Kako doći do pomirenja i uspostaviti aktivniju saradnju u regionu bila je centralna tema skupa održanog ovih dana u Banjaluci. Predsjednici parlamenata razgovarali su gdje i kako pronaći dodatni prostor za dijalog i koje uslove treba ispuniti kako bi se proces regionalnog pomirenja odvijao efikasnije i brže. Među faktorima koji su neophodni za stabilnost jugoistočne Evrope naveden je završetak procesa povratka izbjeglih, osnaživanje privrednih veza među državama, jačanje parlamentarizma kao osnova demokratije.
Kako doći do pomirenja u jugoistočnoj Evropi tema je o kojoj su mišljenja razmijenili parlamentarci iz regiona. Većina ih se složila da evropski put zemalja Balkana ima veliku ulogu u tome, kao i privredna saradnja država u okruženju. Složili su se takođe da će Bosna i Hercegovina biti „ekran zajedničkog uspjeha“ na putu pomirenja.
Predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko kao neophodan uslov za pomirenje istakao je proces povratka izbjeglih. On je naglasio da je Hrvatska do sada osigurala povratak više od 133.000 izbjeglica iz Srbije, BiH i Crne Gore. Istovremeno, neki od osnovnih problema regije nastalih kao posljedica rata, nisu riješeni - rekao je Leko:
„Skoro 20 godina nakon rata BiH još uvijek traži rješenja u ostvarivanju stabilnosti na svom teritoriju. Vjerujem da vam je svima poznat podatak da je prostor RS ostao skoro 95 posto bez katoličkog stanovništva. Nije nimalo ohrabrujući podatak da se vratilo manje od 10 posto hrvatskog življa skoro 20 godina nakon završetka rata i ratnih operacija - i to je svakako zabrinjavajući podatak za nas sve u regiji. Stoga želim apelirati da se jače i odlučnije založimo za to da se svi prognani i izbjegli vrate tamo gdje su živjeli prije rata, kao i da se tim osobama omogući ono što se zove održivi povratak.“
Povratak i pomirenje najbolji su način nadilaženja prošlosti, jer ako ko ne uči iz prošlosti, nema pravo nadati se boljoj budućnosti - rekao je predsjednik Hrvatskog sabora.
A predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić smatra da generacijama koje dolaze treba ponuditi političku kulturu koja se stvara u parlamentima. On je naglasio da parlamentarci treba da budu kontrolori izvršne vlasti - što često nisu. To je pokazala kriza koja je nastala kao vrijeme lakih odluka tehnokrata - tvrdi Krivokapić:
„Ona je tvorevina ljudi i lošeg liderstva sa kojima se moramo suočiti, i sa tehnokratama bez želje da preuzmu odgovornost na duži rok i bez odgovornosti za ono što se desilo.“
Predsjednik crnogorskog parlamenta ističe da za bavljenje politikom na Balkanu treba hrabrost, a pojašnjava i razloge za to:
„Jer se prvo treba suočiti sa predrasudama u svom narodu, a onda kad se to počne rješavati, izađete pred predrasude drugih naroda. Tu je potrebna hrabrost.“
Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta BiH Božo Ljubić kao prvi, neophodan uslov za pomirenje naveo je pravdu za žrtve, ali i za građane i narode koji danas žive u Bosni i Hercegovini. On je dao svoje viđenje stanja u državi, ističući da suština problema nije nedostatak volje političara:
„Suština problema je da ovdje još uvijek nema konsenzusa niti o ideji niti viziji buduće BiH. I svaki drugi zakon koji se nađe na dnevnom redu Parlamenta BiH otvara fundamentalna pitanja koja nisu riješena od Kutiljerovog plana prije rata, nije ih riješio Dejton, nisu riješena nakon Dejtona. I kako onda možemo očekivati izgradnju funkcionalnih institucija koje će biti sposobne ispuniti potrebe građana ili zahtjeve na evropskom putu?“
A predsjednik NS Srbije Nebojša Stefanović istakao je da se bolja budućnost ne gradi samo od lijepih riječi. Održivi model za pomirenje, prema njegovom mišljenju, je ekonomska saradnja:
„Mislim da je to prvi model koji može da probije neke barijere u svim našim državama, jer će ekonomija, saradnja u trgovinskoj oblasti doneti bolje kompanijama, njihovim zaposlenima i članovima njihovih porodica. Kada se to oseti, onda će ljudi biti više fokusirani na budućnost i na takvu vrstu saradnje, a manje na prošlost.“
I predsjednik srbijanskog parlamenta naglasio je evopski put kao jedan od uslova boljeg života građana, a time i pomirenja u regionu. Još jedna važna oblast, prema Stefanovićevom mišljenju, jeste zajednička borba protiv kriminala i korupcije, na kojoj treba da insistiraju sve zemlje regiona.
