Pet vlasnika BiH

Iako je u Bosni i Hercegovini ostalo još godinu dana do izbora, predizborna kampanja je uveliko počela.

Najprije je opozicija u Republici Srpskoj prije petnaestak dana napustila skupštinsku salu, jer u dnevni red nije uvrštena tačka koja se odnosi na revizorski izvještaj, a onda u utorak dnevni red na sjednici Parlamenta Federacije BiH nije ni usvojen, pa je sjednica prekinuta i prije nego je počela.

Ovakva situacija za bh. analitičare ne predstavlja nikakvu novost, pa ne vjeruju i da će sadašnje stanje negativno uticati na unutrašnjo-političke prilike i ako zakonodavna vlast ne radi.

To objašnjavaju podacima nevladine organizacije Centri civilnih inicijativa (CCI), koja na tromjesečnom nivou obavještava javnost o radu zakonodavne i izvršne vlasti.

Prema posljednjim podacima CCI, prvo polugodište ove godine pokazuje najlošiji rad Vijeća ministara i državnog parlamenta u posljednjih 11 godina.

Ništa bolja slika nije ni u entitetskim parlamentima. Na osnovu monitoringa rada, Centri civilnih inicijativa navode kako je od 90 zakona, programom rada u ovoj godini, Federalni parlament usvojio u prvih šest mjeseci ove godine samo osam.

Zbog svega navedenog, kako navodi politički analitičar Ibrahim Prohić, bez obzira na postojeću situaciju, ništa bitnije se neće promijeniti na političkoj sceni Bosne i Hercegovine.

„Šta se god bude dešavalo, neće biti manje neefikasno u odnosu na prethodne tri godine vlasti. Manje-više, imamo četiri pojedene godine i to naglašavam zbog toga da se ne bi abolirala aktuelna vlast, jer ako kažemo da nisu radili jednu godinu, onda ih aboliramo. Nisu ništa uradili za protekle četiri godine. Naprotiv, mislim da je opšta klima u BiH drastično pogoršana i dovedena na najniži stepen poslije 2006. do kada je BiH išla nekom uzlaznom linijom“, smatra Prohić.

I profesor na banjalučkom Filozofskom fakultetu Miodrag Živanović se slaže sa ocjenom kako se do sada pokazalo da Bosna i Hercegovina može funkcionisati bez parlamenta, parlamentarnih većina, pa, čak, i izbora.

Na naše pitanje kako se onda u ovakvoj situaciji zemlja može približiti Evropskoj uniji, Živanović odgovara:

„Svaki mjesec koji prolazi nam svjedoči o tome da smo sve dalje od evropskih integracija. Bosna i Hercegovina ne ispunjava nijedan suštinski ili sadržinski uslov da bi se približila ili formalno ušla u porodicu evropskih naroda. To ide na dušu ovima koji nas vode. Otuda vidimo ovo što se događa posljednjih nekoliko godina, odnosno egzodus i odlazak ljudi, najkvalitetnijeg dijela naše populacije. Učestvovaćemo u životu Evrope, ali kao pojedinci koji su napustili ove prostore. To je ono što je tragično“, poručuje profesor Živanović.

Za novinarku magazina "Start" Rubinu Čengić, svi oni koji su dio izvršne i zakonodavne vlasti pokazuju po ko zna koji put neodgovornost prema poslu kojeg imaju i nerazumijevanje obaveza koje se pred njima nalaze. Izlaz iz situacije bi bio, kako navodi, da visoki predstavnik blokira plate svima, kao što je to uradio prije nekoliko godina u Brčkom.

„Oni očito neće da rade, jer ne uspijevaju da ostvare neke svoje uskostranačke ili lične ciljeve. Podsjetiću na dva slučaja prošlih godina. Imali smo slučaj da je u jednom kantonu, tokom cijelog mandata, održana jedna sjednica skupštine, a zastupnici su uzeli četiri puta po dvanaest plata. U drugoj kantonalnoj skupštini su prije osnivanja vlade sazvali skupštinu i promijenili zakon o vladi da bi povećali broj ministarstava kako bi vladajuće stranke mogle lakše da podijele fotelje u vladi. Prema tome, nije ljudima u političkim partijama koje zadnjih godina biraju građani Bosne i Hercegovine uopšte stalo do boljitka građana ili da naprave neki ambijent za život, nego da zadovolje lične i stranačke interese“, kaže Čengić.

Politički analitičar Ibrahim Prohić postavlja pitanje ne samo da li je parlamentarizam u Bosni i Hercegovini u krizi, već i da li parlamentarizam kao oblik uređenja i upravljanja društvom može riješiti društvene probleme.

„Mi zapravo imamo despotiju koja je zaogrnuta u plašt parlamentarizma. To znači da se zakoni ne donose u parlamentima, da se odluke ne provode u vladama, nego da su i vlade i parlamenti u funkciji i puki alat u rukama političkih moćnika. To je nekoliko ljudi, pet maksimalno, oni su vlasnici parlamenta, vlada, oni su vlasnici naših života. Oni su, vlasnici Bosne i Hercegovine. Nisu uvedeni u grunt, ali su, defacto, vlasnici Bosne i Hercegovine“, zaključuje Prohić.