Građani Bosne i Hercegovine postali su taoci šest političara koji su državi oduzeli nadležnosti, a umjesto vlade i parlamenta zakone dogovaraju na njihovim sastancima. Kako mnogi ocjenjuju, bosanskohercegovački političari izgubili su svaku mjeru i osjećaj prema demokratskim principima i pravilima kakva važe u svakoj evropskoj zemlji, a politikom ovladavaju u svim sferama života.
2014. godina, kada budu održani parlamentarni izbori možda će biti posljednja prilika da se glasači „razračunaju“ sa dvadesetogodišnjom politikom koja je Bosnu i Hercegovinu dovela do pred samouništenje.
Zekerijah Smajić prije deset godina se iz Brisela vratio u Sarajevu sa željom da svoje znanje i iskustvo, koja je stekao radeći u Briselu, iskoristi u državi u kojoj je rođen. No, ovdje je za njega, ali i mnoge druge, to nemoguća misija.
„Svakodnevno razmišljam o tome da sam neefikasan, da u BiH ne mogu da pokažem možda ni 20 posto onoga što ja stvarno znam i mogu, što sam životno iskusio i što mogu da implementiram u svakodnevnom životu. Ja sam u prošlom mjesecu bio 20 dana u Briselu. Za 20 dana u Briselu sam napravio više nego za godinu dana u Sarajevu - jer je sistem ustrojen tako da kvalitet ili vrijednost je postala potpuna suprotnost onome što je temelj opstanka i života na Zapadu“, ističe Smajić.
Kako živjeti u zemlji u kojoj je politika ovladala svim sferama života? Ovo pitanje svaki dan sebi postavlja na stotine hiljada Bosanaca i Hercegovaca. Dolaskom nove vlasti od prije godinu i po, od koje se očekivala „država za čovjeka“, čak i portiri trebaju biti politički podobni. Ta ista politika bira policiju, tužioce, čelne ljude agencija koje bi trebale biti nezavisne, a stručnost ne igra više nikakvu ulogu. Pod plaštom demokratije, kako kaže novinar Emir Imamović, na snazi je totalitarizam kakav nije bio ni u bivšoj državi.
„Imamo potpuno ruganje sa građanima. Mi dvije i po godine formiramo neke vlade koje traju po sedam dana. To je odnos kakav ni kolonizatori nisu imali u Indiji. Ali mi trpimo – jer se neko negdje zaposlio, neko misli da će se zaposliti, nekoga je strah da ne izgubi to malo što je stekao, a ostali su apatični jer se vode za onim principom ’šta ja god uradim, ništa se veliko promijeniti neće’,“ navodi Imamović.
Bosanskohercegovački političari izgubili su svaku mjeru i osjećaj prema demokratskim principima i pravilima kakva važe u bilo kojoj evropskoj zemlji. To potvrđuje i naš dopisnik iz Brisela Elvir Bucalo, koji kaže da su Evropljani osjetljivi na bilo kakvo miješanje politike u bilo koju sferu života.
„Moram reći da, recimo, u mojoj komuni uopšte nije važno da li su na vlasti socijaldemokrati, demohrišćani ili socijalisti, važno je to da svi imaju zajedničku agendu, a agenda je što bolji život svih građana. I to bi možda bio i najbolji i najjednostavniji recept kakav bi trebalo primijeniti u svakoj situaciji“, kaže Bucalo.
Autokratija i korupcija
Ono što u Evropi nije važno, u Bosni i Hercegovini itekako jeste. Bitno je koja stranka je na vlasti, počev od opštine, do državnog nivoa. Građanima se čak i prijeti uoči izbora da, ukoliko ne glasaju za neku opciju, ne mogu očekivati novac za infrastrukturu od entitetske vlasti. Iako mnogi smatraju kako su građani krivi što dopuštaju silu koju političari provode, Srđan Dizdarević iz Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH se ne slaže sa tom konstatacijom.
Srđan Dizdarević, foto: Midhat Poturović
„Ljudi se boje. Dakle, vi ako dignete glas protiv dogovora Lagumdžija - Dodik, ako dignete glas protiv onoga što je odlučila šestorka, vi rizikujete. Rizikujete niz planova, posebno na egzistencijalnom planu - od mogućnosti gubljenja radnog mjesta, samim tim i prihoda, do niza drugih konzekvenci koje možete da osjetite“, ističe Dizdarević.
Mnogi su skloni reći kako su građani Bosne i Hercegovine taoci šest političara. Istovremeno, vladajuće politike, a može se reći šest lidera, su državi oduzele nadležnosti, a umjesto vlade i parlamenta, zakoni se dogovaraju na njihovim sastancima. Psiholog Ibrahim Prohić o tome kaže:
„Ovdje više nema govora o demokratiji. Ovdje je autokratija koja pokazuje nedvosmisleno i skoro otvoreno tendenciju za apsolutizacijom moći.“
Aleksandar Trifunović, urednik online magazina „Buka“ ocjenjuje:
„Mislim da u budućnosti neće biti bolje, da će biti sve lošije, para je sve manje i politika će na sve moguće načine gledati da ostvari što više za sebe, a što manje za ovaj narod. Međutim, narod tišinom pokazuje da mu to uopšte ne smeta.“
Sa ovakvom pozicijom, opozicijom, ali i nepostojanjem građanske svijesti da bilo šta promijeni, nije ni čudo kako su mito, korupcija i kriminal rasprostranjeni na svakom koraku. Sve je, prema riječima Emira Đikića, jednog od izvršnih direktora Transparency International BiH, posljedica nedostatka političke volje da se bilo šta promijeni.
„I kad su nam obećavali kule, gradove, Evropu, od toga se zaista ništa nije dogodilo. Jedino što se dogodilo je da su promijenjeni kadrovi jedne stranke kadrovima druge stranke u upravnim odborima preduzeća, i da imate novu vlast koja jednako cijedi budžet kao što ga je cijedila i prošla vlast“, rekao je Đikić.
Uzaludni su apeli koji dolaze iz Evropske unije. Uzaludne su i kritike na račun bosanskohercegovačkih političara da se pomaknu sa mrtve tačke i počnu ispunjavati evropske obaveze. Uzaludno je očekivati i od građana da dignu glas i urade nešto u svoju i korist svoje djece.
Ključna godina za Bosnu i Hercegovinu biće 2014. kada će biti održani parlamentarni izbori. To će, možda, biti i posljednja prilika da se glasači „razračunaju“ sa dvadesetogodišnjom politikom koja je Bosnu i Hercegovina dovela do pred samouništenje.
