolaze Mario Ćurak i Ivica Ilić koji žive u Slavonskom Brodu.
"Mi ćemo se boriti koliko možemo da dođemo tu. Ne znam kako će biti kasnije sa našom djecom. Uništili su nas. Sve su nam zapalili. Uništili i protjerali", kaže Ćurak, a Ilić dodaje: "Nisu stvoreni nikakvi preduvjeti za povratak, a vjerovatno nikad neće biti ni stvoreni. Evo, ja sam osobno dva – tri puta tražio obnovu. Nikad je nisam dobio".
Mala slastičarna u pustom selu okružena ruševinama tako je jedino mjesto gdje mogu svratiti brojni Johovčani kada posjete rodni kraj.
"Ne može biti ljudi kad nemaju kuće. Eto vidiš, on nema kuću, ali opet dolazi. Ja imam i dolazim. On nema gdje da kuha kafu ili da ispeče jedno jaje i tako dalje. Za povratak je ovdje jako slabo", kaže Iljas Bećiri.
U Johovcu se nalazi i petlja za uključenje na nedavno otvoreni autoput Doboj – Prnjavor. Anto Križić sumnja da će moderna saobraćajnica uticati na razvoj tog kraja. Kaže da će samo putovanje do Zagreba i u suprotnom smjeru biti kraće kada bude završena kompletna dionica do Banjaluke.
"Tu privrede nema. Ne vidim šta bi taj autoput doprinio razvoju privrede. Jedini što će skratiti put nama prema svojim obiteljima i njima prema nama. Sa ovakvom politikom i bez industrije ovdje nema nikakve perpektive. Da je bar neki pogon pa da se zaposli 100 – 200 ljudi. Neće se niko vratiti na golu livadu", konstatuje Križić.
Gradonačelnik Doboja Obren Petrović obećao je da će za povratak Hrvata u gradskom budžetu za 2017. godinu biti osigurano 500.000 eura.
"Bilo je prije rata 16.000 Hrvata. Sad je pitanje da li ih ima i hiljadu. Sigurno da ćemo inicirati vlast na nivou BiH i entiteta da se uključe i da nam pomognu, da ne pričaju samo deklarativno o povratku, nego i da nešto urade. Evo mi kao Doboj krećemo sa milion maraka", navodi Petrović.
I gradonačelnikovo obećanje imaće smisla ako se realizuje na terenu.