Kako doći do pomirenja u jugoistočnoj Evropi tema je o kojoj su mišljenja razmijenili parlamentarci iz regiona. Većina ih se složila da evropski put zemalja Balkana ima veliku ulogu u tome, kao i privredna saradnja država u okruženju. Složili su se takođe da će Bosna i Hercegovina biti „ekran zajedničkog uspjeha“ na putu pomirenja.
Predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko kao neophodan uslov za pomirenje istakao je proces povratka izbjeglih. On je naglasio da je Hrvatska do sada osigurala povratak više od 133.000 izbjeglica iz Srbije, BiH i Crne Gore. Istovremeno, neki od osnovnih problema regije nastalih kao posljedica rata, nisu riješeni - rekao je Leko:
„Skoro 20 godina nakon rata BiH još uvijek traži rješenja u ostvarivanju stabilnosti na svom teritoriju. Vjerujem da vam je svima poznat podatak da je prostor RS ostao skoro 95 posto bez katoličkog stanovništva. Nije nimalo ohrabrujući podatak da se vratilo manje od 10 posto hrvatskog življa skoro 20 godina nakon završetka rata i ratnih operacija - i to je svakako zabrinjavajući podatak za nas sve u regiji. Stoga želim apelirati da se jače i odlučnije založimo za to da se svi prognani i izbjegli vrate tamo gdje su živjeli prije rata, kao i da se tim osobama omogući ono što se zove održivi povratak.“
Povratak i pomirenje najbolji su način nadilaženja prošlosti, jer ako ko ne uči iz prošlosti, nema pravo nadati se boljoj budućnosti - rekao je predsjednik Hrvatskog sabora.
A predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić smatra da generacijama koje dolaze treba ponuditi političku kulturu koja se stvara u parlamentima. On je naglasio da parlamentarci treba da budu kontrolori izvršne vlasti - što često nisu. To je pokazala kriza koja je nastala kao vrijeme lakih odluka tehnokrata - tvrdi Krivokapić:
„Ona je tvorevina ljudi i lošeg liderstva sa kojima se moramo suočiti, i sa tehnokratama bez želje da preuzmu odgovornost na duži rok i bez odgovornosti za ono što se desilo.“
Predsjednik crnogorskog parlamenta ističe da za bavljenje politikom na Balkanu treba hrabrost, a pojašnjava i razloge za to:
„Jer se prvo treba suočiti sa predrasudama u svom narodu, a onda kad se to počne rješavati, izađete pred predrasude drugih naroda. Tu je potrebna hrabrost.“
Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta BiH Božo Ljubić kao prvi, neophodan uslov za pomirenje naveo je pravdu za žrtve, ali i za građane i narode koji danas žive u Bosni i Hercegovini. On je dao svoje viđenje stanja u državi, ističući da suština problema nije nedostatak volje političara:
„Suština problema je da ovdje još uvijek nema konsenzusa niti o ideji niti viziji buduće BiH. I svaki drugi zakon koji se nađe na dnevnom redu Parlamenta BiH otvara fundamentalna pitanja koja nisu riješena od Kutiljerovog plana prije rata, nije ih riješio Dejton, nisu riješena nakon Dejtona. I kako onda možemo očekivati izgradnju funkcionalnih institucija koje će biti sposobne ispuniti potrebe građana ili zahtjeve na evropskom putu?“
A predsjednik NS Srbije Nebojša Stefanović istakao je da se bolja budućnost ne gradi samo od lijepih riječi. Održivi model za pomirenje, prema njegovom mišljenju, je ekonomska saradnja:
„Mislim da je to prvi model koji može da probije neke barijere u svim našim državama, jer će ekonomija, saradnja u trgovinskoj oblasti doneti bolje kompanijama, njihovim zaposlenima i članovima njihovih porodica. Kada se to oseti, onda će ljudi biti više fokusirani na budućnost i na takvu vrstu saradnje, a manje na prošlost.“
I predsjednik srbijanskog parlamenta naglasio je evopski put kao jedan od uslova boljeg života građana, a time i pomirenja u regionu. Još jedna važna oblast, prema Stefanovićevom mišljenju, jeste zajednička borba protiv kriminala i korupcije, na kojoj treba da insistiraju sve zemlje regiona.